Uspijeh?

Steinadler

Poznat
Poruka
9.944
Šta je uspijeh i uspiješna osoba po vama?

Uspijeh je nešto što čovijek napravi svojim trudom, radom, zalaganjem itd. e sad mene interesuje šta vi mislite da li je uspijeh istrčati maraton, popeti se na mont everest, preplivati atlantik sa čamcem, napraviti neki sličan podvig, za koji je potrebno mnogo uloženog rada, vremena itd. a da pritom nemate nikakvu korist veliku od toga osim što će vam neko reći svaka čast, pružiti ruku, dati medalju...? Da li su takvi ljudi uspiješni s obzirom da zakidaju za takve podvige vrijeme koje bi možda mogli uložiti u nešto što bi im se vratilo kao veoma koristno i opipljivo? Ulažu velike napore, rizikuju pored zdravlja i život, za nekoliko minuta slave koji se brzo zaborave.
Mogu li se takvi ljudi nazvati uspješnima?
 
Šta je uspijeh i uspiješna osoba po vama?

Uspijeh je nešto što čovijek napravi svojim trudom, radom, zalaganjem itd. e sad mene interesuje šta vi mislite da li je uspijeh istrčati maraton, popeti se na mont everest, preplivati atlantik sa čamcem, napraviti neki sličan podvig, za koji je potrebno mnogo uloženog rada, vremena itd. a da pritom nemate nikakvu korist veliku od toga osim što će vam neko reći svaka čast, pružiti ruku, dati medalju...? Da li su takvi ljudi uspiješni s obzirom da zakidaju za takve podvige vrijeme koje bi možda mogli uložiti u nešto što bi im se vratilo kao veoma koristno i opipljivo? Ulažu velike napore, rizikuju pored zdravlja i život, za nekoliko minuta slave koji se brzo zaborave.
Mogu li se takvi ljudi nazvati uspješnima?
Uspeh i mogučnost su dve različite stvari. :)

Zadnjih decenija, pa i sada, kontroliše se nečiji uspeh, i u startu "materijalni interesanti" blokiraju i pokradu. :lol:
 
Šta je uspijeh i uspiješna osoba po vama?

Uspijeh je nešto što čovijek napravi svojim trudom, radom, zalaganjem itd. e sad mene interesuje šta vi mislite da li je uspijeh istrčati maraton, popeti se na mont everest, preplivati atlantik sa čamcem, napraviti neki sličan podvig, za koji je potrebno mnogo uloženog rada, vremena itd. a da pritom nemate nikakvu korist veliku od toga osim što će vam neko reći svaka čast, pružiti ruku, dati medalju...? Da li su takvi ljudi uspiješni s obzirom da zakidaju za takve podvige vrijeme koje bi možda mogli uložiti u nešto što bi im se vratilo kao veoma koristno i opipljivo? Ulažu velike napore, rizikuju pored zdravlja i život, za nekoliko minuta slave koji se brzo zaborave.
Mogu li se takvi ljudi nazvati uspješnima?


zavisi o kom uspehu se radi, licnom ili drustvenom uspehu.

uspeh je uvek pomak u odnosu na pocetnu poziciju.
primer decaka koji je rodjen bez ekstremiteta, odlican djak u skoli za decu sa narocitim potrebama, odlican student psihologije i izvanredan klinicki psiholog jedne od boljih, savremenijih evropskih bolnica, ostvaren u braku, otac zdrave i lepe cetvoro dece, polagano dobja proteze koje mu omogucavaju uspesno kretanje.
iako ne krecemo svi od nule, jednako nam je svima dato, samim tim sto uz nevolju ide dodatna snaga, volja i upornost koja nije drugo no kvalitet.
 
Pa, zalaganje i trud daju mogućnost u slučaju koji navedoh i u mnogim drugim, mogućnost preduzeta akcijom daje uspijeh.
Tako je.

Što znači, uspešan je onaj ko svojim usklađenim osobinama svesno postiže cilj, u bilo čemu.

Takvi ljudi, a masa ih je, od kad je sveta i veka su meta zlima, na svim nivoima. Počev od zanatlija do vrhunskih naučnika, čiji životi vise o koncu, i zavisni su od volje močnih zlikovaca čovečanstva.
Otuda imamo skrivene i zaštičene ljude da bi se sačuvali njihovi životi, životi njihovih širih i užih porodica, na način koji je jedino moguć, a to je, sprečavanje da se ispolje njihove mogučnosti u bilo kojoj delatnosti, umeću... :)
 
http://forum.krstarica.com/showthread.php/636357-životni-neuspeh

sto volim kad citam svoje stare postove lol.

- - - - - - - - - -



moras prestati da razmisljas u boolean vrednostima i da pocnes da razmisljas u integerima.

ne postoji "uspesan" i "neuspesan" vec gradacije moci. tim receno, ko je najuspesniji? gospodar univerzuma, kako ko.

Ako si link stavio, kao urmaš pošten pročitao sam temu svu. Zanimljivo je ono o robovima.
Najviše me interesuje odg. na ono što nisi ukvotio iz prvog posta, tj. što se podviga tiče.
Ti ljudi vjerovatno nezadovoljni sobom, izgleda robuju nekim kriterijumima koji sami sebi postavljaju ili neko drugi (okružen sam nekolicinom takvih), a to mnogi za uspijeh smatraju. To jeste uspijeh, ali pomalo besmislen i precijenjen, jer kakvu će neko veliku korist imati od podviga u odnosu na uloženo?
Mrcvariti organizam i dušu na maratonu, ili popeti se na zloglasnu planinčugu rizikujući lajf, to je onda "Pirov uspijeh"...

Ne moram ništa, što se booleana tiče u ovom slučaju uspijeha ga koristim, tako sam programiran što ne znači da je to fiksno, čovijek se može i reprogramirati, a to se prosto zove promjena.
Što se tiče mog moždanog koda, varijabla "uspijeh" za mene je nešto što će na kraju rezultirati nekom korisnosti za domaćina, i funkcioniše na principu boolean-a uz pomoć operatora ( < > = )
Uspijeh je svašta nešto, ali ja mu određujem hijerarhiju, prioritet itd. napr.

uspijeh="nasuti čašu vode" < uspijeh="napraviti doručak" < uspijeh="naučiti voziti automobil" < uspijeh="imati odlične ocjene u školi" itd. i ovo, uspijeh="popeti se na mont everest" < uspijeh="istrčati maraton" < uspijeh="nasuti čašu vode", nadam se da me razumijete.

Po meni najveći uspijeh za čovijeka je uspijeh=" da postigne mir u sebi".

E sad, može recimo da bude i ovako

if( uspijeh=''istrčati maraton'' == istrčati maraton ){
document.money.u.dzep(1.000.000 jevra);
}

E, in this case ovaj bi uspijeh imao neku svoju vrijednost što uglavnom u realnosti nema...
 
Poslednja izmena:
Šta je uspijeh i uspiješna osoba po vama?

Uspijeh je nešto što čovijek napravi svojim trudom, radom, zalaganjem itd. e sad mene interesuje šta vi mislite da li je uspijeh istrčati maraton, popeti se na mont everest, preplivati atlantik sa čamcem, napraviti neki sličan podvig, za koji je potrebno mnogo uloženog rada, vremena itd. a da pritom nemate nikakvu korist veliku od toga osim što će vam neko reći svaka čast, pružiti ruku, dati medalju...? Da li su takvi ljudi uspiješni s obzirom da zakidaju za takve podvige vrijeme koje bi možda mogli uložiti u nešto što bi im se vratilo kao veoma koristno i opipljivo? Ulažu velike napore, rizikuju pored zdravlja i život, za nekoliko minuta slave koji se brzo zaborave.
Mogu li se takvi ljudi nazvati uspješnima?

uf, sve ovo što si nabrojao gore, ja to volim...
...mislim da su uspešni..jer prate svoje snove i zaista nešto strasno vole, kad mogu da izdrže te napore...
...ovo za tapšanje po ramenu, ima i toga, ali džabe mogu mene svi da tapšu po ramenu, ali pitanje je da li ću da veslam preko atlantika...teško!
...da li bi mogli iskoristiti pametnije vreme, čisto sumnjam, koliko nas traći svoje vreme...
...
uspešan si kad osetiš da si pomerio sopstvenu granicu...makar i samo na momenat
...čak iako ta slava jako brzo prođe i opet kreneš ka drugom zadatku i cilju...i to deluje opet kao isti ciklus koji se ponavlja..
...kompleksna je to tema...
...ali postavljanje ciljeva i njihovo ostvaranje mi deluje u svakom slučaju bolje od dosade i besmisla
 
Ako si link stavio, kao urmaš pošten pročitao sam temu svu. Zanimljivo je ono o robovima.
Najviše me interesuje odg. na ono što nisi ukvotio iz prvog posta, tj. što se podviga tiče.
Ti ljudi vjerovatno nezadovoljni sobom, izgleda robuju nekim kriterijumima koji sami sebi postavljaju ili neko drugi (okružen sam nekolicinom takvih), a to mnogi za uspijeh smatraju. To jeste uspijeh, ali pomalo besmislen i precijenjen, jer kakvu će neko veliku korist imati od podviga u odnosu na uloženo?
Mrcvariti organizam i dušu na maratonu, ili popeti se na zloglasnu planinčugu rizikujući lajf, to je onda "Pirov uspijeh"...

Ne moram ništa, što se booleana tiče u ovom slučaju uspijeha ga koristim, tako sam programiran što ne znači da je to fiksno, čovijek se može i reprogramirati, a to se prosto zove promjena.
Što se tiče mog moždanog koda, varijabla "uspijeh" za mene je nešto što će na kraju rezultirati nekom korisnosti za domaćina, i funkcioniše na principu boolean-a uz pomoć operatora ( < > = )
Uspijeh je svašta nešto, ali ja mu određujem hijerarhiju, prioritet itd. napr.

uspijeh="nasuti čašu vode" < uspijeh="napraviti doručak" < uspijeh="naučiti voziti automobil" < uspijeh="imati odlične ocjene u školi" itd. i ovo, uspijeh="popeti se na mont everest" < uspijeh="istrčati maraton" < uspijeh="nasuti čašu vode", nadam se da me razumijete.

Po meni najveći uspijeh za čovijeka je uspijeh=" da postigne mir u sebi".

E sad, može recimo da bude i ovako

if( uspijeh=''istrčati maraton'' == istrčati maraton ){
document.money.u.dzep(1.000.000 jevra);
}

E, in this case ovaj bi uspijeh imao neku svoju vrijednost što uglavnom u realnosti nema...

ima i toga, izlagati se tolikim teškoćama čak i životnom riziku da bi kao nešto postigao..
...ali ne vredi, ta strast je u tom čoveku, njemu je tvoj ili moj stav besmislen..
...mislim, možda će i on posle 2-3 penjanja na taj Everest, na kraju skontati da to nije vredno..ali on je prosto to morao da proživi..

...Inaće taj duhovni mir i ja mislim da je pored svega jedan od najtežih podviga u ovom nesavršenom svetu...ništa manje od tog Everesta...
...
ja samo polazim sa pretpostavkom da čovek ne mora drugima da dokazuje ništa, jer on najčešće dokazuje sam sebi...a onda verovatno jednom prestane i sa tim..
...
ali ne mogu svi biti Dalaj Lame
 
Mrcvariti organizam i dušu na maratonu, ili popeti se na zloglasnu planinčugu rizikujući lajf, to je onda "Pirov uspijeh"...

ovde pravis gresku. to sto se neko penje na planinu rizikujuci lajf ne znaci da je rec o kompulziji. ljudi imaju tu ruznu naviku da generalizuju svoje nesposobnosti. kao, ako je meni maraton mucenje onda je i atleti mucenje, sto je non-sense ako bolje razmislis. ono jes, u nekim slucajevima jeste mucenje i kod atlete, ali imas i atlete kod kojih je to cista strast.

- - - - - - - - - -

sto se tice uspeha, to je prosta stvar: kada bi zivot bio igra njen skor bi bio vreme izmedju dana kada je covek (njen igrac) rodjen i dana kada je on zaboravljen.

ali zivot nije igra, vec film: sve je automatski, sto ce reci, uspeh pojedinca (njegov skor) je samo simptom. dakle, ne moz da utices na skor kao sto mozes u igri. nema poteza u zivotu.
 
u realnosti, postoji samo jedan izbor: ili radis ono sto ti prija (sto ti koristi) ili radis ono sto ti ne prija (sto ti steti.) svi drugi izbori su samo simptomi ovog osnovnog izbora.

emocije, dakle, dolaze pre razuma i one ga zapravo sadrze u sebi. drugim recima, svaki covek koji prati svoje (pozitivne) emocije nakon odredjenog vremena (sto moze biti nakon kraceg ali i nakon duzeg vremena, sve zavisno od toga koliko je razvijen) eventualno razvije prirodni razum.

kod robova (kod tkz. "racionalista") koji su nesposobni da rade ono sto im prija imas nipodastavanje emocija. robovi sve vide naopacke lol. kod njih je razum bitniji od emocija. kao, uopste nije bitno da li ti nesto prija ili ne, bitno je samo da li ti omogucava da postignes odredjeni cilj ili ne.

racionalizam je eufemizam za mentalni mazohizam, a racionalisti su ljudi koji se srame sebe i svojih strasti.
 
Poslednja izmena:
hajde da definisemo pojmove "strast" i "kompulzija" kako valja po prvi put u istoriji covecanstva:

strast: privlacnost kojoj je nemoguce odupreti se
kompulzija: odbojnost kojoj se iz petnih zila opiremo

mazohisti ne uzivaju u kompulzivnim radnjama, oni su samo naviknuti na njih. to sto kazu da uzivaju u njima, to je prosto zabluda prvog ranga: kompulziju uvek prate negativna osecanja (koja su obicno pomesana sa pristojnom, ponekad i izuzetno velikom, dozom pozitivnih.)
 
hajde da definisemo pojmove "strast" i "kompulzija" kako valja po prvi put u istoriji covecanstva:

strast: privlacnost kojoj je nemoguce odupreti se
kompulzija: odbojnost kojoj se iz petnih zila opiremo

mazohisti ne uzivaju u kompulzivnim radnjama, oni su samo naviknuti na njih. to sto kazu da uzivaju u njima, to je prosto zabluda prvog ranga: kompulziju uvek prate negativna osecanja (koja su obicno pomesana sa pristojnom, ponekad i izuzetno velikom, dozom pozitivnih.)

isto mislim
strast: sila kojoj se ne možeš odupreti ili možeš ali nećeš jer ti prija...sila privlačnosti
kompulzija: prisila na nešto, radnja koja ima odbojnost u sebi...želiš da je se otarasiš jer ti suštinski ne prija..sila odbojnosti

...
opet tanka je granica između strasti i kompulzije...
..pozitivan ishod je možda mera...
..jer ako je posledica neke akcije negativna, mislim da idemo u kompulziju...
 
u realnosti, postoji samo jedan izbor: ili radis ono sto ti prija (sto ti koristi) ili radis ono sto ti ne prija (sto ti steti.) svi drugi izbori su samo simptomi ovog osnovnog izbora.

emocije, dakle, dolaze pre razuma i one ga zapravo sadrze u sebi. drugim recima, svaki covek koji prati svoje (pozitivne) emocije nakon odredjenog vremena (sto moze biti nakon kraceg ali i nakon duzeg vremena, sve zavisno od toga koliko je razvijen) eventualno razvije prirodni razum.

kod robova (kod tkz. "racionalista") koji su nesposobni da rade ono sto im prija imas nipodastavanje emocija. robovi sve vide naopacke lol. kod njih je razum bitniji od emocija. kao, uopste nije bitno da li ti nesto prija ili ne, bitno je samo da li ti omogucava da postignes odredjeni cilj ili ne.

racionalizam je eufemizam za mentalni mazohizam, a racionalisti su ljudi koji se srame sebe i svojih strasti.

...što se tiče gornje teze...
...u mom slučaju je baš tako..
...ukoliko počnem da racionalizujem svoje odluke, nalazim se na sigurnom putu da ću da zažalim zbog iste...provereno bezbroj puta..
 
...da li bi mogli iskoristiti pametnije vreme, čisto sumnjam, koliko nas traći svoje vreme...
Osoba bliska meni, koja me je inspirisala za ovu temu se bavi trčanjem, maratonom itd., zapostavlja i propušta mnogo bitne stvari u svom studentskom dijelu života.
Mnooogo vremena je uloženo u to a i novca, da bi uspijeh bio šta? Njegov odgovor je "pobediti sebe"... i tako postavlja sebi neke nove ciljeve i zadatke, "uslove"... imao je problem sa kilazom, i mislim da se odatle vuku korijeni razloga, a to je nedovoljna ljubav prema sebi, ne prihvatanje sebe ili možda mržnja prema sebi. Tu bi se složio sa frendli juzerom sa prethodne teme, mislim da je to dijagnoza i ovog slučaja. Takodje znam i jednog lika odavno, koji postiže dobre rezultate u atletici, a taj lik ima psihičke probleme provjereno, agresivan, impulsivan, itd. trčanje mu je veliki ventil za te probleme, i on iz svog goriva mržnje i agresije u stvari postiže rezultate i ljudi mu čestitaju, pa to je daleko od čestitke, čovijek treba sebe u glavi da sredi i da pobijedi...

Može bit da je rob koncipirao školu, posao itd. ali šta je sad tu odgovor, šta onda? Pa takav je sistem robovlasnički od pamtivijeka, do dan danas, imaš lakših radnih mjesta, i težih, slabo ko radi i živi od nečega što voli jer je to teško izvodljivo, moraš pare da napraviš neće ti kao što reče onaj kriminalac donjeti vreću krompira na vrata. Moje mišljenje za sada je u dobroj adaptaciji na sistem, tj. bolja škola bolji posao itd. Nemam vremena sad da se rakuckam, ukratko pitanje za juzera, kako po tebi onda zaebati robovlasnički sitem?
 
Osoba bliska meni, koja me je inspirisala za ovu temu se bavi trčanjem, maratonom itd., zapostavlja i propušta mnogo bitne stvari u svom studentskom dijelu života.
Mnooogo vremena je uloženo u to a i novca, da bi uspijeh bio šta? Njegov odgovor je "pobediti sebe"... i tako postavlja sebi neke nove ciljeve i zadatke, "uslove"... imao je problem sa kilazom, i mislim da se odatle vuku korijeni razloga, a to je nedovoljna ljubav prema sebi, ne prihvatanje sebe ili možda mržnja prema sebi. Tu bi se složio sa frendli juzerom sa prethodne teme, mislim da je to dijagnoza i ovog slučaja. Takodje znam i jednog lika odavno, koji postiže dobre rezultate u atletici, a taj lik ima psihičke probleme provjereno, agresivan, impulsivan, itd. trčanje mu je veliki ventil za te probleme, i on iz svog goriva mržnje i agresije u stvari postiže rezultate i ljudi mu čestitaju, pa to je daleko od čestitke, čovijek treba sebe u glavi da sredi i da pobijedi...

Može bit da je rob koncipirao školu, posao itd. ali šta je sad tu odgovor, šta onda? Pa takav je sistem robovlasnički od pamtivijeka, do dan danas, imaš lakših radnih mjesta, i težih, slabo ko radi i živi od nečega što voli jer je to teško izvodljivo, moraš pare da napraviš neće ti kao što reče onaj kriminalac donjeti vreću krompira na vrata. Moje mišljenje za sada je u dobroj adaptaciji na sistem, tj. bolja škola bolji posao itd. Nemam vremena sad da se rakuckam, ukratko pitanje za juzera, kako po tebi onda zaebati robovlasnički sitem?

razumem poentu, šta želiš da kažeš, tebi to jednostavno deluje zaludan posao, lečenje kompleksa, kanalisanje možda besa, nezadovoljstva
...ali u životu svi mi često idemo protiv sebe da bi shvatili sebe, radimo mnoge stvari, često glupe i drugima nepotrebne...ali to je proces sazrevanja
 
Ima još jedan izbor, a tu su problemi, ljudi biraju nešto da rade što im prija, a šteti, poroci na prvom mjestu itd.

Sin ocu reče jedanput, "učim nešto što ne volim i što mi neće trebati", a otac reče "batali, pa ćeš onda raditi nešto što ne voliš i što će ti trebati".
Ovo naravno nije baš matematički gledano 100% tačno, ali otprilike u ovom sistemu "matriksu" kome smo svi podređeni je tako.
Šta vi mislite?
 
Ima još jedan izbor, a tu su problemi, ljudi biraju nešto da rade što im prija, a šteti, poroci na prvom mjestu itd.

Sin ocu reče jedanput, "učim nešto što ne volim i što mi neće trebati", a otac reče "batali, pa ćeš onda raditi nešto što ne voliš i što će ti trebati".
Ovo naravno nije baš matematički gledano 100% tačno, ali otprilike u ovom sistemu "matriksu" kome smo svi podređeni je tako.
Šta vi mislite?

ja ti nisam za crno-beli životni stav..jednostavno nemam takav ugao gledanja...
...otac sinu kaže, batali to učenje, jer ćeš jednog dana "raditi ono što ne voliš i što će ti trebati"...
....sin ako sam dobro razumela nije hteo da uči na vreme, jer ga to što uči ne interesuje, ali otac mu kaže, da će sutra biti prisiljen da radi ono što ne voli da bi preživeo!

...iako bi trebalo da sin stvarno fokusira snage na ono što voli, gde mu je zaista interes, otac je opet sa druge strane isto u pravu
...u životu jednostavno najbolje prolaze oni koji imaju visoku toleranciju na frustraciju...
...jer kad dođu lomovi i padovi, izdržaće oni koji mogu da istolerišu tešku i neprijatnu situaciju (frustraciju)...

...
neophodna je doza frustracije u životu...kako bismo ojačali i mogli da se nosimo sa izazovima
...nećemo moći uvek da radimo sve što volimo, nekad neprijatne situacije moramo savladati iako nam se ne sviđaju...

..život je jednostavno pun takvih primera
 

Back
Top