- Poruka
- 5.482
U Srbiji se već neko vreme vodi rasprava o ulozi mladih u društvu – posebno studenata koji, umesto da budu pokretači promena i razvoja, često troše svoje vreme na dnevnice koje nemaju dugoročan smisao. Pojavio se predlog da se energija i radna snaga studenata preusmeri na produktivniji teren – doslovno.
Umesto da se angažuju na poslovima koji ne donose društvenu korist (ulica), studenti bi mogli da budu uključeni u poljoprivredne akcije, poput sadnje, okopavanja i vadjenja krompira. Time bi se spojilo korisno i isplativo: dnevnica bi ostala sigurna, a istovremeno bi zemlja imala direktnu korist od rada mladih ljudi.
Ovako postavljen koncept mogao bi da poprimi oblik svojevrsne društvene kampanje: „Umesto da gušiš – posadi.“ Poruka je jasna – student nije samo potrošač dnevnica i učesnik protestnih performansi, već neko ko može da svojim rukama ostavi trag u zemlji (u zemlji bukvalno kao i u Zemlji Srbiji).
Osim finansijskog aspekta, ovakva inicijativa bi vratila kulturu rada na njivi medju mlade generacije, omogućila im zajedništvo i dala im osećaj da rade nešto opipljivo. Dnevnica, u ovom slučaju, ne bi bila samo novac – već i krompir koji raste, hrana koja se stvara i simbol da se trud pretvara u konkretan rezultat.
Možda zvuči utopijski, ali kao ideja – ovo je predlog da se mladi preusmere sa besmislenog „gušenja“ na praktičan, primoran i kulturno primeren rad. Srbija bi time disala lakše, a studenti bi naučili vrednost onog najstarijeg zanimanja – rada na zemlji (Srbiji).
Umesto da se angažuju na poslovima koji ne donose društvenu korist (ulica), studenti bi mogli da budu uključeni u poljoprivredne akcije, poput sadnje, okopavanja i vadjenja krompira. Time bi se spojilo korisno i isplativo: dnevnica bi ostala sigurna, a istovremeno bi zemlja imala direktnu korist od rada mladih ljudi.
Ovako postavljen koncept mogao bi da poprimi oblik svojevrsne društvene kampanje: „Umesto da gušiš – posadi.“ Poruka je jasna – student nije samo potrošač dnevnica i učesnik protestnih performansi, već neko ko može da svojim rukama ostavi trag u zemlji (u zemlji bukvalno kao i u Zemlji Srbiji).
Osim finansijskog aspekta, ovakva inicijativa bi vratila kulturu rada na njivi medju mlade generacije, omogućila im zajedništvo i dala im osećaj da rade nešto opipljivo. Dnevnica, u ovom slučaju, ne bi bila samo novac – već i krompir koji raste, hrana koja se stvara i simbol da se trud pretvara u konkretan rezultat.
Možda zvuči utopijski, ali kao ideja – ovo je predlog da se mladi preusmere sa besmislenog „gušenja“ na praktičan, primoran i kulturno primeren rad. Srbija bi time disala lakše, a studenti bi naučili vrednost onog najstarijeg zanimanja – rada na zemlji (Srbiji).