Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?
Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".
Sta Vi mislite ?
p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
Nekima je tako lakše, a neki su jednostavno takve osobe.
Ja imam rođaku koja je takva. Čitajući ove odgovore uviđam da svaki od njih bi se mogli povezati sa njezinim ponašanjem. Zanimljivo da u društvu za javnost je uvijek vesela, zanimljiva,dobra, umije da se šali, pozitivna, a ko se dublje poveže sa njom uviđa onu drugu stranu. Dakle kukanje i za jednostavne rješive stvari, intenzivan doživljaj problema i svakodnevnice, opravdavanja tog takvog svog ponašanja unedogled (lako je tebi, ti neznaš kako je meni), prebacivanje krivice na druge, grozan joj je jedan, drugi, treći šef, kolege, niko ništa ne radi-sem nje, niko njoj ne želi da pomogne, beskrajna nabjeđivanja da su njeni stavovi jedino ispravni, uvijek vraćanje i prisjećanje na neke davne probleme koji su se rješili ali koji su je pogodili kada su bili aktuelni, ispira ti mozak jednom te istom pesimističnom pričom,101 argument zašto nešto ne može, pravi dramu od svega, često plane i krene da se svađa kad je razuvjeriš argumentima,čak zna i da krene sa "niskim udarcima" u konverzaciji jer sve nekako doživljava kao napad na sebe itd itd.
Jednom riječju vrlo teška osoba. Takvim svojim ponašanjem svim bliskim ljudima oko sebe postaje emocionalni teret. Niska samokritičnost prema sebi i jednostavno takve osobe nemaju kapacitet, volju, sposobnost a često i ne žele da takvo svoje ponašanje promjene.