Utjeha

Zendeli, zao mi je... :(

Nadam se da ces uskoro stati na svoje noge,
jer vreme zaista leci sve,
pricaj, pricaj, pricaj... pricaj sve sto ti je na dusi,
izbaci to iz sebe, svaki osecaj podeli sa nekim,
Tu smo i mi, sa foruma, ma kakvi izgledali,
Tu smo da saslusamo i pomognemo.

Drzi se... i trazi pomoc kad god ti trebala. :zag:
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,

Odbolovati ....
Nema druge adekvatne utehe.
I moliti se Bogu da te muke što kraće traju.
 
Nije istina da vreme leci sve, vec da samo naucis da zivis sa tim bolom. Meni je brat umro pre 11 godina i boli me isto kao i prvog dana, samo sto posle nekog vremena kada shvatis sta se zaista desilo, jer u prvo vreme uglavnom odbijas da prihvatis gubitak, kada ga se setis imas osmeh na licu. Placi kada god ti se place, dozvoli sebi da se osamis neko vreme u toku dana ukoliko imas tu potrebu, ali nikako ne guraj ljude od sebe.
 
zdravo je isplakati se znam,ali ja ni to ne mogu,ne zelim zaboraviti trazim nacin da prezivim gubitak brata.
Vidis , ja sam se ponasao sasvim drugacije od vecine kad mi je umrla sestra .Nisam crninu nosio ni jedan dan a tako se ponasala
i ona kad nam je umro otac . Rekla je da je on za nju jos uvijek ziv bez obzira sto je mrtav . Nije nikada htjela otici ni na groblje
mada ga je voljela vise od svih nas jer su bili slicni po naravi .Nisam joj bio na sahrani jer je umrla u Njemackoj a ja nisam imao
ni pasos .Kad su kasnije donijeli slike sa sahrane nisam htio da ih vidim . Ona je za mene ziva bez obzira sto vise ne mogu da je vidim .
I nikad nisam rekao da nemam vise sestru . Naravno da je imam jer je u mojim mislima i mogu da je vidim u svojim mislima kad god hocu .
Cak vodimo i zamisljene razgovore .
 
zdravo je isplakati se znam,ali ja ni to ne mogu,ne zelim zaboraviti trazim nacin da prezivim gubitak brata.

Zendeli, najvaznije je da ne treba da pokusavas da pobegnes od tog osecanja.

1. Nauci da prigrlis tu tugu.... i imaj svoje vreme kada mislis o njemu...
koliko god cesto ti trebalo... ako je svakog dana - onda svakog dana ^^

Odredi sebi vreme,recimo pola sata... nakon toga se saberi, usmeri svoje misli na obaveze i nastavi dan.

2. Napravi neke svoje "male rituale" , koji te podsecaju na njega...
-ako ste imali obicaj da idete na neko mesto zajedno - odi tamo sama kada ti nedostaje,i imas potrebu za njim....
-ili mozda neke druge rituale - imali ste obicaj da pijete caj zajedno.... sada to radi sama itd.
 
Neke ljude leci da imaju blizu sebe licne svari te osobe....
pa recimo, ne dozvoljavaju da se ista menja u njihovoj sobi od namestaja i njegovog rasporeda.... pa do najmanjih sitnica.

Drugima je pretesko da imaju licne stvari te osobe u blizini....

Osluskuj sebe... i radi sve ono sto lechi tvoju dushu :zag:
 
zdravo je isplakati se znam,ali ja ni to ne mogu,ne zelim zaboraviti trazim nacin da prezivim gubitak brata.

i ja rodjenog kad je imao 24 godine

Uf , dobro da se nisam zaletio . Mislio sam da je u pitanju nesretna ljubav pa da napravim malo zafrkancije .
Ovako ne znam sta da kazem . I meni je pre par godina umrla mladja sestra . Ne smijes se osamiti , to
je najvaznije .

Nije istina da vreme leci sve, vec da samo naucis da zivis sa tim bolom. Meni je brat umro pre 11 godina i boli me isto kao i prvog dana, samo sto posle nekog vremena kada shvatis sta se zaista desilo, jer u prvo vreme uglavnom odbijas da prihvatis gubitak, kada ga se setis imas osmeh na licu. Placi kada god ti se place, dozvoli sebi da se osamis neko vreme u toku dana ukoliko imas tu potrebu, ali nikako ne guraj ljude od sebe.



Uh...Jako mi je zao :( Tesko je dati bilo kakav savet u takvim slucajevima.Vreme je verovatno jedini faktor koji cini da se ta tuga polako ublazi.

Budi okruzena prijateljima i pozitivnim ljudima.Kada ti dodje da places - placi.Lekove ti ne preporucujem jer ce njihovo dejstvo proci a onda ce se tvoja svest i ista ta tuga vratiti.
Najbitnije je da ne samujes i da budes jaka!

I zaista bih zeleo da procitas ovaj citat iz jednog filma.Nazalost,ni za zivu glavu nemogu da se setim koji to film bese ali je ovo jedan od najboljih citata koji sam ikada cuo.A ako neznas Engleski tu je google translate.

Let me tell you something you already know. The world ain’t all sunshine and rainbows. It is a very mean and nasty place, and I don’t care how tough you are, it will beat you to your knees and keep you there permanently if you let it. You, me or nobody is going to hit as hard as life. But it ain’t about how hard you hit, it is about how hard you can get hit and keep moving forward, how much you can take and keep moving forward.
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,
Neko iz realnog života, ili sa četa, foruma, interneta?
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,

Samo vreme...ne da preboliš već da se navikneš na to i prihvatiš
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,

nema utehe
bol nikad ne prodje, samo prihvatis novo stanje i gledas na novo stanje drugacije
nije fraza da vreme leci sve
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,

Prijatelji :aha: Sa njima se smejes i onome zbog cega bi plakala, nekako se uvek izvrne tako da popravi raspolozenje. (Ja bar imam te trenutke kada se istovremeno smejem i placem, od muke. A i od srece. Nekako mi svaka jaka emocija povlaci i suze i smeh.)
Dete :) Ne dozvoljava da klones, nemas pravo da potones jer imas odgovornost, ne samo prema sebi.
 
zdravo je isplakati se znam,ali ja ni to ne mogu,ne zelim zaboraviti trazim nacin da prezivim gubitak brata.

Kol'ko god da ti mozda deluje tesko, nemoj se osamljivati.
Budi sa ljudima koji ce te oraspoloziti.
Setaj.
Visi i ovde, uvek ima dobrih dusa koje imaju lepu rec z:)
I vremenom, jer ne moze drugacije, vremenom ces prihvatiti taj gubitak
i manje ce boleti.
Nemoj brzati, jer potrebno je vreme.

:zag:

- - - - - - - - - -

Nije istina da vreme leci sve, vec da samo naucis da zivis sa tim bolom. Meni je brat umro pre 11 godina i boli me isto kao i prvog dana, samo sto posle nekog vremena kada shvatis sta se zaista desilo, jer u prvo vreme uglavnom odbijas da prihvatis gubitak, kada ga se setis imas osmeh na licu. Placi kada god ti se place, dozvoli sebi da se osamis neko vreme u toku dana ukoliko imas tu potrebu, ali nikako ne guraj ljude od sebe.

Evo zabica je bas napisala ono sto i ja mislim.
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,

možda će neko da ti kaže da nađeš sebi neki hobi, nešto rukama da čačkaš, da se uposliš...al ja bi ti rekao da je jedini spas šetnja, kretanje, lutanje...
ja to praktikujem i pomaže i zbog toga i tebi to preporučujem...
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,

ne postoji uteha
samo prihvatanje da se to desilo :(
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,

...pokusaj samo da prezivis...dan po dan...i tako, iz nekog mog iskustva, godinu dana...

...postoji skriveno znacenje u svakom obicaju koji zapravo stite one koji ostaju...40 dana, sest meseci, godinu dana...nakon 40 dana energija se stisa, nakon sest meseci udari po celu realan gubitak a nakon godinu dana pocinjes da zivis ponovo bez neprestane podmisli o gubitku u svakoj misli koju izgovaras a koju drugi ne vide...

...razmisljam dosta o svetu koji sledi, objasnjavam sebi da je egoisticno misliti da smo jedini u beskrajnom kosmosu, da energija struji, da je deo preminulog u meni, deo oko mene, deo me gleda sta i kako radim te imam motivaciju da zivim najbolje sto mogu ne bih li opravdala svu ljubav, svo poverenje, svu veru u moje postojanje...jer kroz mene i moja dela zive oni koji su me najvise voleli, verujem (zaista verujem) da me gledaju, prate, komentarisu, smeju se i kritikuju...isto kao sto do poslednje celije bica znam da im je lepo i da se negde ljute kada vide koliko se brinem, koliko sam tuzna...kao da ih nervira nemoc sto ne mogu da mi sapnu kako su dobro...

...postoje neke cvorisne tacke u svim religijama sveta, bolest, mucenje, smrt i ponovno rodjenje...tako je u samanskim sredinama, tako je hriscanstvu (Isusove muke na krstu), tako je u budizmu, drevnom Egiptu, Indiji...u vremenskom rasponu od par hiljada godina ljudi koji su bili na razlicitom nivou svesti, kulture i razvoja su primetili isto...ponovo se radjamo, deo kroz druge koji nas vole, deo kroz neke nove ljude...
 
hvala vam na rijecima utjehe koje ste mi napisali i ovde i na pp i u reputacijama.nadam se da ce vrijeme da donese olaksanje,znam sad da nisam jedina ovde koja je kroz to prolazila .pokusavam da se bavim necim ali koncentracija na bilo sta mi traje 5 minuta.
 
Zendeli, primi moje najiskrenije saučešće. Jako mi je žao zbog tvog gubitka.

U aprilu će biti tri godine kako sam izgubila svog mlađeg brata. Neke stvari se ne mogu zaboraviti, a po meni, ne bi ni trebalo. Ja i dalje sebično čuvam tu bol za njim, samo što sada nalazim utehu u pominjanju svega onog lepog vezanog za njega i tako čuvam uspomenu. Bilo bi mi možda lakše da sam od početka pričala o tome i da nisam koristila svaku moguću priliku da se osamim.

Ne znam zaista šta bih više mogla da ti napišem, osim da eto postoji još jedna osoba više koja saoseća sa tobom u potpunosti i razume tvoju bol.
 
U trenucima svojih najvecih gubitaka i bolova cim se tjesite?Postoji li nesto sto moze da ubrza zaborav a da nije neka hemija?Danima tragam za tim ali ne nalazim nacin,Mozda mi neko od vas ukaze kako preboljeti gubitak nekoga ko ti je bo neizmjerno vazan u zivotu,

Radi nesto sto ti toliko okupira misli da ne mislis ni na sta drugo. Igraj igrice ko manijak bez prestanka i to toliko da postanes zombi. E onda ne osecas i ne mislis nista i sve je mnogo lako.
 

Back
Top