Usamljenost

- Odnos s drugima je najcesci kriterijum na osnovu kojeg se procenjuje usamljenost i sreca. Pri tome se zapostavlja ono najvaznije, a to je odnos sa samim sobom. Autenticna osoba, koja zna svoju vrednost i sposobnost, se ne oslanja na druge da je ucine srecnom i zadovoljnom, vec to sama postize.

Zato nikada nije usamljena. Kada je sama pronalazi zadovoljstvo u kreativnim aktivnostima ili radi ono sto voli. U drustvu s dragim osobama nastoji da uspostavi iskrenu konekciju i stvori prijatne momente.

Ima dosta ljudi koji su usamljeni i nesrecni u vezi, kao sto ima i onih koji su zadovoljni i srecni sami. Sreca i usamljenost ne zavisi od toga da li neko ima partnera ili ne nego od licnog razvoja i funkcionalnosti.

----------------

- Samo misaono bice koje je svesno sebe kao Ja ima kontinualan, inteligentni razvoj. Zbog toga i ima aktuelni moment razvoja koji dozivljava kao Sada. Zivot koji nije svestan sebe nema Sada, jer nije svestan vremena/promena koje se dasavaju u njemu i izvan njega.

Iako je Sada uvek aktuealno, to ne znaci da ne postoji proslost ili predjasnje faze razvoja kroz koje je Ja sticalo iskustvo i razumevanje. Ili, da nece postojati buduce s novim i drugacijim promenama koje sobom nose novi aktuealni moment ili Sada.

Promena je osnovna karakteristika razvoja svesti i zivota. Sve sto je zivo se neprestano menja. Ja ceo zivot menja fizicki oblik i razumevanje. Postoji kao beba, dete, mlada, stara osoba, ali uprkos tome uvek zadrzava svoje Jastvo/identitet. To je ono sto fascinira.

Medjutim, ako um postane nefunkcionalan usled razlicitih poremecaja, kao sto je npr. gubitak pamcenja, Ja nije u stanju da integrise prosla desavanja i iskustva s trenutnim. Zato nema jasnu predstavu o sebi ili svome Jastvu, pa ne moze pravilno interpretirati promene koje se desavuju. Ono sto je zivo i postojano u vremenu/promenama nije Sada, vec Ja koje stvara Sada tako sto se neprestano razvija.
 

Back
Top