Uvek zrtva?

krompir 2.1.

Legenda
Banovan
Poruka
51.813
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
 
Poslednja izmena:
Najgore je kada osoba sa tim poremećajem uloge žrtve doda svojoj paleti poremećaja i agresivno ponašanje ili agresivnu, anti socijalnu reakciju.
I ja poznajem takvu osobu. Nemoguće joj je pomoći + sve doživljava kao napad na nju. Svi joj žele zlo, itd.
 
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
Nekima je tako lakše, a neki su jednostavno takve osobe.

Ja imam rođaku koja je takva. Čitajući ove odgovore uviđam da svaki od njih bi se mogli povezati sa njezinim ponašanjem. Zanimljivo da u društvu za javnost je uvijek vesela, zanimljiva,dobra, umije da se šali, pozitivna, a ko se dublje poveže sa njom uviđa onu drugu stranu. Dakle kukanje i za jednostavne rješive stvari, intenzivan doživljaj problema i svakodnevnice, opravdavanja tog takvog svog ponašanja unedogled (lako je tebi, ti neznaš kako je meni), prebacivanje krivice na druge, grozan joj je jedan, drugi, treći šef, kolege, niko ništa ne radi-sem nje, niko njoj ne želi da pomogne, beskrajna nabjeđivanja da su njeni stavovi jedino ispravni, uvijek vraćanje i prisjećanje na neke davne probleme koji su se rješili ali koji su je pogodili kada su bili aktuelni, ispira ti mozak jednom te istom pesimističnom pričom,101 argument zašto nešto ne može, pravi dramu od svega, često plane i krene da se svađa kad je razuvjeriš argumentima,čak zna i da krene sa "niskim udarcima" u konverzaciji jer sve nekako doživljava kao napad na sebe itd itd.

Jednom riječju vrlo teška osoba. Takvim svojim ponašanjem svim bliskim ljudima oko sebe postaje emocionalni teret. Niska samokritičnost prema sebi i jednostavno takve osobe nemaju kapacitet, volju, sposobnost a često i ne žele da takvo svoje ponašanje promjene.
 
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
da nema to veze sa "prethodnim zivotom" pa sad moraju da ispastaju neki greh i to im je u podsvesti ?
Tacno, i ja znam neke koji su savrseno svesni da rade protiv sebe i razuma al ipak rade to. Il je neka vrsta mentalnog sado-mazohizma ?
 
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
ne iziskuje preterani napor.
 
da nema to veze sa "prethodnim zivotom" pa sad moraju da ispastaju neki greh i to im je u podsvesti ?
Tacno, i ja znam neke koji su savrseno svesni da rade protiv sebe i razuma al ipak rade to. Il je neka vrsta mentalnog sado-mazohizma ?
Možda i ima,ko će mu ga znati? Ja tu rođaku baš mnogo volim,zajedno smo odrasle i nekako je bolno kad želiš a ne možeš pomoći. Takva je kakva je i ne možeš ništa kad neko uporno tupi po svom. :roll:
 
Nemaju kapacitet da shvate da nije sve oko njih samo za njih. Preteruju sa kukanjem jer ne umeju da shvate da od kukanja nema ništa, posebno ukoliko je hronično.

Svako ponekad treba da se požali. Ali oni koji to rade konstantno njih niko ozbiljan ne prihvata sa žalbom.

Nije im lako sa samim sobom a kamoli sa drugima...
 
Onemogucili su zastitu od nasilja 👾 onemogucili da se ode od nasilnika 👾 nadlezni reaguju na fizicke povrede ( ako nije kolega ako nije neko od koleginih zato sto nece da se zameraju).
Na sve to imamo ovo:

Uslov da se neko smatra normalnim je zenidba udaja deca te mnogi u to ulaze da bi bili smatrani normalnima.
Ne zato sto hoce vec zbog okoline te cuvenog prebacivanja "umrecemo nesrecni ako ti nemas decu ajoj ako nije musko gasi se prezime u crno nas zavi".
Mnoge porodice postoje na papiru dok su zapravo borba oko paznje sina(sinova) koji kad oca (dede strica ocuha ujaka sa kim god da su odrastali) nema vise preuzimaju njihove obaveze (da zarade pare da popravljaju po stanu [ako je dvoriste kosenje sredjivanje ostalo] ).
Na cijoj je sin strani ta zenska osoba je zasticena ~ majke babe tetke ujne cesto zastasuju muske od malena da bi bili poslusni bez ikakvog pitanja radi mira.

Tako da ima mnogo zrtvi nepostojanja slobode sto na muskoj sto na zenskoj strani te uz poremecene odnose to se trpi zauvek.

Do posla se ekstremno tesko dolazi ` jedna plata nije dovoljna za stanovanje uz sve ostalo sto je potrebno za selidbu.
 
Poslednja izmena:
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
to je religiozno pitanje, a sumnjam da psihologija moze da odgovori na njega, mada ima dobrih pokusaja i na tvojoj temi

moguce je da nikada ne bih ni postao religiozan i vernik da sam mogao da odgovorim na to pitanje.

p.s. greskom sam kliknuo na psihologiju, i nabasao, pa nisam mogao, a da se ne upisem na temu - izvinjavam se, stvarno je bilo slucajno..
 
Pa onda je taj neko još manje zreo nego ta osoba koja non stop kuka...

Navikli ste je vašim prihvatanjem da se problem rešava kuknjavom.

Pa nismo... jer ta.osoba zna sta je problem, uzrok, posledica, ZNA KAKO da resi, ali se ne usudjuje da pocne resavanjem. Jednostavno kao da uziva da glumi zrtvu i da ima neresivu situaciju.
Lenjost nije, znaci moze biti strah kao i sve gore navedeno.
 
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
Kada neko priča iz uloge žrtve, pitaj ga šta ima od toga što je
u takvom položaju. Nešto time dobija i kada shvati šta je to,
može pronaći drugi način da do toga dođe.
 

Back
Top