- Poruka
- 11.252
Prvi put sam bila na sahrani gde je pokojnik bio kremiran, u urni, na stolu u kapeli...
Nešto tu nedostaje, neka emocija, neko opraštanje, neki poslednji pozdrav.
Ima li neko od vas slično iskustvo?
I to što su je stavili u policu, poklopili pločom i gotovo.
Niko nije bacio grumen zemlje, niko nije išao da opere ruke po izlasku sa groblja, niko nije ponudio žito, rakiju, pogaču, šta već.
Ja sad ne znam da li je to neka druga religija, mislila sam da su Katolici, držali su Božić, Uskrs na katoličke dane, išli na Sve svete na groblje... Družili smo se ali nikad nismo pričali o tome. Na sahrani su bili svi Mađari osim nas i nisam imala koga da pitam, samo su se razišli posle postavljanja urne na policu.
I tako shvatih da mi se ipak više "sviđa" sanduk i sve što ide uz to, kada kući dođeš nekako sa prazninom u grudima jer si se oprostio od nekoga. Ovo je ostalo nezavršeno.
Nešto tu nedostaje, neka emocija, neko opraštanje, neki poslednji pozdrav.
Ima li neko od vas slično iskustvo?
I to što su je stavili u policu, poklopili pločom i gotovo.
Niko nije bacio grumen zemlje, niko nije išao da opere ruke po izlasku sa groblja, niko nije ponudio žito, rakiju, pogaču, šta već.
Ja sad ne znam da li je to neka druga religija, mislila sam da su Katolici, držali su Božić, Uskrs na katoličke dane, išli na Sve svete na groblje... Družili smo se ali nikad nismo pričali o tome. Na sahrani su bili svi Mađari osim nas i nisam imala koga da pitam, samo su se razišli posle postavljanja urne na policu.
I tako shvatih da mi se ipak više "sviđa" sanduk i sve što ide uz to, kada kući dođeš nekako sa prazninom u grudima jer si se oprostio od nekoga. Ovo je ostalo nezavršeno.