Utisci/mišljenja o Orvelovoj "1984"; Razlike u prevodima istog dela

L

lubrad

Početnik
Poruka
3
Knjiga me je oduševila, uživao sam čitajući njen svaki deo, identifikovao sam se sa likom. Tema se čini prilično relevantnom, tokom trenutnih tehnoloških napredaka i skandala koji ih okružuju u svetu. Same prilike u kojima se glavni lik nalazi, sivilo sveta i ljudi koji ga okružuju, donekle podsećaju na stanje u regionu. Zanima me perspektiva ljudi iz regiona na ovu knjigu. Da li mislite da bi je trebalo uvrstiti u obaveznu lektiru? (Čuo sam da to jeste slučaj u Hrvatskoj?)

Nisam čitao original na engleskom, već srpski prevod. Završetak knjige (koji vam ne planiram kvariti, ako niste čitali - što vam preporučujem) me je ostavio donekle praznim, i želeo sam još. Zato sam krenuo čitati originalnu verziju, da direktno pročitam neprerađene Orvelove misli.
Međutim, knjiga mi se činila toliko stranom, nepoznatom i drugačijom na engleskom, uprkos tome što je to maternji jezik kako autora tako i likova. Nikako mi nije imala tu jačinu, sumornost i realnost koju je imala na srpskom. Na primer, ime omiljenog pića glavnog lika - džin "Pobeda" odmah zazvuči nekako sovjetski, komunistički. Lako je zamisliti taj totalitarni režim koji proizvodi i prodaje jeftinu brlju izmučenom i anesteziranom narodu koji traži utehu u supstancama. Međutim "Victory gin" nikako ne nosi taj osećaj, bledo je, mlako. Meni skoro da vuče misli ka viktorijanskom dobu. Da li ste imali slična iskustva sa drugim delima? Na kom ste je jeziku čitali? Šta su generalno vaši stavovi o prevođenju?
 
Ispade da je komunistička ideologija sovjetski proizvod, ali nije, ta ideologija potiče iz zapadne Evrope, iz tog miljea... Mogao bih da se zakunem da je knjiga postala lektira u novoj endehaziji sa određenom konotacijom, s ciljem da mlade naraštaje vaspitava u neoustaškom duhu. Orvel je imao u vidu totalitarizam nevezano od ideološkog predznaka, a naši zapadni susedi to smišljeno previđaju. Da je imao iskustava sa njima Orvel bi mogao da napiše jedino nezamislivo brutalne horore...
 
Knjigu sam čitala pre dvadeset ili trideset godina, svidela mi se i mislim da bi Orvela trebalo uvrstiti u obaveznu lektiru.
Verovatno sam čitala prvo prevod (izdao BIGZ u dobra stara vremena ozbiljnog izdavaštva, dakle sigurno je dobar), a kasnije i original. To što ti original zvuči bezveze i strano je verovatno zato što engleski nije tvoj maternji jezik i verovatno ga ne znaš dovoljno dobro...
 
Strane jezike, čak i kad ih znamo vrlo dobro, osjećamo drugačije nego maternji, pa je normalno da su ti neke asocijacije drugačije. Naravno, uvijek je bolje čitati original, ako strani jezik poznaš dovoljno dobro.

1984 je svakako jedna od najvažnijih knjiga dvadesetog vijeka i dobro bi bilo da je djeca čitaju u školi. Međutim, možda bi bolje bilo da se njome bave u skopu istorije, sociologije ili filozofije, nego književnosti. Knjiga nema naročitih književnih vrijednosti, štaviše, prožeta je didaktizmom koji je uglavnom osobina umjetnički inferiorne proze. S druge strane, njen doprinos razumijevanju istorije, politike i društva u dvadesetom vijeku je nemjerljiv.

Čini se da je Orvel u 1984 namjerno bio stilski i jezički krajnje jednostavan, da bi neknjiževna poruka stigla do što šire publike. (Slično je postupio i u Životinjskoj farmi, gdje je istoriju boljševičke revolucije u Rusiji umotao u infantilnu formu basne.)

Tek u esejima Orvel pokazuje kakav je književni stilista.
 
Nov sam na forumu, pa još nisam provalio odgovaranje na poruke sa citatima, tako da oprostite na ovoj formi. Svakako hvala svima na odgovoru i izdvojenom vremenu

@Eurus - proguglovao sam malo o knjizi, čini se zanimljivom, čitaću je ovih dana, hvala na predlogu
@Honduras - engleski govorim tečno, i koristim ga na svakodnevnoj bazi. U toku sam sa trenutnom kulturom anglosaksonskog sveta i istorijom, kontam duh jezika i susretao sam se sa "naprednijim/težim" tekstovima, uopšte nije stvar u tome. Pokušao sam reći da mi različiti jezici imaju različit duh, pa da zato bolje prenose neke misli i neki generalni osećaj. Dešavaju mi se i suprotne situacije, gde neka engleska reč mnogo bolje objasni misao koju prenosim na srpskom. Mada, čini mi se da nije stvar samo u tome, već da je knjiga ostavila jak utisak na mene i da sam se saosećao sa likom, pa da sam (i dalje pod utiskom) krenuo sa još većim očekivanjima od originala koja nisu mogla biti ispunjena. Nisam ni sam siguran šta je, zato sam i pitao za mišljenje drugih, da vidim da li su se susretali sa takvim situacijama, i da li su ih razumeli
@Quentin - Iako nisam stručan za stilsko izražavanje, ima mi smisla sve što govoriš. Mislim da mi se zato i sviđa knjiga, taj njen sažet stil, bez suvišnih detalja i veštačkog filovanja bespotrebnim epitetima i opisima, a opet ne prost. Nije totalno suva, sviđaju mi se i neki detalji koji slikaju sliku na smislen način - nisu tu samo radi sebe (npr Vinstonova vena), što mi je u kontrastu sa npr nekim lektirama koje smo morali čitati. Često bi opisi bili bez nekog daljnjeg smisla i potrebe, bili bi pomenuti jednom i nosili nikakav značaj nadalje (što nikad nisam razumeo).
A što se tiče "Životinjske farme", ona zaista jeste suva i drugačija je od 1984. Kao što je Hakim istakao, verovatno je do prevoda koji sam čitao. Prevodilac skoro kao da je prepričao tuđu knjigu, a paralele sa sovjetskom istorijom su veoma očigledno povlačene, bez previše prikrivenosti i dubljeg značenja. Međutim i takav pristup mi je okej za takav tip knjige, slažem se da mu je to verovatno bio cilj. To je više kritika razvojnog puta ruskog komunizma, nego priča koja te uvuče.
 
Evo šta na Goodreads-u jedna ocena Zamjatinove 'Mi' kaže o Orvelu i njegovoj 1984:

George Orwell, you poser. You punk. You . . . thief! I heard that you had read this before writing 1984. But I didn't expect Zamyatin's writing to be so superior to yours. And it is. It is so much more intriguing than your sterile work. D-503 is so much the better character than Winston. And you rob I-333 of her power and respect by demoting Julia to the role of a sexual object that stirs Winston to action. Yes, D-503 is stirred to action by I-333, but she's the political activist, the intelligent one in this revolution. Besides, Zamyatin had the guts to apply a letter and a name to his characters, while your very English "Winston" makes your work smack of parochialism and, frankly, condescension. D-503 is the universal toadie and I-333 the universal revolutionary.

"Winston"? Really? Were you trying to evoke Churchill? Somehow I sense . . .

Regardless of this, Zamyatin's prose is far better than yours. It never seems hackneyed, and rarely pedantic, though I suppose any novel that portrays rebellion against totalitarianism has to be somewhat pedantic. But because Zamyatin actually lived under a totalitarian state - TWO, actually! - and you only imagined what the Socialists would do in your imaginary world, he avoids much of the rhetoric that you seem to embrace, even while lampooning the imagined society of Big Brother.

You see, despite his impersonal name, D-503 is so much more human than Winston. Yes, Winston is a revolutionary like D-503, but when I read him in comparison with the protagonist of We, Winston comes off as disingenuous. D-503 is the real deal, because Zamyatin was the real deal. The man was exiled by both the Tsar and the Communists for his free-thinking while you were worried about threats from within your country that never materialized. Maybe that's why 1984 feels so forced (remember that awful middle section outlining the world's politics - BORING!), while We feels so much more natural and easy to read.

Furthermore, Zamyatin's prose is beautiful. Yes, you have the occasional turn of phrase that came out well, iconic, even, but Zamyatin's writing is beautiful throughout, even in its stochasticity. It's the writing of a poet who actually lived under totalitarianism, not a vested academic who feared a potential threat. You were fighting despotism, Zamyatin was living with it. You surmised, he knew.

And for these reasons, I am doing the unprecedented (for me, at least): I am taking one of your stars and giving it to Zamyatin. Because, while his work isn't perfect, one must give credit where credit is due. Censorship, along with the the Cold War, gave you your day in the sun of America's high school classrooms, when, all along, those kids, myself included, should have been reading Zamyatin's work.

That's an injustice. Maybe you're not totally to blame. Maybe Western society has to shoulder some of the guilt here. But . . . but . . . you copycat!
Kliknite za proširenje...

Duhovito i luckasto napisano, ali istinito.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Slovo o jeziku
Odgovora
0
Pregleda
168
Nina
Nina
Nina
O kafanama - Momo Kapor
Odgovora
0
Pregleda
195
Nina
Nina
Nina
Slavica Maksić - Škola u prirodi
Odgovora
0
Pregleda
131
Nina
Nina

Back
Top