Ernesto_Che:
Izvini ako sam bio malo oštriji, najvažnije je da je tekst nastao iz tvojih emocija, a sve ostalo su tehnički detalji. Kada posle nekog vremena pročitaš svoj tekst, nakon što zaboraviš sam proces pisanja, odmah zapaziš neke nelogičnosti, sitne omaške i sl. i to je normalno i za velike pisce.
Međutim, nemoj da veruješ kada ti neko kaže da su emocije jedine bitne. Emocije daju impuls pisanju i život tekstu. Ali - pisanje kao tehnički proces je ono što je uvek pred očima čitaoca. Preporučujem ti da čitaš Umberta Eka kao odličan primer čoveka koji je prvo izučio književnost, pa tek onda postao poznat pisac.
Ovo je da puknes od smeha,nema sta.
Kako to mislis da trebada izuci knjizevnost pa da tek onda krene profesionalno time da se bavi.
Pa je li Heinrich Mann ili Knut Hamsun,jesu li njih dvojca imali ista od knjizevnickog predznanja?
To o cemu ti pricas,pogotovo navodeci naivnog Eka,jeste klasicni popularno-profesorski stil gde se zaista gubi svaka,ali svaka emocija sve dok ne ostanu samo suve reci.
To je ona moderna idiotarija koja vlada kod mojih kolega da to mora lepo zvucati.
Hej covece,knjizevno obrazovanje ubija svaki smisao same knjizevnosti.
I knjizevnost jeste ono sto je spontano,sto dodje tek tako,ne pise se sa namerom,i to ne pogotovo sa racionalne daljine kao sto je Eko radio,nego nagonski,impulsivno,onda kada imas nesto da kazes.
Ernesto,emocije su NAJBITNIJE,a pravopis se najlakse nauci.Pogotovo na nekoliko jezika na koliko ja pisem moje knjige,ali naravno,uvek postoji lektor koji ce ti ukazati na greske a da se pri tom ne izgubi ni mrvica Tvog smisla.