jeste,mislish da si jak i zaebesh se ,kao buduci narkoman kad misli "nece meni droga nishta" ..i jeste postajesh "tvrdji i jaci" ,al istovremeno znash kakve situacije da izbegavash,a to znaci da nisi nikad toliko jak,da vishe nishta ne moze da te povredi,jer bi to povuklo i neke loshe posledice po osecanja(tj. ako neshto ne moze da izazove tugu,onda neshto ,na neki nacin suprotno tome ,ne moze da izazove srecu/radost) tj otupelost-i ono kad covek postane "star i ogorcen" - ili shto sam cula u "Opri"

:"patnja izaziva josh vishe patnje" ..zato hriscanstvo pravi razliku izmedju tuge i patnje-i kaze da je patnja greh...
ali ako se mehanizmi odbrane razvijaju,onda je to ok(inace,zanimljivo je, cula sam psihica koji je rekao da mehanizmi odbrane uslovno"nisu dobri",a cula sam,i poverovala, i jednog koji je rekao da ih treba razvijati-verovatno zavisi koji)..
inace ,skoro sam razmishljala to kad u drugoj polovini zivota(da se tako izrazim),ljudi budu previshe tuzni ,pa kao "tuzan sam jer sam star"...imam utisak da ljudi sebe sami zaebu necim,a posle bude teshko da se ispravlja...i ne valja se ni mnogo celiciti-ono:"probacu,pa ako me ne ubije,ojacace me",jer ne znash kolko je protivnik jak i kolika ce biti cena - ipak treba malo mudrije "investirati" svoju snagu i osecanja ..
i,ja mislim da treba otplakai svoje,tj zastati bar malo i ne raditi nishta,a rad moze da posluzi kao beg samo onoliko koliko je to mehanizam odbrane...dakle , bolje beg u rad , nego beg u neke sadrzaje za zanimaciju,ili supstance..mada ja mislim da to nije taj.prosti mehanizam odbrane (kao mozda kod vrkoholicara-klinickih),
nego da je neshto ostavilo prazninu i treba je realno necim popuniti,a ne mozesh odmah npr.da nadjesh novu ljubav,al zato mozesh da napravish novi poslovni uspeh i budesh srecan zbog toga..