Uspesno ubedjivanje?

Poruka
13.072
Uzmimo zamisljeni primer. Ima neka tema, i odredjeni broj ljudi ucestvuje u njoj.

Pre ili kasnije srecu se dve osobe koje imaju suprotno uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru.

Recimo jedna od tih osoba ste vi.

Koliko puta vam je poslo za rukom da ubedite drugu stranu u vas uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru?

(Ili uopste nemate nameru da ubedite nikog ni u sta, samo zelite da se istresete negde pa birate odgovarajucu osobu, temu ili poruku.)
 
Uzmimo zamisljeni primer. Ima neka tema, i odredjeni broj ljudi ucestvuje u njoj.

Pre ili kasnije srecu se dve osobe koje imaju suprotno uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru.

Recimo jedna od tih osoba ste vi.

Koliko puta vam je poslo za rukom da ubedite drugu stranu u vas uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru?

(Ili uopste nemate nameru da ubedite nikog ni u sta, samo zelite da se istresete negde pa birate odgovarajucu osobu, temu ili poruku.)
To zavisi od obrazovanja u datoj temi rasprave. Sto covek manje zna u datoj oblasti, to ga je teze ubediti...
 
Zavisi od motiva učestvovanja u diskusiji, a to ne mora nužno biti "pobeda". Može se zauzeti i stav za koji nismo sigurni je li ispravan, pa u razgovoru sa drugima, čitajući različita mišljenja, možemo ga bolje proceniti i odrediti.

Nekada ljudi učestvuju u diskusiji oštro se zalažući za neko mišljenje ne zato što smatraju da je upravo ono ispravno, već da provere njegovu ispravnost sukobljavajući se sa onima koji misle suprotno.

Veština diskutovanja se uvežbava tako što se izabere nasumični stav, koji uopšte ne moramo lično podržavati, a onda se svim snagama, sredstvima, informacijama nastoji taj stav odbraniti. Ukoliko ga sami ne podržavamo - još bolje!

Svaka diskusija koju vodimo sa drugima je više diskusija sa samim sobom, preko drugih. Potvrđivanje sebe, ispitivanje sebe, korigovanje sebe...

Meni nikada nije bio cilj da "pobedim" u diskusiji, ali sam ranije volela da unesem ravnotežu u razgovor ako bi razgovor počeo da naginje ka ekstremima. Pokušala bih diskusiju da povučem u drugom smeru, da pokažem i neke druge perspektive iz koje se predmet diskusije može posmatrati. Danas to više ne radim, jer nije rado prihvaćeno. Zato sve ređe i učestvujem u diskusijama...
 
Uzmimo zamisljeni primer. Ima neka tema, i odredjeni broj ljudi ucestvuje u njoj.

Pre ili kasnije srecu se dve osobe koje imaju suprotno uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru.

Recimo jedna od tih osoba ste vi.

Koliko puta vam je poslo za rukom da ubedite drugu stranu u vas uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru?

(Ili uopste nemate nameru da ubedite nikog ni u sta, samo zelite da se istresete negde pa birate odgovarajucu osobu, temu ili poruku.)
U 100% slucajeva inace ne bih ni ulazio u polemiku
 
Uzmimo zamisljeni primer. Ima neka tema, i odredjeni broj ljudi ucestvuje u njoj.

Pre ili kasnije srecu se dve osobe koje imaju suprotno uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru.

Recimo jedna od tih osoba ste vi.

Koliko puta vam je poslo za rukom da ubedite drugu stranu u vas uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru?

(Ili uopste nemate nameru da ubedite nikog ni u sta, samo zelite da se istresete negde pa birate odgovarajucu osobu, temu ili poruku.)
To se ne radi, jer onog ko vec ima pogresno formirano misljenje o necem def neces ubediti, a onog ko ima ispravno nemas potrebe da ubedjujes. Tako da, ubedjivanje nema smisla, tu rec i delo treba zaboraviti. Ni zenske ne treba ubedjivati
 
Uzmimo zamisljeni primer. Ima neka tema, i odredjeni broj ljudi ucestvuje u njoj.

Pre ili kasnije srecu se dve osobe koje imaju suprotno uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru.

Recimo jedna od tih osoba ste vi.

Koliko puta vam je poslo za rukom da ubedite drugu stranu u vas uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru?

(Ili uopste nemate nameru da ubedite nikog ni u sta, samo zelite da se istresete negde pa birate odgovarajucu osobu, temu ili poruku.)

Jel to misliš samo na forum?
 
Zavisi od motiva učestvovanja u diskusiji, a to ne mora nužno biti "pobeda". Može se zauzeti i stav za koji nismo sigurni je li ispravan, pa u razgovoru sa drugima, čitajući različita mišljenja, možemo ga bolje proceniti i odrediti.

Nekada ljudi učestvuju u diskusiji oštro se zalažući za neko mišljenje ne zato što smatraju da je upravo ono ispravno, već da provere njegovu ispravnost sukobljavajući se sa onima koji misle suprotno.

Veština diskutovanja se uvežbava tako što se izabere nasumični stav, koji uopšte ne moramo lično podržavati, a onda se svim snagama, sredstvima, informacijama nastoji taj stav odbraniti. Ukoliko ga sami ne podržavamo - još bolje!

Svaka diskusija koju vodimo sa drugima je više diskusija sa samim sobom, preko drugih. Potvrđivanje sebe, ispitivanje sebe, korigovanje sebe...

Meni nikada nije bio cilj da "pobedim" u diskusiji, ali sam ranije volela da unesem ravnotežu u razgovor ako bi razgovor počeo da naginje ka ekstremima. Pokušala bih diskusiju da povučem u drugom smeru, da pokažem i neke druge perspektive iz koje se predmet diskusije može posmatrati. Danas to više ne radim, jer nije rado prihvaćeno. Zato sve ređe i učestvujem u diskusijama...
hvala, ovo su vrlo interesantne opservacije, ima tu stavki za razmisljanje
 
ima naravno dosta toga na forumu al primecujem i u svakodnevnom zivotu sa nekim ljudima

90% ljudi ne želi debatu, već traži samo validaciju svog mišljenja. Tako da, momoča je u pravu, u razmeni ćeš vrlo teško nekoga ubediti da promeni mišljenje o nečemu, čak iako mu pružiš sve moguće dokaze koje to mišljenje opovrgavaju.

Jedina razlika između rl i interneta koju sam primetio jeste da će u rl ljudi biti nešto strpljiviji i učtiviji tokom razmene. Na internetu neće biti ni to.

Momoča je u pravu i kad kaže da čovek najpre sam shvata stvari, odnosno menja mišljenje.
 
Ili mozda samo malo
ubedjivanje nije bas najsrecnije izabran izraz, slazem se.

Sustina je promena necijeg misljenja (naravno da taj neko prvo sam mora da odluci da dopusta mogucnost da promeni misljenje). Mozda bi tacnije pitanje bilo kako izazvati taj mehanizam samo razmisljanja uz saznanje nekih novih informacija?

1667256541411.jpeg
 
90% ljudi ne želi debatu, već traži samo validaciju svog mišljenja. Tako da, momoča je u pravu, u razmeni ćeš vrlo teško nekoga ubediti da promeni mišljenje o nečemu, čak iako mu pružiš sve moguće dokaze koje to mišljenje opovrgavaju.
ovo je zapravo trag do nekakvog puteljka... potvrda svog misljenja je vazan momenat, uz malo gurkanje uz pomoc neke dodatne informacije ili mozda dobrog pitanja.

Primer:

Dok se vozim i cesto razgovaram sa ljudima. Danas pricamo o problemu raseljavanja vezanog za novi urbanisticki plan, gde je plan na primer da se isele romi iz marinkove bare i tu sazida svasta nesto.

Obojca se slazemo da bi to trebalo uraditi jer su tu saobracajnice katastrofa, i dati im stanove kad vec moraju da ruse i naprave modernije ulice i zidaju zgrade.

Medjutim, ono sto se istorijski desilo (a toga se secam kao mlad jer sam ziveo u tom kraju) kad su jos pre puno godina zidali naselje Medakovic 2 (nije 3), premestili su tadasnje Rome koji su ziveli na tom terenu u nekoliko ulaza u novim zgradama. Sve je to bilo lepo zamisljeno, i izvedeno, ti stanovi su bili lepo uradjeni, medjutim tih nekoliko ulaza gde su bili skoncentrisani romi, je bilo totalno ruinirano vec posle par godina. Islo je do toga da su ljudi su lozili parkete.... Naravno to je ekstrem, nisu svi takvi, vrlo dobro znam zato sto sam isao u skolu i odrastao sa njima.

Tako smo se slozili da to nije dovoljna mera. Nikako ne tvrdim da sve znam, ali racunam da tu ima jos mnogo drugih situacija koje ne mogu tako lako da padnu na pamet. Pa ako i postoji ubedjenje da je nesto nekako, ipak ima raznih uticaja koji pokazuju da nesto nije bas uvek nekako nego da je cesto mnogo kompleksnije nego sto bi mi voleli da bude onako na prvi pogled.
 
90% ljudi ne želi debatu, već traži samo validaciju svog mišljenja. Tako da, momoča je u pravu, u razmeni ćeš vrlo teško nekoga ubediti da promeni mišljenje o nečemu, čak iako mu pružiš sve moguće dokaze koje to mišljenje opovrgavaju.
Druga opservacija iz ovoga je: ako neko dolazi na forum da potvrdi svoje misljenje, koja je sansa da ce ga zaista i potvrditi s obzirom na prilicnu razlicitost i brojnost ljudi ?

Drugim recima - sigurno ce se naci neko ko ce da opovrgne ili na neki drugi nacin bude delimicno ili potpuno u suprotnosti. Koja im je onda poenta da dolaze? Da im se misljenje ne potvrdi?
 
Meni nikada nije bio cilj da "pobedim" u diskusiji, ali sam ranije volela da unesem ravnotežu u razgovor ako bi razgovor počeo da naginje ka ekstremima. Pokušala bih diskusiju da povučem u drugom smeru, da pokažem i neke druge perspektive iz koje se predmet diskusije može posmatrati. Danas to više ne radim, jer nije rado prihvaćeno. Zato sve ređe i učestvujem u diskusijama...
Pitam se ko je tu na gubitku?
 
pa ne bas. ideja teme nije to nego kako nekog ubediti u tvoj stav jer je on bolji? ili tacniji?
To je bila šala. :)

Ne mogu ja da ubedim nikoga u svoj stav dok taj neko ne shvati sam, ne mogu ja da shvatim za njega.
Ja samo svoj stav mogu da potkrepim činjenicama, koje mogu ili ne moraju biti prihvatljive za njega.
 
Zavisi od motiva učestvovanja u diskusiji, a to ne mora nužno biti "pobeda". Može se zauzeti i stav za koji nismo sigurni je li ispravan, pa u razgovoru sa drugima, čitajući različita mišljenja, možemo ga bolje proceniti i odrediti.

Nekada ljudi učestvuju u diskusiji oštro se zalažući za neko mišljenje ne zato što smatraju da je upravo ono ispravno, već da provere njegovu ispravnost sukobljavajući se sa onima koji misle suprotno.

Veština diskutovanja se uvežbava tako što se izabere nasumični stav, koji uopšte ne moramo lično podržavati, a onda se svim snagama, sredstvima, informacijama nastoji taj stav odbraniti. Ukoliko ga sami ne podržavamo - još bolje!

Svaka diskusija koju vodimo sa drugima je više diskusija sa samim sobom, preko drugih. Potvrđivanje sebe, ispitivanje sebe, korigovanje sebe...

Meni nikada nije bio cilj da "pobedim" u diskusiji, ali sam ranije volela da unesem ravnotežu u razgovor ako bi razgovor počeo da naginje ka ekstremima. Pokušala bih diskusiju da povučem u drugom smeru, da pokažem i neke druge perspektive iz koje se predmet diskusije može posmatrati. Danas to više ne radim, jer nije rado prihvaćeno. Zato sve ređe i učestvujem u diskusijama...
Diskusija se dobija argumentima, dzaba ako suparnik ne prepoznaje ili ne priznaje argumente... onda pocne da se koristi spinovanjem ili pravljenjem
coveka od slame ili ad hominem napada.
 
Druga opservacija iz ovoga je: ako neko dolazi na forum da potvrdi svoje misljenje, koja je sansa da ce ga zaista i potvrditi s obzirom na prilicnu razlicitost i brojnost ljudi ?

Drugim recima - sigurno ce se naci neko ko ce da opovrgne ili na neki drugi nacin bude delimicno ili potpuno u suprotnosti. Koja im je onda poenta da dolaze? Da im se misljenje ne potvrdi?
Ovde je opusteno. Rasprave su retke, i zavisi od teme, a najvise od iskustva.
 
Uzmimo zamisljeni primer. Ima neka tema, i odredjeni broj ljudi ucestvuje u njoj.

Pre ili kasnije srecu se dve osobe koje imaju suprotno uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru.

Recimo jedna od tih osoba ste vi.

Koliko puta vam je poslo za rukom da ubedite drugu stranu u vas uverenje/ubedjenje, znanje, verovanje ili veru?

(Ili uopste nemate nameru da ubedite nikog ni u sta, samo zelite da se istresete negde pa birate odgovarajucu osobu, temu ili poruku.)
Nikad
 
Nije meni za druge, ni sam sa sobom nisam uvek nacisto. Za godinu dana promenim misljenja za 364 stepena, cas hocu ovo, cas ono... Mamina me znala sta hocu, to je odraz uznemirenosti, znaci da nisam prava machkica. Bildujem ja sve to, nisam jako glup, nadam se da cu uspeti sebe da ubedim u ono sto treba. Mogao sam biti i gori, pa sto ne bih bio bolji. Mislim da sam skrenuo s teme...
 
nemate nameru da ubedite nikog ni u sta
Nemam.

Mogu da razgovaram s ljudima čija su mišljenja i stavovi totalno oprečni od mojih, i mogu da razgovaram satima - AKO se radi o normalnom razgovoru, znači niko nikog ne spušta, ne podhebava, ne vređa i slično. Čak i tad, nikad ne pokušavam ubediti ljude u svoja verovanja i stavove - prosto me zanima zašto neko misli kako misli. Od tog se može svašta naučiti, i ako imaš dobrog sagovornika, možeš čak i napredovati. To se zove diskusija, nešto što je ovde davno zaboravljeno i zanemareno.
 

Back
Top