Danas popodne spustim se do prostorije koju nazivamo ostavom, pronađem stare
patike, uzmem zaštitne rukavice i malu motičicu pa se zaputim prema svojim usjevima.
Smijem se u sebi dok koračam jer me ta riječ podsjeća na jednog mog druga koji me
zezao na račun moje zaluđenosti bavljenjem poljoprivredom koja me drži ovog proljeća,
a pogotovo jer moje usjeve, kako ih on nazva, čini ukupno jedna lijeha blitve i red od
čitavih 20 komada paradajza koje sam nedavno kupila na pijaci i posadila u maloj baštici
iza kuće. Vrijeme nekakvo neodlučno, čas sunce izviri, a onda pođe da sipi sitna kiša
pa se ja sklonim ispod velike metalne mreže koju su već obgrlile mlade vitice i listovi
vinove loze koji brane kapljicama kiše da dođu do mene, sjednem za veliki drveni
sto prekriven mušemom sa cvjetnim motivima koji se nalazi ispod nje, pa se nešto
mislim mogla bih i vinogradarstvo ubrojati u poljoprivrednu kulturu kojom se u slobodno
vrijeme bavim. Elem, sjedim tako jedno vrijeme, kišica stade, a ja pravac do lijehe
sa blitvom. Mašala, iznikla, al' nekako se čudnovato rasporedila po lijehi, pa čas je ima
previše na jednom mjestu, a onda trči, trči da dođeš do drugog "žbuna". E, i toj boljci
ima lijeka, pomislim došavši na ideju da iz malih žbunova blitve iskopam poneku biljčicu
i presadim je na mjestima promašenih investicija. Oduševljena svojom kreativnošću
latim se posla. Jest da je bilo malo poteško izvaditi jednu blitvicu, a ne pomjeriti one
ostale u žbuniću, no pođe mi za rukom, doduše, uz nekoliko nenamjerno iščupanih,
što i nije neka šteta jer sve skupa uspješno presadih na prazna mjesta u lijehi.
Kasnije, kad sam ušla u kuću, pogledam na internetu kakvu sudbinu mogu očekivati
moje presađene blitvice. Prvo sam se obradovala kad sam vidjela da je presađivanje
uobičajena praksa, a onda pročitah da se ono vrši tek kad biljka ima dovoljno jak korijen
i dostigne visinu od 10 centimetara, a moje blitvice, mašala, imaju tek dva-tri centimetra,
uvrh glave, a korijen im liči tek na nit iz koje štrči nekoliko još tanjih i kraćih končića.
Nešto se mislim, šta li bih mogla učiniti za ono 20 komada paradajza, nešto su mi
bljedunjavi, kad me već ovako dobro krenulo sa usjevima.
RiadaT.
patike, uzmem zaštitne rukavice i malu motičicu pa se zaputim prema svojim usjevima.
Smijem se u sebi dok koračam jer me ta riječ podsjeća na jednog mog druga koji me
zezao na račun moje zaluđenosti bavljenjem poljoprivredom koja me drži ovog proljeća,
a pogotovo jer moje usjeve, kako ih on nazva, čini ukupno jedna lijeha blitve i red od
čitavih 20 komada paradajza koje sam nedavno kupila na pijaci i posadila u maloj baštici
iza kuće. Vrijeme nekakvo neodlučno, čas sunce izviri, a onda pođe da sipi sitna kiša
pa se ja sklonim ispod velike metalne mreže koju su već obgrlile mlade vitice i listovi
vinove loze koji brane kapljicama kiše da dođu do mene, sjednem za veliki drveni
sto prekriven mušemom sa cvjetnim motivima koji se nalazi ispod nje, pa se nešto
mislim mogla bih i vinogradarstvo ubrojati u poljoprivrednu kulturu kojom se u slobodno
vrijeme bavim. Elem, sjedim tako jedno vrijeme, kišica stade, a ja pravac do lijehe
sa blitvom. Mašala, iznikla, al' nekako se čudnovato rasporedila po lijehi, pa čas je ima
previše na jednom mjestu, a onda trči, trči da dođeš do drugog "žbuna". E, i toj boljci
ima lijeka, pomislim došavši na ideju da iz malih žbunova blitve iskopam poneku biljčicu
i presadim je na mjestima promašenih investicija. Oduševljena svojom kreativnošću
latim se posla. Jest da je bilo malo poteško izvaditi jednu blitvicu, a ne pomjeriti one
ostale u žbuniću, no pođe mi za rukom, doduše, uz nekoliko nenamjerno iščupanih,
što i nije neka šteta jer sve skupa uspješno presadih na prazna mjesta u lijehi.
Kasnije, kad sam ušla u kuću, pogledam na internetu kakvu sudbinu mogu očekivati
moje presađene blitvice. Prvo sam se obradovala kad sam vidjela da je presađivanje
uobičajena praksa, a onda pročitah da se ono vrši tek kad biljka ima dovoljno jak korijen
i dostigne visinu od 10 centimetara, a moje blitvice, mašala, imaju tek dva-tri centimetra,
uvrh glave, a korijen im liči tek na nit iz koje štrči nekoliko još tanjih i kraćih končića.
Nešto se mislim, šta li bih mogla učiniti za ono 20 komada paradajza, nešto su mi
bljedunjavi, kad me već ovako dobro krenulo sa usjevima.
RiadaT.
