Usamljenost

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Cesto ljudi kada se osecaju lose kazu "deprimiran/a sam", ali skoro nikad niko nece reci da je usamljen, kao da se boje te reci. U redu je reci da je neko depresivan, ali skoro niko nece priznati drugome da je usamljen.
Zasto? Da li je usamljenost toliko teska ili sramna pa se o njoj ne prica? Da li obelezavamo usamljene ljude kao one zeljne paznje i emotivne vampire, pa se zato ne prica o usamljenosti?

Imate li vi nekog ko se oseca usamljeno u vasem okruzenju i kako se postavljate prema toj osobi? Da li se mozda vi osecate usamljeno?
Kako pomoci nekome ko se oseca usamljeno, i kako se vi nosite sa usamljenoscu i da li bi nekom rekli da se osecate usamljeni?
 
kao sto ne bi priznali greske,zavisnost,slabost,nesigurnost ni bolest,bilo kakvu ranjivost koja bi ih spustila u necijim ocima,po meni je to protracen zivot s ljudima kojima se ne otvara dusa
 
Cesto ljudi kada se osecaju lose kazu "deprimiran/a sam", ali skoro nikad niko nece reci da je usamljen, kao da se boje te reci. U redu je reci da je neko depresivan, ali skoro niko nece priznati drugome da je usamljen.
Zasto? Da li je usamljenost toliko teska ili sramna pa se o njoj ne prica? Da li obelezavamo usamljene ljude kao one zeljne paznje i emotivne vampire, pa se zato ne prica o usamljenosti?

Imate li vi nekog ko se oseca usamljeno u vasem okruzenju i kako se postavljate prema toj osobi? Da li se mozda vi osecate usamljeno?
Kako pomoci nekome ko se oseca usamljeno, i kako se vi nosite sa usamljenoscu i da li bi nekom rekli da se osecate usamljeni?

skoro svako od nas se oseca u necemu usamljeno.
usamljenost se u svakodnevnici lose konotira sto uopste ne mora da znaci da losa i jeste.

usamljenost je nekada izuzetan reon za nesto sto inace nije moguce izvodljivo u ljudskom okruzenju, po bilo kojoj ravni.
i ne treba nikada posto-poto ruinirati tu svoju usamljenost niti u tudju nepozvan zalaziti, jer i "usamljenost" ima svojih prednosti i kvaliteta.
funkcionalan covek nije u svemu usamljen vec iskljucivo u nekim segmentima.
i to je ta zdrava, plodonosna usamljenost.
 
kao sto ne bi priznali greske,zavisnost,slabost,nesigurnost ni bolest,bilo kakvu ranjivost koja bi ih spustila u necijim ocima,po meni je to protracen zivot s ljudima kojima se ne otvara dusa

usamljen ne znaci isto sto biti i sam.
usamljen mozes biti brbljajuci sa stotinu ljudi unaokolo.
usamljen u svojim stavovima, zeljama i stremljenjima.

i sta vredi iako "otvoris dusu", nista se ne desava, nema adekvatne razmene, zato je povrsna komunikacija najadekvatnija. u protivnom ostajes gladan i pored pune trpeze. dosadno ti je.
 
Ko je usmljen, sam je kriv.
Ljudi su svudo oko nas.
Oni koji se tako osecaju, a ne cine nesto po tom pitanju - pomogla bih im u greskama koje vidim da prave.
Ali oni su jedini koji mogu i da ucine nesto da ih promene.

Inace,ima razlicitih tipova ljudi, i situacija.
 
Ja volim kad sam npr sam u stanu. A ima različite vrste usamljenosti-u društvu, u mišljenju...

Kad si samo sam u nekom prostoru-najlakše je da uzmeš fejsbook ili brojeve u mobilnom i pošalješ poruku ili poruke nekim ljudima koje neko vreme nisi čuo.

Kad je u pitanju usamljenost u mišljenju, idejama, stavovima. Ja nemam rešenje za ovo. Jedina nada ti je da veruješ u sebe i da ćeš naići na nekoga ko ima ista mišljenja kao i ti...
 
Imate li vi nekog ko se oseca usamljeno u vasem okruzenju i kako se postavljate prema toj osobi? Da li se mozda vi osecate usamljeno?
Kako pomoci nekome ko se oseca usamljeno, i kako se vi nosite sa usamljenoscu i da li bi nekom rekli da se osecate usamljeni?

Šta će mi okruženje ?
Znam šta znači, prva ruka....!
Ne pričam puno o tome.
Čemu ?
Ću rasplačem komšiluk ?
 
Ima dosta ljudi u Srbiji koji su usamljeni jer zive u takvim uslovima da ne mogu nikog da dovedu kod sebe i ljudi ih odbace jer nemaju para.
Ti ljudi nikad ne kukaju kako nemaju jer ne zele sazaljenje a zive usamljeni jer kad plate racune ostane im taman dovoljno para za internet,hranu i nekad malo obuce i odece-najophodnije stvari.
Ima gde cele porodice zive tako.
Ljudi su danas veoma brutalni postali i procenjuju sve po novcu-oni koji ga nemaju i jedva prezivljavaju ne zanimaju ama bas nikoga.
 
Ima dosta ljudi u Srbiji koji su usamljeni jer zive u takvim uslovima da ne mogu nikog da dovedu kod sebe i ljudi ih odbace jer nemaju para.
Ti ljudi nikad ne kukaju kako nemaju jer ne zele sazaljenje a zive usamljeni jer kad plate racune ostane im taman dovoljno para za internet,hranu i nekad malo obuce i odece-najophodnije stvari.
Ima gde cele porodice zive tako.
Ljudi su danas veoma brutalni postali i procenjuju sve po novcu-oni koji ga nemaju i jedva prezivljavaju ne zanimaju ama bas nikoga.

Za moju samoću, ne može se "okriviti" ni jedan razlog.
Od svih koje navodiš.
Drugi su tu razlozi u pitanju ...

Inače, ne negiram da su česti i ovi, koje navodiš.
 
Poslednja izmena:
Svi smo mi sami i sve je interes, a druzenje sa nekim je samo jedna vrsta trgovine i poklapanja interesa.
Usamljen covek ima problema oko realizacije te trgovine i potrebna mu je neka posebna briga.:roll:
Plus, on nije socijalno zreo da bi shvatio realnost situacije na terenu, ali opet ima potrebe.
 
Svi smo mi sami i sve je interes, a druzenje sa nekim je samo jedna vrsta trgovine i poklapanja interesa.
Usamljen covek ima problema oko realizacije te trgovine i potrebna mu je neka posebna briga.:roll:
Plus, on nije socijalno zreo da bi shvatio realnost situacije na terenu, ali opet ima potrebe.

Izvini, ali ovako razmislja mozak jednog ateiste.
 
Da li je usamljenost toliko teska ili sramna pa se o njoj ne prica? Da li obelezavamo usamljene ljude kao one zeljne paznje i emotivne vampire, pa se zato ne prica o usamljenosti?
Nie teška il sramna, no kad imaš s kim pričati o tome teško da si i dalje usamljen. A i pokušaj da zamisliš usamljenog čoveka: da li on želi da priča o svojoj usamljenosti ili postoje teme o kojima bi rado prozborio sa drugima, one koje su daleko običnije i uobičajenije, samo njemu nedostupne jer nema s kim?

Imate li vi nekog ko se oseca usamljeno u vasem okruzenju i kako se postavljate prema toj osobi? Da li se mozda vi osecate usamljeno?
Kako pomoci nekome ko se oseca usamljeno, i kako se vi nosite sa usamljenoscu i da li bi nekom rekli da se osecate usamljeni?
Dosta vremena provodim sam te i nemam koga drugog u svom okruženju. Nema tu pomoći, bilo da je stvar okolnosti ili izbora, samo oni mogu sebi promeniti stanje u kome se nalaze, pogotovu ako su na osamu naviknuti. Kod starijih i nemoćnih može se odvojiti malo vremena za njih, za ove mlađe što nisu nepokretni džaba ih cimati ako su duže u tom stanju, otuđili se od ljudi i samo im škodiš sa glupim predlozima kako da se socijalno aktiviraju. A i čemu, da im je loše, sami bi trebali to da promene.
 
Svi smo mi usamljeni.Samim tim sto smo ljudske jedinke,sto smo unikati svako bice za sebe,sa svojom jedinstvenom dusom.
Mi mozemo osetiti samilost prema drugome,i drugi prema nama,mozemo razumeti bol drugog bica,ali ga nemozemo FIZICKI
osetiti.Osecamo samo svoj bol,patnju,zadovoljenje,svoju ljubav...zato smo mi sami i okruzeni gomilom ljudi...osecamo samo SEBE.
 
usamljen ne znaci isto sto biti i sam.
usamljen mozes biti brbljajuci sa stotinu ljudi unaokolo.
usamljen u svojim stavovima, zeljama i stremljenjima.

i sta vredi iako "otvoris dusu", nista se ne desava, nema adekvatne razmene, zato je povrsna komunikacija najadekvatnija. u protivnom ostajes gladan i pored pune trpeze. dosadno ti je.
usamljen nije dok sve to ima a ne priznaje da je usamljen,moze ceo zivot da zivi u zabludi i zamazivanju ociju
 
Zato što je malo ljubavi oko nas.
Malo solidarnosti,
malo spremnosti da se pomogne nekome,
da se pruži ruka,
podrška,
malo je saosjećajnosti,
i obzirnosti.

Svi se žale na isto, a niko se ne pita koliko je on sam doprineo tome?
Svi broje prijatelje jedva na prste jedne ruke,
često zbog toga što sami ne pružimo prvi ruku,
većina ljudi teži da je iznad onog drugog u svakom smislu, pa odatle kreću spuštanja drugog, ismevanje, prave se kriterijumi pogotovo kod ženki itd,
u mnogim društvima je tako na žalost, i kako onda povjeriti nekome ključeve svoje duše, a kao prijatelji ste?
Posle toga pojedinac postaje usamljen kada izgubi u lančanoj igri nezrelog društva, cilj je biti poslednja karika,
a ta karika takođe na kraju ostaje sama...

Prošao sam sve to i razumijem, i takođe razumijem da to vodi u kolektivnu glupost, na kraju nema pobjednika, samo poraženi.
sve će da se izlopamti i na kraju svi će ostati sami,
u jednistvu je snaga i dobrim vibracijama, malo ko to vidi jbg. kada je čovijek mlad onda i ne vidi.

Kukati znači stagnirati.
Budite jaki, vrijedni,dobri, pružite ljubav i dobru volju prvi, onda neće biti razloga da budete usamljeni.
 
Ima dosta ljudi u Srbiji koji su usamljeni jer zive u takvim uslovima da ne mogu nikog da dovedu kod sebe i ljudi ih odbace jer nemaju para.
Ti ljudi nikad ne kukaju kako nemaju jer ne zele sazaljenje a zive usamljeni jer kad plate racune ostane im taman dovoljno para za internet,hranu i nekad malo obuce i odece-najophodnije stvari.
Ima gde cele porodice zive tako.
Ljudi su danas veoma brutalni postali i procenjuju sve po novcu-oni koji ga nemaju i jedva prezivljavaju ne zanimaju ama bas nikoga.
Čovek bogat duhom mnogo je bogatiji od tih koji su bogati sa parama! Novcem ne možeš kupiti prijatelje,ljubav,zdravlje,sreću...Ako je novac merilo prijateljstva,istinskog prijatelja nikada nećeš ni imati!
 
Vjecita tema zavidnih besparica na one sto ih imaju,

Novac i duh to su sabiranje krusaka i jabuka.

"Čovek bogat duhom mnogo je bogatiji od tih koji su bogati sa parama!"
Pa Fato otkud ti znas koliko je duhovno bogatstvo bogatasa jer si uzela u obzir samo kolicinu novca kojeg ima na racunu?
Moze coek biti bogat i da ima duha vise nego ostali besparici.

"Novcem ne možeš kupiti prijatelje,ljubav,zdravlje,sreću"
Novac moze da utice pozitivno na sve ovo.
 
Cesto ljudi kada se osecaju lose kazu "deprimiran/a sam", ali skoro nikad niko nece reci da je usamljen, kao da se boje te reci. U redu je reci da je neko depresivan, ali skoro niko nece priznati drugome da je usamljen.
Zasto? Da li je usamljenost toliko teska ili sramna pa se o njoj ne prica? Da li obelezavamo usamljene ljude kao one zeljne paznje i emotivne vampire, pa se zato ne prica o usamljenosti?

Imate li vi nekog ko se oseca usamljeno u vasem okruzenju i kako se postavljate prema toj osobi? Da li se mozda vi osecate usamljeno?
Kako pomoci nekome ko se oseca usamljeno, i kako se vi nosite sa usamljenoscu i da li bi nekom rekli da se osecate usamljeni?


ja mislim da vecina ne zeli da prica o svojoj usamljenosti jer bi morala da otkrije njen uzrok toj osobi a ondfa bi je ova gledala u drugom svetlu...
 
Svi smo mi usamljeni.Samim tim sto smo ljudske jedinke,sto smo unikati svako bice za sebe,sa svojom jedinstvenom dusom.
Mi mozemo osetiti samilost prema drugome,i drugi prema nama,mozemo razumeti bol drugog bica,ali ga nemozemo FIZICKI
osetiti.Osecamo samo svoj bol,patnju,zadovoljenje,svoju ljubav...zato smo mi sami i okruzeni gomilom ljudi...osecamo samo SEBE.

dobro opisano
 
Usamljena osoba - osoba koja je cesto zaljubljena, a retko voljena.

Pojasnjenje:

Radi se o situaciji kada osoba cini sve za svoje bliske ljude, odnosno za ljude koje smatra bliskima, a za uzvrat ne dobija skoro nista.
Primer:

Devojka zaljubljena u nekog drugara na svaki nacin pokusava da bude pazljiva prema njemu, da u pomaze, da bude tu kada mu je tesko, bla, bla...
On, sa druge strane nece to isto raditi za nju.

Devojka je usamljena, jer njeno pruzanje, koje ju je ispunjavalo, nije naislo na efekat koji je zelela.

Energija je trenutno potrosena, a vreme izgubljeno. To izaziva usaljenost.

Koja ne mora da se manifestuje kroz depresiju, anksioznost ili lose raspolozenje. Moze da izazive i suprotan cim, da devojka to isto pokusa sa jos trojicom, kao nekakav potez ocajnika.

Sve u svemu, usamljenost je proizvod neuzvracene paznje. Dakle kada NAKON davanja, ne biva nikakav prijem lepih emocija. (Covek lepe emocije moze da stvara sam, ali uz odgovarajucu stimulaciju)


Despesivni ljudi, npr. mogu da budu i usaljenici, ali mogu da budu i osobe koje jesu voljene i pazene. To ne mora da bude povezano.
 
Ovde imamo različito tumačenje ovog termina. Po mom mišljenju, usamljen si kada se osećaš da si sam, bez obzira koliko ljudi bilo oko tebe. Ne mora da znači ako neko nema istomišljenike da je usamljen, tj. da se tako oseća... Opet, neko može imati i ljude koji ga vole, pa se opet može osećati usamljeno... Nema to veze sa drugima, već zavisi od nas, kao i sve drugo... Da, osećam se ponekada tako, ali ne mislim da je to nešto preterano loše ako ne postane previše često...
 
Ovde imamo različito tumačenje ovog termina. Po mom mišljenju, usamljen si kada se osećaš da si sam, bez obzira koliko ljudi bilo oko tebe. Ne mora da znači ako neko nema istomišljenike da je usamljen, tj. da se tako oseća... Opet, neko može imati i ljude koji ga vole, pa se opet može osećati usamljeno... Nema to veze sa drugima, već zavisi od nas, kao i sve drugo... Da, osećam se ponekada tako, ali ne mislim da je to nešto preterano loše ako ne postane previše često...

A bas je taj oblik samoce najtezi,kada je samoca ispunjena prisustvom ljudi. Prava , iskonska samoca je uvek namerna i zato u njoj moze da se uziva. Ova nametnuta je mnogo teza , kao sto je uostalom i sve nametnuto teze.
 

Back
Top