Uticaj Demografije na ekonomiju u Srbiji

Lecitin

Zainteresovan član
Poruka
215
Po rezultatima poslednjeg popisa stanovništva, preko milion i po radno aktivnih građana Srbije otići će u penziju za pet do osam godina.Preko 48 posto svih lekara i tri četvrtine svih lekara specijalista, takođe idu u penziju najkasnije do 2020. Samo u prethodnoj deceniji iz Srbije na rad u inostranstvo je otišlo preko 146 hiljada građana prosečne starosti 28,7 godina. Samo ostaje da dobijemo odgovor: ima li država sa ovakvom statistikom ikakvu budućnost?

Površno čitanje rezultata popisa, koje se pre svega oslikava kroz podatak da je Srbija između dva popisa izgubila 4 posto stanovništva, ni približno ne otkriva svu dubinu demografske tragedije koju taj podatak oslikava. Srbija je za devet godina izgubila 311 hiljada stanovnika, ali je mnogo veći problem što je u pitanju decenija koja je došla nakon decenije ratova i sankcija, tako da je nakon 2000. godine, umesto decenije demografskog oporavka, usledilo smrtonosno ubrzanje demografskih trendova, do tačke kada se s pravom može postaviti pitanje da li je stepen štete nenadoknadiv. Zločinački odnos domaćih tajkuna prema sopstvenom narodu, satiranje bilo kakvog realnog ekonomskog koncepta kroz pljačkašku privatizaciju, bujanje korupcije i diktiranje monopolističkih cena praktično svih vrsta robe široke potrošnje, ionako ekonomski iznurenom stanovništvu, dovelo je do toga da su negativni demografski pokazatelji, nakon 2000.godine praktično duplirani. Jednostavno, negde nakon ubistva Zorana Đinđića, odlučeno je da zapadni stil života nije za običnog građanina Srbije, to je predviđeno za tajkune, političare, i ostalu pseudo elitu i njihovu decu, pa se račun takvog koncepta prezira prema sopstvenom narodu matematički vidi kao na dlanu, nakon poslednjeg popisa stanovništva. Mladi su, umesto da ostanu u svojoj zemlji, nastavili da još zešće beže iz tamnog vilajeta Miroslava Miškovića i njegovih političara, ionako sužen korpus radno sposobnih postao je još uži, i sada stotine hiljada naše dece i stotine hiljada naših mladih, radno sposobnih ljudi, pune neke druge PIO fondove, nekih drugih država. Trećina radno aktivnog stanovništva u Srbiji starija je od 57 godina, i u roku od pet do osam godina, po sili zakona ide u penziju. Čak i da svi zaposleni u PIO Fondu danas odluče da u narednih sedam godina ne jedu i ne piju, niti primaju dinar plate, matematički ostaje činjenica da je ukupni rashod samog PIO fonda u odnosu na ukupni nivo iznosa koji se daje za penzije, na nivou promila. A ako mislite da je stvar danas loša, treba pogledati šta nas čeka za pet do osam godina, kada se preko milion i po ljudi, koji su danas stariji od 57 godina, okače o vrat PIO fonda, uz napomenu da onih koji treba da ih zamene, mlađih od 15 godina, u današnjoj Srbiji ima za trećinu manje u poređenju sa 1981. godinom. Tada, pre samo tri decenije, mlađih od 15 godina u Srbiji bilo je skoro 1,6 miliona, dok je starijih od 65 godina bilo jedva 800 hiljada. Danas u Srbiji ima svega milion mlađih od 15 godina i čak 1,25 miliona starijih od 65 godina, sa trendom da u naredne dve decenije na jednog mlađeg od 15 godina dođu dva starija od 65 godina.

Posledice ovog drastičnog pada broja dece najvidljivije su u sportu, gde je prosto tragikomično gledati sportske novinare koji su jednostavno nenaviknuti na evidentni rezultatski pad, pre svega u najvažnijem sportu, fudbalu, i utopistički veruju da je problem u Tomislavu Karadžiću ili Siniši Mihajloviću. Mali problem je u činjenici da je za tri decenije Srbije izgubila blizu 600 hiljada dece, i da je ukupna baza profesionalnog sporta u Srbiji manja za trećinu. Ogromni resursi Fudbalskog saveza Srbije angažovani su na skupljanju rasejane talentovane dece iz Srbije, koja sada stoje na ivici toga da počnu da igraju za reprezentacije zemalja u kojima žive sa svojim roditeljima. Neven Subotić i Zdravko Kuzmanović, samo su dva najpoznatija primera, a trenutno je, daleko od očiju javnosti, u toku pravi rat za jednog od najtalentovanijih Srba u dijaspori, koji je na ivici igranja za reprezentaciju Španije, i tako unedogled. Ako se tome dodaju ljudi poput Dragana Đurića u Partizanu, koji su se specijalizovali da najtalentovaniju decu Srbije, poput Matije Nastasića,Lazara Markovića ili Aleksandra Mitrovića, prodaju menadžerima pre njihove 18 godine, ne čudi podatak da je po broju prodatih igrača, Srbija treća zemlja na svetu, po podacima FIFA, odmah iza Brazila i Argentine. Ono što preostane, igra za Partizan, Zvezdu i reprezentaciju, i stvarno treba biti kreativan, pa verovati da je problem loših rezultata srpskog fudbala jedan čovek. Pre će biti da je ovo samo početak, i da mi očigledno sebi ne želimo da priznamo da nas demografski trendovi, brutalna menadžerska rasprodaja maloletne dece Srbije, ali i činjenica da deca sve više uživaju u sportu kroz svet virtuelnih video igara, a ne samog sporta, vode u donji dom evropskog fudbala, tako da postaje jasno da će ionako sužena baza budućih sportista, vremenom biti sve uža i sve manja.

Kada je reč o zdravstvu, tu je situacija na granici tragedije. Deficitarne kadrove poput anesteziologa ili kardiohirurga, za ogromne pare odvode bogatije zemlje koje takođe kubure sa kadrovskim deficitom u zdravstvu. Samo u prva četiri meseca preko 550 lekara iz Srbije apliciralo je za rad u inostranstvu. Tri od četiri lekara specijalista u Srbiji stariji su od 55 godina, većinom su žene, i u roku ne dužem od osam godina idu u penziju. Preko 48 posto svih lekara u Srbiji ide u penziju u roku od pet do osam godina, a sve u jeku dramatične promene strukture stanovništva koje će biti sve starije i sve bolesnije, tako da već danas zdravstveni sistem Srbije mora da servisira tačno 50 posto više građana starijih od 65 godina, nego što je to bio slučaj 1981. godine. A ni tada zdravstveni sistem nije cvetao, setimo se fimova poput Tesne kože, u kojima se malo u šali, malo u zbilji, govorilo da pravo na bolničku postelju imaju samo oni sa 13 pogodaka na sportskoj prognozi, dok oni sa 12 pogodaka idu na kućno lečenje. A to je bilo vreme u kome smo imali duplo više lekara i duplo manje starijih ljudi, nego što je to danas slučaj. Tako je jako teško oteti se utisku da ulazimo u vreme u kome će lečenje biti privilegija bogatih, vreme u kome zdravstveni sistem ni kadrovski, ni ekonomski, ni infrastukturno jednostavno neće moći da izađe na kraj sa posledicama demografske propasti Srbije kao države. Postojeće nestašice i problemi u finansiranju troškova lečenja, samo su početak, laka prehlada u odnosu na ono što dolazi, a slično je i sa PIO Fondom, sa sportom, sa službama bezbednosti poput vojske ili policije.

Zato je krajnje neverovatno da država Srbija nema posebno ministarstvo koje će se samo baviti saniranjem razornih demografskih trendova i strateškom primenom mera demografske politike. Imala je i ministarstvo za Kosovo, i ministarstvo za razne druge nebuloze poput Nacionalnog investicionog plana, a od ove teme demografske politike se kao nerešive očigledno beži, kao da će problem biti rešen tako što ćemo se svi praviti da ne postoji. Taj problem stoji kao Damaklov mač nad Srbijom, i ukoliko se neko ozbiljno ovim ne pozabavi, ukoliko Srbija ne počne da investira milijarde evra u sopstveni demografski oporavak, vrlo smo blizu kolapsa penzionog i zdravstvenog sistema. Jedino što je utešno, pošto je već ministar sporta šahista Alisa Marić, to rešenje zaista je vizionarsko, zato što gledajući demografske trendove, svakako nam se smeši budućnost u kome će, ogromna većina stanovništva Srbije igrati šah, dok će ostali sportovi, zbog opasnosti od iščašenja kuka, biti jako rizični. Ostaje pitanje, ko će biti odgovoran za ovaj demografski šah-mat koji je postao jasan nakon rezultata popisa stanovništva u Srbiji, i posebno ko će biti odgovoran za činjenicu da se već dve godine, politička elita u Srbiji pravi kao da te rezultate popisa nije čula.

http://vesti.krstarica.com/ekonomija/sah-mat-2/
 
Donekle i jeste problem, mada to nije dedina krivica.
Nas penzioni sistem je protocni, a obracun penzija na osnovu doprinosa u ranijim godinama.
Deda je u svoje vreme isplacivao penzije nekom drugom dedi, a sada njemu treba da isplacuju neki mladi i sredovecni ljudi, a njih nema i bice ih sve manje.

- - - - - - - - - -

Ako je tekst tacan, onda nema nista od oporavka Srbije.
 
Један исламски теолог је недавно рекао: ЕКОНОМИЈА, ТО СУ ЉУДИ.
Ови наши шалабајзери који булазне о просперитету, развоју, покретању привреде и сл. би требало да похађају курс код тог лика.
 
Donekle i jeste problem, mada to nije dedina krivica.
Nas penzioni sistem je protocni, a obracun penzija na osnovu doprinosa u ranijim godinama.
Deda je u svoje vreme isplacivao penzije nekom drugom dedi, a sada njemu treba da isplacuju neki mladi i sredovecni ljudi, a njih nema i bice ih sve manje.

- - - - - - - - - -

Ako je tekst tacan, onda nema nista od oporavka Srbije.

I nema Pando dok ne shvate ovo što je rečeno u postu iznad mene, da su ljudi ekonomija....bez njih, nema ničeg.
Plašim se samo da čak i da shvate, da će biti prekasno.
Treniraju neku strogoću na ovo malo jada što je ostalo, dok i to ne ode u penziju
 
O ovome je Pand kung-fu pisao pre nekih nedelju dana.Ukazivao je da nece biti nikoga da zaradi za penzije..otprilke tako,da sad ne pokusavam ponovljati njegove reci,samo poruka.SKORO DA NEMA COVEKA KOJI AKTIVNO PISE NA OVOM PDF-U ,A DA NIJE IZRAZIO BOJAZAN STA CE SE U SKORIJOJ BUDUCNOSTI DESITI SA NAMA,A TO ZNACI UOPSTE I SA FIZICKIM BITISANJEM SRBIJE KAO DRZAVE.
 
Nije problem što deda diže penziju od 59.000, jer on je nju zaradio tokom svog radnog veka, problem je što ti ne možeš da je zaradiš tokom svog radnog životnog perioda jer nemaš mogućnost da završiš svoj radni vek, već samo eventualno da ga počneš
Naravno da nije, ja ni ne kazem da je deda kriv, kazem samo da je to slikovit primer kakvo je stanje u Srbiji, mladi ( ajd recimo da sam ja mlad ) odlaze jer nemaju posla ni para a jedini stalni izvor prihoda imaju penzioneri i budzetski korisnici, da ne racunam onaj promil zaposlenih po boljim kompanijama.
 
Poslednja izmena:
Naravno da nije, ja ni ne kazem da je deda kriv, kazem samo da je to slikovit primer kakvo je stanje u Srbiji, mladi ( ajd recimo da sam ja mlad ) odlaze jer nemaju posla ni para a jedini stalni izvor prihoda imaju penzioneri i budzetski korisnici, da ne racunam onaj promil zaposlenih po boljim kompanijama.

Ma razumem ja šta si ti hteo reći primerom...ali vidi ovako
Ovi što do 2020 odu u penziju, misliš da će imati od čega da je primaju?
Neće, jer da bi oni dobili penziju mladji moraju da rade i uplaćuju u fond.
Dakle, rezultat je......
1. radio su ceo vek i uplaćivao penziono i sve ostalo i drugi su zasluženo (ovaj deda) dobijali penzije od tih uplata
2. nećeš imati penziju ( ja sam u toj kategoriji :lol:), tačnije imaćeš je kao obračunsku kategoriju na papiru ali realno nećeš imati primanja
3. mladi nisu tu, rade i uplaćuju u neke ino pio fondove odakle će dobijati penziju naši ino vršnjaci a naša mlada radna snaga će vremenom postati ino stara radna snaga i primaće ino peMziju

ps tačke 1 i 2 su pod uslovom da doživimo obračun penzije :zcepanje: i onaj koji doživi će se osećati kako? I od čega će tako star i bolestan živeti? Biže izgleda sretni oni koji je ne dožive :lol:

I sad pitanje kome je lakše, mladjima koji imaju kakav takav izlaz ili ovina koji još malo rade?
 
Poslednja izmena:
Ma razumem ja šta si ti hteo reći primerom...ali vidi ovako
Ovi što do 2020 odu u penziju, misliš da će imati od čega da je primaju?
Neće, jer da bi oni dobili penziju mladji moraju da rade i uplaćuju u fond.
Dakle, rezultat je......
1. radio su ceo vek i uplaćivao penziono i sve ostalo i drugi su zasluženo (ovaj deda) dobijali penzije od tih uplata
2. nećeš imati penziju ( ja sam u toj kategoriji :lol:), tačnije imaćeš je kao obračunsku kategoriju na papiru ali realno nećeš imati primanja
3. mladi nisu tu, rade i uplaćuju u neke ino pio fondove odakle će dobijati penziju naši ino vršnjaci a naša mlada radna snaga će vremenom postati ino stara radna snaga i primaće ino peMziju

ps tačke 1 i 2 su pod uslovom da doživimo obračun penzije :zcepanje: i onaj koji doživi će se osećati kako? I od čega će tako star i bolestan živeti? Biže izgleda sretni oni koji je ne dožive :lol:

I sad pitanje kome je lakše, mladjima koji imaju kakav takav izlaz ili ovina koji još malo rade?
Mladjima je lakse,jer je vreme na njihovoj strani,mladost je na njihovoj strani(zdravlje,entuzijazam,zelja za zivotom i progresom),samo sto mladost ima jednu manu: neiskustvo.Za sticanje iskustva potrebno je vreme,a vreme je kategorija koja se nepovratno trosi.Zato,neka mladi ovde usavrsavaju radom profesiju koju su izabrali i do svoje 30-te ce imati i iskustva i znanja da postanu samostalni preduzetnici.Na taj nacin,mnogo je lakse cekati starost,jer si doveo sebe u situaciju,,u se i u svoje kljuse',a drzava ako se opameti i dodje sebi,dobro onda svima,a ako se ne opameti samo ona ostaje u problemu sa parama.Samostalni preduzetnik ce vec zaraditi danas i za sebe i za jos nekog u svojoj porodici.
 
Mladjima je lakse,jer je vreme na njihovoj strani,mladost je na njihovoj strani(zdravlje,entuzijazam,zelja za zivotom i progresom),samo sto mladost ima jednu manu: neiskustvo.Za sticanje iskustva potrebno je vreme,a vreme je kategorija koja se nepovratno trosi.Zato,neka mladi ovde usavrsavaju radom profesiju koju su izabrali i do svoje 30-te ce imati i iskustva i znanja da postanu samostalni preduzetnici.Na taj nacin,mnogo je lakse cekati starost,jer si doveo sebe u situaciju,,u se i u svoje kljuse',a drzava ako se opameti i dodje sebi,dobro onda svima,a ako se ne opameti samo ona ostaje u problemu sa parama.Samostalni preduzetnik ce vec zaraditi danas i za sebe i za jos nekog u svojoj porodici.

1.Mladi nemaju gde da usavrsavaju svoje profesije jer su vecinom nezaposleni
2.Bez posla,znanja,iskustva i pocetnog kapitala mladi ce tesko moci da postanu samostalni preduzetnici.
3.Ukoliko se ovakvo stanje u drzavi nastavi a uveren sam da hoce i samostalnim preduzetnicima se crno pise jer ce biti optereceni novim nametima i tesko ce moci nesto i da zarade.
Kada je drzava u problemu i svi smo u problemu ... nazalost
 
Ma razumem ja šta si ti hteo reći primerom...ali vidi ovako
Ovi što do 2020 odu u penziju, misliš da će imati od čega da je primaju?
Neće, jer da bi oni dobili penziju mladji moraju da rade i uplaćuju u fond.
Mislim da je takvo stanje kod nas odavno, tj. u smislu da se para za penzije ( i za ostale budzetske kategorije kao sto su plate, socijalne dodatke, subvencije preduzecima i sl. ) nema posto malo toga radi i uplacuje pare u penzioni fond ( transferna svredstva su vec sad preko 50%, ako ne gresim ), ali se one i dalje isplacuju na konto zajmljena para ( otud i tih 1-2 milijardi evra godisnje deficita i pozajmljenih para ), sad je pitanje dokle ce to ici, tj. dokle cemo moci da se zaduzujemo u cilju potrosnje. Za mlade tj. one koji imaju puno do penzije bi sad najbolje bilo da im se da izbor dal ce pare da uplacuju u drzavni ili privatni fond, pa ko je pametan imace mirnu starost, a ko nije imace za hleb.
 
1.Mladi nemaju gde da usavrsavaju svoje profesije jer su vecinom nezaposleni
2.Bez posla,znanja,iskustva i pocetnog kapitala mladi ce tesko moci da postanu samostalni preduzetnici.
3.Ukoliko se ovakvo stanje u drzavi nastavi a uveren sam da hoce i samostalnim preduzetnicima se crno pise jer ce biti optereceni novim nametima i tesko ce moci nesto i da zarade.
Kada je drzava u problemu i svi smo u problemu ... nazalost
Post sam napisao na osnovu licnog iskustva,tj.kako sam video,doziveo,razmisljao i resio problem stalnih prihoda.
 
ma znam sokolska, zato i kažem jer ovo stanje predugo traje.
Baš sinoć pričamo Maca i ja (moj suprug) o ovome.....kaže, idemo u selo ženo da sadimo papriku (to je paprikarski kraj...u stvari sve što hoćeš radja pa makar i naopačke posadio). Ma idemo, samo ko će papriku da kupi? pitam ga.....eeeee.....a šta će oni koji nemaju gde. Jedan od razloga zašto ne prodajemo imanje, mislim, ta opcija ne postoji.
 
Post sam napisao na osnovu licnog iskustva,tj.kako sam video,doziveo,razmisljao i resio problem stalnih prihoda.

Da, to je i moje iskustvo, ali ova deca......to jednostavno ne mogu iz mnogo razloga.
Kad sam počinjala privatni posao jeste bilo mnogo teško.....užasno i nije hvaljenje, već gola činjenica, ne može to svako. Ja sam imala apsolutnu podršku muža i cele porodice, ti verovatno supruge i porodice.....jednostavno, sad je drugo vreme....neko bezizzlazno
 
ma znam sokolska, zato i kažem jer ovo stanje predugo traje.
Baš sinoć pričamo Maca i ja (moj suprug) o ovome.....kaže, idemo u selo ženo da sadimo papriku (to je paprikarski kraj...u stvari sve što hoćeš radja pa makar i naopačke posadio). Ma idemo, samo ko će papriku da kupi? pitam ga.....eeeee.....a šta će oni koji nemaju gde. Jedan od razloga zašto ne prodajemo imanje, mislim, ta opcija ne postoji.
Samo ti sadi papriku...kupice je onaj kome je potrebna po ponudjenoj ceni i kvalitetu.Sta ce da rade oni koji nemaju zemlju...to i nije tvoj problem.Radice nesto drugo,pa ce zaraditi parice i kupiti tu tvoju papriku.
 
Mislim da je takvo stanje kod nas odavno, tj. u smislu da se para za penzije ( i za ostale budzetske kategorije kao sto su plate, socijalne dodatke, subvencije preduzecima i sl. ) nema posto malo toga radi i uplacuje pare u penzioni fond ( transferna svredstva su vec sad preko 50%, ako ne gresim ), ali se one i dalje isplacuju na konto zajmljena para ( otud i tih 1-2 milijardi evra godisnje deficita i pozajmljenih para ), sad je pitanje dokle ce to ici, tj. dokle cemo moci da se zaduzujemo u cilju potrosnje. Za mlade tj. one koji imaju puno do penzije bi sad najbolje bilo da im se da izbor dal ce pare da uplacuju u drzavni ili privatni fond, pa ko je pametan imace mirnu starost, a ko nije imace za hleb.

Verovatno su potrebna oba.
Recimo da osoba zeli da se penzionise za 30 godina i da prima penziju jos 10-20 godina posle toga. To je period od 40-50 godina.

Ogroman vremenski period u okruzenju koje nema postovanje za privatnu svojinu. Moguci su gubici i zbog inflacije, prevare, nacionalizacije.
Kad bi mogli da uplacujemo u nekoj drugoj zemlji , ali kojoj, mozda Svajcarskoj?

Drzava ce i posle sloma preuzeti brigu nad prezivelim penzionerima, jedino ako drzava prestane da postoji, a ni to nije iskljuceno u tako dugom periodu.

Plasim se da nema sigurnih resenja.
 

Back
Top