Usmeravanje Studenata

markocheda

Iskusan
Moderator
Poruka
5.482
U Srbiji se već neko vreme vodi rasprava o ulozi mladih u društvu – posebno studenata koji, umesto da budu pokretači promena i razvoja, često troše svoje vreme na dnevnice koje nemaju dugoročan smisao. Pojavio se predlog da se energija i radna snaga studenata preusmeri na produktivniji teren – doslovno.
Umesto da se angažuju na poslovima koji ne donose društvenu korist (ulica), studenti bi mogli da budu uključeni u poljoprivredne akcije, poput sadnje, okopavanja i vadjenja krompira. Time bi se spojilo korisno i isplativo: dnevnica bi ostala sigurna, a istovremeno bi zemlja imala direktnu korist od rada mladih ljudi.
Ovako postavljen koncept mogao bi da poprimi oblik svojevrsne društvene kampanje: „Umesto da gušiš – posadi.“ Poruka je jasna – student nije samo potrošač dnevnica i učesnik protestnih performansi, već neko ko može da svojim rukama ostavi trag u zemlji (u zemlji bukvalno kao i u Zemlji Srbiji).
Osim finansijskog aspekta, ovakva inicijativa bi vratila kulturu rada na njivi medju mlade generacije, omogućila im zajedništvo i dala im osećaj da rade nešto opipljivo. Dnevnica, u ovom slučaju, ne bi bila samo novac – već i krompir koji raste, hrana koja se stvara i simbol da se trud pretvara u konkretan rezultat.
Možda zvuči utopijski, ali kao ideja – ovo je predlog da se mladi preusmere sa besmislenog „gušenja“ na praktičan, primoran i kulturno primeren rad. Srbija bi time disala lakše, a studenti bi naučili vrednost onog najstarijeg zanimanja – rada na zemlji (Srbiji).


studenti.png
 
Studenti bi pre svega trebalo da se bave onim sto stoji u opisu njehovog statusa, statusa koji ima naziv student.
Znaci, studenti bi trebalo da se osposobe da rade ono sto se izucava na njihovom fakultetu, zato su uostalom i tamo dosli, neko im placa da imaju mogucnost da uznapreduju u zivotu preko znanja.

No, to ne znaci da treba da budu nezainteresovani i za ostale stvari u zivotu.
 
Studenti bi pre svega trebalo da se bave onim sto stoji u opisu njehovog statusa, statusa koji ima naziv student.
Znaci, studenti bi trebalo da se osposobe da rade ono sto se izucava na njihovom fakultetu, zato su uostalom i tamo dosli, neko im placa da imaju mogucnost da uznapreduju u zivotu preko znanja.

No, to ne znaci da treba da budu nezainteresovani i za ostale stvari u zivotu.
Ali taj voz izgleda otputovao, po njihovom nahodjenju... (možda još nije)
 
U Srbiji se već neko vreme vodi rasprava o ulozi mladih u društvu – posebno studenata koji, umesto da budu pokretači promena i razvoja, često troše svoje vreme na dnevnice koje nemaju dugoročan smisao. Pojavio se predlog da se energija i radna snaga studenata preusmeri na produktivniji teren – doslovno.
Umesto da se angažuju na poslovima koji ne donose društvenu korist (ulica), studenti bi mogli da budu uključeni u poljoprivredne akcije, poput sadnje, okopavanja i vadjenja krompira. Time bi se spojilo korisno i isplativo: dnevnica bi ostala sigurna, a istovremeno bi zemlja imala direktnu korist od rada mladih ljudi.
Ovako postavljen koncept mogao bi da poprimi oblik svojevrsne društvene kampanje: „Umesto da gušiš – posadi.“ Poruka je jasna – student nije samo potrošač dnevnica i učesnik protestnih performansi, već neko ko može da svojim rukama ostavi trag u zemlji (u zemlji bukvalno kao i u Zemlji Srbiji).
Osim finansijskog aspekta, ovakva inicijativa bi vratila kulturu rada na njivi medju mlade generacije, omogućila im zajedništvo i dala im osećaj da rade nešto opipljivo. Dnevnica, u ovom slučaju, ne bi bila samo novac – već i krompir koji raste, hrana koja se stvara i simbol da se trud pretvara u konkretan rezultat.
Možda zvuči utopijski, ali kao ideja – ovo je predlog da se mladi preusmere sa besmislenog „gušenja“ na praktičan, primoran i kulturno primeren rad. Srbija bi time disala lakše, a studenti bi naučili vrednost onog najstarijeg zanimanja – rada na zemlji (Srbiji).


Pogledajte prilog 1773057
Porodice više ne gaje kult rada pa je to samo lepa ideja. Živim ma selu i u nove generacije je usađeno da je sramota uzeti vile i počistiti štalu.
 
U Srbiji se već neko vreme vodi rasprava o ulozi mladih u društvu – posebno studenata koji, umesto da budu pokretači promena i razvoja, često troše svoje vreme na dnevnice koje nemaju dugoročan smisao. Pojavio se predlog da se energija i radna snaga studenata preusmeri na produktivniji teren – doslovno.
Umesto da se angažuju na poslovima koji ne donose društvenu korist (ulica), studenti bi mogli da budu uključeni u poljoprivredne akcije, poput sadnje, okopavanja i vadjenja krompira. Time bi se spojilo korisno i isplativo: dnevnica bi ostala sigurna, a istovremeno bi zemlja imala direktnu korist od rada mladih ljudi.
Ovako postavljen koncept mogao bi da poprimi oblik svojevrsne društvene kampanje: „Umesto da gušiš – posadi.“ Poruka je jasna – student nije samo potrošač dnevnica i učesnik protestnih performansi, već neko ko može da svojim rukama ostavi trag u zemlji (u zemlji bukvalno kao i u Zemlji Srbiji).
Osim finansijskog aspekta, ovakva inicijativa bi vratila kulturu rada na njivi medju mlade generacije, omogućila im zajedništvo i dala im osećaj da rade nešto opipljivo. Dnevnica, u ovom slučaju, ne bi bila samo novac – već i krompir koji raste, hrana koja se stvara i simbol da se trud pretvara u konkretan rezultat.
Možda zvuči utopijski, ali kao ideja – ovo je predlog da se mladi preusmere sa besmislenog „gušenja“ na praktičan, primoran i kulturno primeren rad. Srbija bi time disala lakše, a studenti bi naučili vrednost onog najstarijeg zanimanja – rada na zemlji (Srbiji).

Studenti ni pod tackom razno ne treba da se bave pametnim stvarima koje studiraju, i ni slucajno ne treba da imaju praksu iz svoje struke u obliku projekata na kojim ce da rade mozda i ostatak zivota.
Mnogo i neuporedivije je BOLJE i KORISNIJE da kopaju krompir!

Da se ogradim time da ima studenata poljoprivrede, pa ce oni ovima sto kopaju krompir da objasne kako da naprave robotizovanu industrijsku poljoprivredu, tako da pristupacne hrane ima za sve unutar zemlje + jedno 10tak drzava unaokolo.

JBT mi i traktore jedva da proizvodimo.

Nisu problem studenti, problem je pglu narod, u jos vise pojglu drzavi.
 
U Srbiji se već neko vreme vodi rasprava o ulozi mladih u društvu – posebno studenata koji, umesto da budu pokretači promena i razvoja, često troše svoje vreme na dnevnice koje nemaju dugoročan smisao. Pojavio se predlog da se energija i radna snaga studenata preusmeri na produktivniji teren – doslovno.
Umesto da se angažuju na poslovima koji ne donose društvenu korist (ulica), studenti bi mogli da budu uključeni u poljoprivredne akcije, poput sadnje, okopavanja i vadjenja krompira. Time bi se spojilo korisno i isplativo: dnevnica bi ostala sigurna, a istovremeno bi zemlja imala direktnu korist od rada mladih ljudi.
Ovako postavljen koncept mogao bi da poprimi oblik svojevrsne društvene kampanje: „Umesto da gušiš – posadi.“ Poruka je jasna – student nije samo potrošač dnevnica i učesnik protestnih performansi, već neko ko može da svojim rukama ostavi trag u zemlji (u zemlji bukvalno kao i u Zemlji Srbiji).
Osim finansijskog aspekta, ovakva inicijativa bi vratila kulturu rada na njivi medju mlade generacije, omogućila im zajedništvo i dala im osećaj da rade nešto opipljivo. Dnevnica, u ovom slučaju, ne bi bila samo novac – već i krompir koji raste, hrana koja se stvara i simbol da se trud pretvara u konkretan rezultat.
Možda zvuči utopijski, ali kao ideja – ovo je predlog da se mladi preusmere sa besmislenog „gušenja“ na praktičan, primoran i kulturno primeren rad. Srbija bi time disala lakše, a studenti bi naučili vrednost onog najstarijeg zanimanja – rada na zemlji (Srbiji).


Pogledajte prilog 1773057
Čekaj a šta će onda ovi da rade u zabeli?!??

1000004209.jpg
 
Studenti ni pod tackom razno ne treba da se bave pametnim stvarima koje studiraju, i ni slucajno ne treba da imaju praksu iz svoje struke u obliku projekata na kojim ce da rade mozda i ostatak zivota.
Mnogo i neuporedivije je BOLJE i KORISNIJE da kopaju krompir!

Da se ogradim time da ima studenata poljoprivrede, pa ce oni ovima sto kopaju krompir da objasne kako da naprave robotizovanu industrijsku poljoprivredu, tako da pristupacne hrane ima za sve unutar zemlje + jedno 10tak drzava unaokolo.

JBT mi i traktore jedva da proizvodimo.

Nisu problem studenti, problem je pglu narod, u jos vise pojglu drzavi.

A i te traktore sto pravimo dovozimo na proteste da mogu da se polupaju.
Genijalno! Nemam reci. Moje duboko i siroko postovanje.
 
U Srbiji se već neko vreme vodi rasprava o ulozi mladih u društvu – posebno studenata koji, umesto da budu pokretači promena i razvoja, često troše svoje vreme na dnevnice koje nemaju dugoročan smisao. Pojavio se predlog da se energija i radna snaga studenata preusmeri na produktivniji teren – doslovno.
Umesto da se angažuju na poslovima koji ne donose društvenu korist (ulica), studenti bi mogli da budu uključeni u poljoprivredne akcije, poput sadnje, okopavanja i vadjenja krompira. Time bi se spojilo korisno i isplativo: dnevnica bi ostala sigurna, a istovremeno bi zemlja imala direktnu korist od rada mladih ljudi.
Ovako postavljen koncept mogao bi da poprimi oblik svojevrsne društvene kampanje: „Umesto da gušiš – posadi.“ Poruka je jasna – student nije samo potrošač dnevnica i učesnik protestnih performansi, već neko ko može da svojim rukama ostavi trag u zemlji (u zemlji bukvalno kao i u Zemlji Srbiji).
Osim finansijskog aspekta, ovakva inicijativa bi vratila kulturu rada na njivi medju mlade generacije, omogućila im zajedništvo i dala im osećaj da rade nešto opipljivo. Dnevnica, u ovom slučaju, ne bi bila samo novac – već i krompir koji raste, hrana koja se stvara i simbol da se trud pretvara u konkretan rezultat.
Možda zvuči utopijski, ali kao ideja – ovo je predlog da se mladi preusmere sa besmislenog „gušenja“ na praktičan, primoran i kulturno primeren rad. Srbija bi time disala lakše, a studenti bi naučili vrednost onog najstarijeg zanimanja – rada na zemlji (Srbiji).


Pogledajte prilog 1773057
Šalji tvoje kriminalizovane botove-kriminalce da rade nešto a ne da žive od kredita koje će mladost Srbije da otplaćuje doživotno.
Fuuuujjjj
 
U Srbiji se već neko vreme vodi rasprava o ulozi mladih u društvu – posebno studenata koji, umesto da budu pokretači promena i razvoja, često troše svoje vreme na dnevnice koje nemaju dugoročan smisao. Pojavio se predlog da se energija i radna snaga studenata preusmeri na produktivniji teren – doslovno.
Umesto da se angažuju na poslovima koji ne donose društvenu korist (ulica), studenti bi mogli da budu uključeni u poljoprivredne akcije, poput sadnje, okopavanja i vadjenja krompira. Time bi se spojilo korisno i isplativo: dnevnica bi ostala sigurna, a istovremeno bi zemlja imala direktnu korist od rada mladih ljudi.
Ovako postavljen koncept mogao bi da poprimi oblik svojevrsne društvene kampanje: „Umesto da gušiš – posadi.“ Poruka je jasna – student nije samo potrošač dnevnica i učesnik protestnih performansi, već neko ko može da svojim rukama ostavi trag u zemlji (u zemlji bukvalno kao i u Zemlji Srbiji).
Osim finansijskog aspekta, ovakva inicijativa bi vratila kulturu rada na njivi medju mlade generacije, omogućila im zajedništvo i dala im osećaj da rade nešto opipljivo. Dnevnica, u ovom slučaju, ne bi bila samo novac – već i krompir koji raste, hrana koja se stvara i simbol da se trud pretvara u konkretan rezultat.
Možda zvuči utopijski, ali kao ideja – ovo je predlog da se mladi preusmere sa besmislenog „gušenja“ na praktičan, primoran i kulturno primeren rad. Srbija bi time disala lakše, a studenti bi naučili vrednost onog najstarijeg zanimanja – rada na zemlji (Srbiji).


Pogledajte prilog 1773057
Poštovani,

ovi naši probrani studenti bi pre crkli nego da ih neko snimi mobilnim kako sade krompir, uostalom šta će onda da sade ovi iz Padinjaka?
 

Back
Top