usamljenost

[gost 365612]

Internet, alfa i omega svih padova i uspona savremenog čoveka.

 

[gost 189815]

Kako pobijediti usamljenost? U posljednje vrijeme osjećam se jako usamljeno. Imam utisak da moji poznanici i ljudi s kojima komuniciram imaju neki svoj život a da sam ja nekako "na margini", odsječena i sama. Naravno, ne mogu očekivati od ljudi da me stalno zovu i da se stalno s nekima viđam, i ja volim ponekad biti sama, ali ovaj moj osjećaj je nekako dublji i trajniji.Većina ljudi, pa i oni s kojima se eto češće družim me se sjete tek kada ih nazovem. Oni mene rijetko nazovu, baš kad se dugo ne javim ili im za nešto trebam. Kao da svi imaju neki svoj porodični život a ja nemam ništa osim posla i stana u kojem sam sama. Druga je stvar što sam nekako čini mi se "nesposobna" zadržati druženje s nekim na duže staze. Čim dozvolim nekome da mi se previše približi, ta osoba nađe načina da me povrijedi ili odbaci. Danas mi je jedna osoba rekla da sam sklona ovisnosti o razgovoru. Da li je moja potreba za druženjem sklonost ka ovisnosti?

brate sreco mnogo volis da pricas,evo i ja mnogo volim isto,meni kazu da bi na dupe progovorila da mogu
inace lepo ti ljudi kazu nadji odgovarajuce prijatelje+uclani se u grupe neke,imas areobik,planinarenej,mozda imas i one ljubitelje filmova ili knjiga...

 

[Lollol]

brate sreco mnogo volis da pricas,evo i ja mnogo volim isto,meni kazu da bi na dupe progovorila da mogu
inace lepo ti ljudi kazu nadji odgovarajuce prijatelje+uclani se u grupe neke,imas areobik,planinarenej,mozda imas i one ljubitelje filmova ili knjiga...

Kakvi termini, pokidah se posteno.

 

[OcitiMazohista]

znaš kako
teško je kad ispadneš iz tokova, kad nisi deo kolača
kad drugi napreduju ili grade porodice isl, a ti nisi deo te priče
drugob tražiti prijatelje, kako se velikodušno savetuje, posle nekih srednjih do kasnih 20ih malo je nearalno
tako da navikni se na relativno površne odnose
budi inicijator družnja i socijalizujućih aktivnosti
ispuni sebi život i ne produbljuj tu prazninu jer se jedostavno neće popuniti
i naravno upoznaj muškarce, što više i češće
ali tu već budi jako oprezna, ako si tako zaista naivna i ranjiva

- - - - - - - - - -

Volim gledati filmove. Fitnes, aerobik i planinarenje ne volim. Bilo bi dobro kad bi ovdje postojali kao na zapadu klubovi za usamljene. Oni se tako lijepo nađu i u grupi se ispričaju a da niko ne misli da si dosadan jer pričaš o sebi i svojim eventualno problemima, osjećanjima. ali toga ovdje nema, koliko ja znam. Ja čim nekome počnem o sevbi pričati ispadnem dosadna ili naporna. Pa donedavno sam imala jednu, mislila sam prijateljicu, koja me je tek tako zbog gluposti otkačila; ispostavilo se da sam joj postala zamorna svojim pričama, iako je i ona mene gnjavila koječim. Ali to je tako, dok slušaš druge kako ti se jadaju ti si OK, a kad počneš nešto o sevbi, e onda te lagano otkače. Baš sam razočarana...

e pa hbg
izgleda da si ti od onih ljudi koji jednostavno imaju potrebu da iznesu svoje
probleme, osećanje, preobimne i prazne priče
i onda osoba em ne zna šta bi sa svim tim informacijama em je zagušena
plus sa stavom da jednostavno nailaziš na pogrešne ljude, unapred si osudjena na neuspeh

 

[kameleon65]

Sretan mi osmi mart! Nema nikog da mi čestita pa čestitam samoj sebi

 

[Џорџи]

Sretan mi osmi mart! Nema nikog da mi čestita pa čestitam samoj sebi

 

[Klonirani Šime]

Kako pobijediti usamljenost? U posljednje vrijeme osjećam se jako usamljeno. Imam utisak da moji poznanici i ljudi s kojima komuniciram imaju neki svoj život a da sam ja nekako "na margini", odsječena i sama. Naravno, ne mogu očekivati od ljudi da me stalno zovu i da se stalno s nekima viđam, i ja volim ponekad biti sama, ali ovaj moj osjećaj je nekako dublji i trajniji.Većina ljudi, pa i oni s kojima se eto češće družim me se sjete tek kada ih nazovem. Oni mene rijetko nazovu, baš kad se dugo ne javim ili im za nešto trebam. Kao da svi imaju neki svoj porodični život a ja nemam ništa osim posla i stana u kojem sam sama. Druga je stvar što sam nekako čini mi se "nesposobna" zadržati druženje s nekim na duže staze. Čim dozvolim nekome da mi se previše približi, ta osoba nađe načina da me povrijedi ili odbaci. Danas mi je jedna osoba rekla da sam sklona ovisnosti o razgovoru. Da li je moja potreba za druženjem sklonost ka ovisnosti?

imaš posao,i imaš stan u kojem živiš sama
nema tu mnogo mudrosti...privedi nekog da te ispraši i neće ti se te misli više motati po glavi

 

[Vexy]

Kako pobijediti usamljenost? U posljednje vrijeme osjećam se jako usamljeno. Imam utisak da moji poznanici i ljudi s kojima komuniciram imaju neki svoj život a da sam ja nekako "na margini", odsječena i sama. Naravno, ne mogu očekivati od ljudi da me stalno zovu i da se stalno s nekima viđam, i ja volim ponekad biti sama, ali ovaj moj osjećaj je nekako dublji i trajniji.Većina ljudi, pa i oni s kojima se eto češće družim me se sjete tek kada ih nazovem. Oni mene rijetko nazovu, baš kad se dugo ne javim ili im za nešto trebam. Kao da svi imaju neki svoj porodični život a ja nemam ništa osim posla i stana u kojem sam sama. Druga je stvar što sam nekako čini mi se "nesposobna" zadržati druženje s nekim na duže staze. Čim dozvolim nekome da mi se previše približi, ta osoba nađe načina da me povrijedi ili odbaci. Danas mi je jedna osoba rekla da sam sklona ovisnosti o razgovoru. Da li je moja potreba za druženjem sklonost ka ovisnosti?

Zavisnost od razgovora..
Pitaj je gde se to leči... i čime..

Dosta ti je ljudi reklo da pronađeš hobi..i ja mislim da je to najbolej rešenje.

 

[Montenigga]

Kako pobijediti usamljenost? U posljednje vrijeme osjećam se jako usamljeno. Imam utisak da moji poznanici i ljudi s kojima komuniciram imaju neki svoj život a da sam ja nekako "na margini", odsječena i sama. Naravno, ne mogu očekivati od ljudi da me stalno zovu i da se stalno s nekima viđam, i ja volim ponekad biti sama, ali ovaj moj osjećaj je nekako dublji i trajniji.Većina ljudi, pa i oni s kojima se eto češće družim me se sjete tek kada ih nazovem. Oni mene rijetko nazovu, baš kad se dugo ne javim ili im za nešto trebam. Kao da svi imaju neki svoj porodični život a ja nemam ništa osim posla i stana u kojem sam sama. Druga je stvar što sam nekako čini mi se "nesposobna" zadržati druženje s nekim na duže staze. Čim dozvolim nekome da mi se previše približi, ta osoba nađe načina da me povrijedi ili odbaci. Danas mi je jedna osoba rekla da sam sklona ovisnosti o razgovoru. Da li je moja potreba za druženjem sklonost ka ovisnosti?

Sve polazi od tebe - na koji ti nacin posmatras stvari i sve ono sto te okruzuje. Samom tvojom izjavom "nesposobna" - ti se prakticno vec slazes sa tim da ne mozes zadrzati druzenje na duze staze,a razlog tome je tvoje ubedjenje u to,sto je totalno pogresno. Slazem se da ne mozes ocekivati od ljudi da te stalno zovu i da se stalno sa nekima vidjas,ali,ajmo sad to malo posmatrati iz drugacijeg ugla... Zasto dozvoljavas sebi,a posebno njima,da u ubedljivoj vecini slucajeva budes ti TA,koja ce prva nazvati i prva biti "organizator" druzenja ? Zbog cega ? Ako su zaista takvi (Da te zovu kad im bas trebas) onda znaci da nisu prave osobe od poverenja i da sa njima treba drzati odnos na distanci. . .Ali,zasto se samo skoncentrisati na to drustvo ? Zar sebe smatras toliko "nesposobnom" osobom da pronadjes krug prijatelja koji bi ti odgovarao ? Sto se tice zavisnosti,svi smo mi,hteli to priznati ili ne "zavisni" od nekoga ili necega,pa tako i od razgovora i druzenja.Ne postoji covek koji je stvoren da bi sam za sebe ziveo,i sam od sebe bio zadovoljan,tako da,to sto si sklona zavisnosti za druzenjem,to ne moze biti lose,samo moze biti dobro.

 

[Sitnica]

Mnogi ne shvataju da koliko je usamljenost začaran krug iz koga teško da možeš sam izaći i možda je najbolje rešenje da neko ko je jako društven nas povuče sa sobom i ubaci u društvo, posle sve nekako krene... Ali iz nekog razloga, takvi ljudi su gluvi za vapaj usamljenih.

 

[Kurcika]

svi pametni
mogu ja dam mog bobiku da se igrate,ali da vratiš

- - - - - - - - - -

cim je covek usamljen nesto njemu fali
kao prvo,veliko bi mi zadovoljstvo bilo biti usamljen,na moju veliku zalost jos nisam u mogucnosti to sebi da priustim,ali znam da biće biće(za mlade pičiće)
čak i kada ne voliš biti sam,čim za sebe kazeš da si usamljen,nabijaš pritisak,bićeš natripovaniji i još više usamljeniji(mislimda je tako,zato što ja stalno želim da se rešim stoke koja me okružuje,pa ne mogu,mislim zbog toga sto to tako silno zelim i kukam zbog toga)
nista čudno kad sve ide uzkurac

 

[gost 337958]

Kako pobijediti usamljenost? U posljednje vrijeme osjećam se jako usamljeno. Imam utisak da moji poznanici i ljudi s kojima komuniciram imaju neki svoj život a da sam ja nekako "na margini", odsječena i sama. Naravno, ne mogu očekivati od ljudi da me stalno zovu i da se stalno s nekima viđam, i ja volim ponekad biti sama, ali ovaj moj osjećaj je nekako dublji i trajniji.Većina ljudi, pa i oni s kojima se eto češće družim me se sjete tek kada ih nazovem. Oni mene rijetko nazovu, baš kad se dugo ne javim ili im za nešto trebam. Kao da svi imaju neki svoj porodični život a ja nemam ništa osim posla i stana u kojem sam sama. Druga je stvar što sam nekako čini mi se "nesposobna" zadržati druženje s nekim na duže staze. Čim dozvolim nekome da mi se previše približi, ta osoba nađe načina da me povrijedi ili odbaci. Danas mi je jedna osoba rekla da sam sklona ovisnosti o razgovoru. Da li je moja potreba za druženjem sklonost ka ovisnosti?

Dajes sebe svim srcem i trazis da ti se istom merom uzvrati. Takvih sa velikim srcem je sve manje, prava su retkost. Treba nekad preseci i ne davati se toliko, bar ako nista drugo - manje boli.

 

[poetessa]

Kako pobijediti usamljenost? U posljednje vrijeme osjećam se jako usamljeno. Imam utisak da moji poznanici i ljudi s kojima komuniciram imaju neki svoj život a da sam ja nekako "na margini", odsječena i sama. Naravno, ne mogu očekivati od ljudi da me stalno zovu i da se stalno s nekima viđam, i ja volim ponekad biti sama, ali ovaj moj osjećaj je nekako dublji i trajniji.Većina ljudi, pa i oni s kojima se eto češće družim me se sjete tek kada ih nazovem. Oni mene rijetko nazovu, baš kad se dugo ne javim ili im za nešto trebam. Kao da svi imaju neki svoj porodični život a ja nemam ništa osim posla i stana u kojem sam sama. Druga je stvar što sam nekako čini mi se "nesposobna" zadržati druženje s nekim na duže staze. Čim dozvolim nekome da mi se previše približi, ta osoba nađe načina da me povrijedi ili odbaci. Danas mi je jedna osoba rekla da sam sklona ovisnosti o razgovoru. Da li je moja potreba za druženjem sklonost ka ovisnosti?

Da..zato što je upravo karakterišeš kao potrebu.