- Poruka
- 390.330
Jegulja je nekada bila toliko mnogo da su se smatrale štetočinama, ali danas je to pradrevno stvorenje ugroženo ljudskom aktivnošću i preti im rizik od izumiranja, upozoravaju naučnici i ekolozi.
Jegulje se pojavljuju u mitologiji i u drevnoj umetnosti, a njihove kosti su pronađene u grobnicama koje su starije više od hiljadu godina, prenosi agencija Hina.
Pre samo 30 godina bile su toliko česte da su u Francuskoj označene kao smetnja koja ugrožava populaciju lososa i uništava ribolovna mesta.
U manje od pola veka situacija se dramatično promenila. Populacija evropske jegulje pala na samo 10 odsto u odnosu na šezdesete i sedamdesete godine prošlog veka, prenosi Hina.
Evropska jegulja je danas na listi kritično ugroženih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode.
Kritično ugrožene vrste su kategorija iznad ugroženih vrsta, u koju spadaju američki i japanski srodnici evropske jegulje.
Jeguljin kompleksni životni ciklus čini je ranjivom na širok raspon ljudskih aktivnosti, uključujući prekomerni lov vrste koja je omiljena poslastica u Aziji.
Ali to nije jedini razlog koji je doveo do smanjenja populacije jegulje.
Zagađenje vodotoka pesticidima, lekovima i plastikom i uništavanje staništa isušivanjem močvara ima mnogo veći učinak, ne samo na populaciju jegulja,
već i na njihovu sposobnost za razmnožavanjem.
Ne smeju se zanemariti ni klimatske promene. One menjaju tok morskim strujama koje vode jegulje iz mresišta u tropskim vodama prema rekama i ušćima
u kojima će provesti većinu života. Duže rute znače veću stopu mortaliteta za mlade jegulje
Veruje se da su jegulje živele i pre 60 do 70 miliona godina, ali do danas je otkriveno tek 19 različitih vrsta i podvrsta koja pripadaju porodici "Anguillidae".
Uprkos njihovoj dugovečnosti, mnogo toga o njima ostaje misterija, a naučnici su tek nedavno locirali njihova prva mrestilišta.
Na neki način, jegulje su "superprilagodljiva" bića.One mogu da se razmnožavaju tamo gde većina riba ne može da pronađe hranu jer mlada jegulja
može da se hrani mrtvim i raspadajućim biljnim i životinjskim materijama.
Ali velike udaljenosti koje prevaljuju i tokom kojih se razdvajaju čine ih ranjivima.
Sedamdeset miliona godina postojanja i 40 godina propadanja
Ipak, još se gaji neka nada da ce preživeti
(preuzeto sa B92)