Uspesno ubedjivanje?

Nemam.

Mogu da razgovaram s ljudima čija su mišljenja i stavovi totalno oprečni od mojih, i mogu da razgovaram satima - AKO se radi o normalnom razgovoru, znači niko nikog ne spušta, ne podhebava, ne vređa i slično. Čak i tad, nikad ne pokušavam ubediti ljude u svoja verovanja i stavove - prosto me zanima zašto neko misli kako misli. Od tog se može svašta naučiti, i ako imaš dobrog sagovornika, možeš čak i napredovati. To se zove diskusija, nešto što je ovde davno zaboravljeno i zanemareno.
Vise od pola svog znanja i stavova sam stekao upravo zato sto sam sledio ovaj put. Dosta putica sam otkrio sam.

ali to nije pitanje teme.

Pitanje teme je upravo ono sto se ovde izbegava. Moze na to da se gleda kao ponuda saznanja.
Evo diskutujemo, kakva je reakcija povodom saznanja ? Mozda drugacije, jesi li saznala nesto od onog sto pisem?
 
Uzaludnost pokusaja da se napravi bolja situacija od one koja jeste, koristeci put saznanja uronjenog u sklop pristupa gde je saznanje generalno nepozeljna pojava.

pocinjem da se pitam koja je to kolicina stimulansa koji ce izazvati mogucnost da se pojavi samopreispitivanje sa tendencijom dovodjenja do zakljucka da je bolje prihvatiti neko saznanje.
 
ubedjivanje nije bas najsrecnije izabran izraz, slazem se.

Sustina je promena necijeg misljenja (naravno da taj neko prvo sam mora da odluci da dopusta mogucnost da promeni misljenje). Mozda bi tacnije pitanje bilo kako izazvati taj mehanizam samo razmisljanja uz saznanje nekih novih informacija?

Pogledajte prilog 1248426
Зато прво мораш самоубеђеног да ''разувериш'' у његову уврнуту глупост, па тек онда у памет да га утерујеш...

Проблем је што памети код самоубеђених углавном нема, па је други део убеђивања немогућ...
 
Nemam želju da menjam nečije mišljenje.Svako ima pravo da ga sam donese.Ne moram se slagati s tim,saslušam i mislim da je to dovoljno.
Svoje mišljenje retko kad menjam.I ne volim pokušaje i ubeđivanje.
Ne namećem,niti trpim nametanje.
Ovde nije u pitanju nametanje misljenja ili stava samo zato da bi se nesto promenilo ili da bi neko nametnuo neciji stav ili misljenje.

Ideja pitanja je kako doci u situaciju da saznanjem bude svima bolje? tj da oni koji su ubedjeni u nesto zbog cega nam nije svima bolje pocnu da ucestvuju time sto ce da se pridruze nekom misljenju koje nije nuzno njihovo a u koje su ubedjeni a kosi se sa idejom da nam bude bolje.

Pre svega ideja da ne moze nista da se promeni, i da nista ne moze da bude bolje, je, po mom misljenju, pogresan stav koji treba menjati. Ljudi smo - prilagodjavamo se, znaci moguce je da iz nekog defetistickog stava predje u neki kreativni stav koji bi doveo da nam generalno bude bolje.

Ili mozda ne putem saznjanja nego putem stvaranja zelje da se ucestvuje u tome da nam bude bolje.
 
Зато прво мораш самоубеђеног да ''разувериш'' у његову уврнуту глупост, па тек онда у памет да га утерујеш...

Проблем је што памети код самоубеђених углавном нема, па је други део убеђивања немогућ...
Zato postoji logika i matematika, pa razumni ljudi tim putem dokazuju neke tvrdnje.
 
Ne, chovek se mozhe prosvetliti samo ako nauchi da ceni chinjenice, a ne da po svaku cenu isteruje svoj ego. Ono shto mi isterujemo su nasha
ubedjenja, a ne chinjenice...
Ja verujem u to da cinjenice nisu dovoljne (vidi citat gore), barem ne ovde na ovom terenu - nego da je potrebno da neko pozeli da promeni sopstveno ubedjenje zato sto eventualno i mozda pomisli da ima boljih nacina ili da sebe usavrsi.

Slicna linija je kad imas osobu sa mentalnim problemom koja mora sama da shvati da ima mentalni problem i da zeli da se leci. Ako takva osoba ne zeli da primeti da ima problem i nema zelju da se leci onda od lecenja nema nista.
Isterivanje ega je odlican opis. Mogla bi tema - zasto isterujemo ego i kako to promeniti?
 
Ja verujem u to da cinjenice nisu dovoljne (vidi citat gore), barem ne ovde na ovom terenu - nego da je potrebno da neko pozeli da promeni sopstveno ubedjenje zato sto eventualno i mozda pomisli da ima boljih nacina ili da sebe usavrsi.

Slicna linija je kad imas osobu sa mentalnim problemom koja mora sama da shvati da ima mentalni problem i da zeli da se leci. Ako takva osoba ne zeli da primeti da ima problem i nema zelju da se leci onda od lecenja nema nista.
Isterivanje ega je odlican opis. Mogla bi tema - zasto isterujemo ego i kako to promeniti?
Problem je u tome shto u diskusiji ne ustanovljavamo aksiome i postulate, sa chime se sve strane slazhu. Bez aksioma i postulata nema ni mogutjnosti
dokazivanja. Obichno se ovde i uopshte poziva na neki autoritet, koga ne moraju svi da prihvate...
 
Problem je u tome shto u diskusiji ne ustanovljavamo aksiome i postulate, sa chime se sve strane slazhu. Bez aksioma i postulata nema ni mogutjnosti
dokazivanja. Obichno se ovde i uopshte poziva na neki autoritet, koga ne moraju svi da prihvate...
OK to vazi za stavke koje se naucno obradjuju. Medjutim ovo polje nije stvar egzaktne nauke nego verovanja i ubedjenja. Ne pricam o tome da li je zemlja ravna ili nije, pricam na primer o tome zasto je neko stao na sred ulice i svima smeta, a nema nikakvog razloga da to radi. Umesto da svima bude bolje, neko iz svog sopstvenog ubedjenja radi upravo suprotno. Primer je onako na brzinu cisto ilustracije radi ali postoji citava klasa slicnih situacija od obicnog svakodnevnog do nekog generalnog, na primer, uredjenje drzave.
 
OK to vazi za stavke koje se naucno obradjuju. Medjutim ovo polje nije stvar egzaktne nauke nego verovanja i ubedjenja. Ne pricam o tome da li je zemlja ravna ili nije, pricam na primer o tome zasto je neko stao na sred ulice i svima smeta, a nema nikakvog razloga da to radi. Umesto da svima bude bolje, neko iz svog sopstvenog ubedjenja radi upravo suprotno. Primer je onako na brzinu cisto ilustracije radi ali postoji citava klasa slicnih situacija od obicnog svakodnevnog do nekog generalnog, na primer, uredjenje drzave.
Ne mozhesh ni koga ni u shta ubediti ukoliko su dogme razlichite. Zato je lakshe diksutovati u struchnoj oblasti, pod uslovom da su obe strane struchne.
Ovako jedan u klin, drugi u plochu i tako beskonachno...
 
Ne mozhesh ni koga ni u shta ubediti ukoliko su dogme razlichite. Zato je lakshe diksutovati u struchnoj oblasti, pod uslovom da su obe strane struchne.
Ovako jedan u klin, drugi u plochu i tako beskonachno...
Upravo ta druga strana je problem - kako promeniti upravo to - ko u klin a ko u plocu? Zasto necemo o tome da se dogovaramo? Zasto o tome ne mozemo da pricamo? Kao da je neka tabu tema. Sta je to sto nas sprecava da upravo takav problem da resimo. Jer to je problem, nije problem strucnog znanja - to se lako ispregovara i dogovori, ustanovi.
 
Upravo ta druga strana je problem - kako promeniti upravo to - ko u klin a ko u plocu? Zasto necemo o tome da se dogovaramo? Zasto o tome ne mozemo da pricamo. Kao da je tabu tema. Sta je to sto nas sprecava da upravo takav problem da resimo. Jer to je problem, nije problem strucnog znanja - to se lako ispregovara i dogovori, ustanovi.
Argumenti koji se potezhu je da vetjina tako misli, tj ono shto je mainstream. No to po pravilu nikada nije istina, nego ono shto je to - opshte prihvatjeno.
Neke stvari su gluposti, neke nisu, to je opet stvar onoga u shta neko veruje. Kazhem jedino ako svaki razgovor pochinje sa ugovaranjem
shta obe strane smatraju za istinu, pa da se krene od toga...
 
Argumenti koji se potezhu je da vetjina tako misli, tj ono shto je mainstream. No to po pravilu nikada nije istina, nego ono shto je to - opshte prihvatjeno.
Neke stvari su gluposti, neke nisu, to je opet stvar onoga u shta neko veruje. Kazhem jedino ako svaki razgovor pochinje sa ugovaranjem
shta obe strane smatraju za istinu, pa da se krene od toga...

Sta vecina misli zapravo i nije mnogo bitno, ako je lose, ako bi bilo bolje i vecina bi mislila bolje....
To sa pregovaranjem istine (jer istina jeste dogovor - 1+1 = 2) je, slazem se, pocetak nekog zdravijeg nacina jer barem ce sagovornici prvo saslusati jedni druge. Naravno, ima tu i nesto sto se zove kultura dialoga.
 
Sta vecina misli zapravo i nije mnogo bitno, ako je lose, ako bi bilo bolje i vecina bi mislila bolje....
To sa pregovaranjem istine (jer istina jeste dogovor - 1+1 = 2) je, slazem se, pocetak nekog zdravijeg nacina jer barem ce sagovornici prvo saslusati jedni druge. Naravno, ima tu i nesto sto se zove kultura dialoga.
On je dobio nalog to da srushi, dolazila je i policija, ali ochigledno da ima nekog u opshtini koji mu je savetovao to da uradi, i da tje se to protegnuti
intefinetelly… no sad, opet nebitno, bitno je ovo drugo...
 
Zato postoji logika i matematika, pa razumni ljudi tim putem dokazuju neke tvrdnje.
Тако је... ал то само за људске ствари... тј. ограничене на простор и време

За небеске важе неке друге једначине... тамо ни нема времена јер је вечност, ни просторне ограничености, већ само степени истог простора

Нпр Адама и Ева 1*1=2 тј. 1=2 у обичној математици...

А у апсолутној математици тек 1 (апсолутно тј. бесконачно) = 2 бесконачно*1 :eek:
 
Uzmimo zamisljeni primer. Ima neka tema, i odredjeni broj ljudi ucestvuje u njoj.

Pre ili kasnije srecu se dve osobe koje imaju suprotno uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru.

Recimo jedna od tih osoba ste vi.

Koliko puta vam je poslo za rukom da ubedite drugu stranu u vas uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru?

(Ili uopste nemate nameru da ubedite nikog ni u sta, samo zelite da se istresete negde pa birate odgovarajucu osobu, temu ili poruku.)
Da isperem mozak od komentara (ne zato što su loši nego da ne utiču sada na moje mišljenje).

Pa da odgovorim na pitanje. Nekada, kada mi je oponent interesantan, baš volim da ga ubeđujem, to je meni opuštanje i neka vrsta mentalne gimnastike :)

Nekada prosto nemam volju ni da čoveku kažem da je nebo plavo a trava zelena i puštam ga neka misli da su ljubičasti.
 

Back
Top