Upoznajte život iza zidina srednjovekovnih zamkova u vreme burnih ratova!

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Što se tiče materijala koji se koristio za izgradnju zamkova, u početku su bili od drveta, a kasnije se upotrebljavao kamen, pa su već do 11. veka svi zamkovi bili od ovog materijala, što ih je činilo otpornim na vatru. Obično su se nalazili na vrhu brda sa pogledom na doline i puteve, i blizu njih je uvek bio bar jedan izvor vode. U okviru zidina (od 5 do 10 metara visine) nalazila se centralna kula, prebivalište plemića, zatim štale, magacini, domovi službenika i vojnika, bunar i kovačnice.
Zamkovi-segovia.jpg

http://plezirmagazin.net/wp-content/uploads/2014/10/Zamkovi-segovia.jpg
 
Tekst preuzet sa Plezir

U srednjem veku zamak je predstavljao moćno utvrđenje opasano zidinama i obično podignuto na uzvišenje koje mu je pružalo prirodnu zaštitu. Tvrđave i glavne kule, kao centar utvrđenja, bile su dom za kraljevsku porodicu i njihove najbliže prijatelje, ali i sluge i vojnike. Samo utvrđenje je činilo centar, srce jedne srednjevekovne monarhije. Danas su zamkovi deo kulturne baštine jedne zemlje i nemo svedočanstvo minulih događaja. Nekolicina njih se nalazi u privatnom vlasništvu, dok je većina u vlasništvu države u kojoj se nalaze. Sam pogled na jedan zamak budi asocijaciju na bajku, fantaziju, nešto staro, potpuno drugačije od vremena u kom živimo, u kom visoke zgrade, koje gotovo paraju nebo, niču na svakom uglu.
http://plezirmagazin.net/wp-content/uploads/2014/10/Zamkovi-hohenwerfen2.jpg
Zamkovi-hohenwerfen2.jpg
 
Neuschwanstein Castle ili New Swanstone Castle kako mu glasi ime na Engleskom, se nalazi u Nemačkoj, u jugozapadnom delu Bavarske i kao najpoznatiji evropski zamak godišnje privlači oko million i po turista. Iako ne pripada srednjevekovnim zamkovima, s obzirom da je podignut u devetnaestom veku (1862-1892), Neuschwanstein je izgrađen po ugledu na srednjevekovna utvrđenja po naredbi kralja Ludviga II, poznatijeg kao Ludi kralj. Dizajniran je od strane scenografa Christian Janka, a delo je arhitekte Eduard Riedela. Sam kralj se toliko interesovao za izgled i izgradnju zamka, čak i učestvovao u izgradnji i planiranju, da se govorilo da je zamak u celosti njegovo delo. Zamak je ponikao na mestu dva srednjevekovna, koja su porušena radi izgradnje Neuschwansteina. Zanimljivo je da je glavna sala zamka zamišljena kao pozornica za velikog Vagnera, inače prijatelja kralja Ludviga koji je bio veliki ljubitelj opera ovog kompozitora, ali nažalost, Vagner nikada nije posetio ovaj velelepni zamak.

Zamkovi-Neuschwanstein_castle.jpg

http://plezirmagazin.net/wp-content/uploads/2014/10/Zamkovi-Neuschwanstein_castle.jpg
 
Specifična i ekscentrična ličnost kralja Ludviga se u potpunosti ogleda u dizajnu zamka. Odrastao je u bajkovitom utvrđenju, na presto došao rano, pre dvadesete, ali se čini da ga ni odgovorna uloga monarha nije otrgla od dečijih sanjarija, pa je zamak refleksija njegove opsednutosti fantazijom, viteškim pričama iz srednjeg veka kao i junacima iz Vagnerovih opera.
Zamkovi-neuschwanstein_vestibule.jpg

http://plezirmagazin.net/wp-content/uploads/2014/10/Zamkovi-neuschwanstein_vestibule.jpg
 
Ulaz u zamak čini Kula sa kapijom zajedno sa dve kule sa strane. Crvena cigla od koje je izgrađen kompleks ulaznih kula kontrastira žućkastom krečnjaku ostatka utvrđenja. Po prolasku kroz ulaz otvara se široko dvorište čija je južna strana otvorena, bez zidina, tako da pogled puca na prelepe visoravni u okolini. U zapadnom delu dvorišta je smeštena glavna kula sa salom i kraljevim odajama oko koje se nalaze kapela, sudske i druge administrativne građevine namenjene uglavnom dekorativnim svrhama kako zamak, koji se prostire na oko šest hiljada kvadratnih metara, nije dovršen. Od više od dvesta prostorija, za života kralja Ludviga, opremljeno je samo četrnaest, a veliki deo zamka je ostao nesređen i do dan danas. Bajkovitosti zamka ne doprinose samo uzane kule sa šiljastim krovnim kupolama. Unutrašnji zidovi zamka su prekriveni muralima i mozaicima inspirisanim Vagnerovim operama, a jedan deo zamaka je u potpunosti posvećen labudovima. Opsednutost ovom prelepom pticom leži u liku iz Vagnerove opere o Vitezu Labudu sa kojim se Ludi kralj često identifikovao. Popločani podovi sa bajkovitim motivima, upotreba plave i zlatne kao u vizantijskom freskoslikarstu, masivni lusteri sa svećama i teško drvo su samo neki od impresivnih stilskih elemenata jednog od najlepših evropskih zamaka. Ludvig II je umro pod nerazjašnjenim okolnostima smetenog uma i samim tim nije poživeo da dovrši proizvod svoje bujne mašte i fantazije koje je danas velika turistička atrakcija, a priča se da je ovaj zamak poslužio i kao inspiracija za izgradnju zamaka u Disney Worldu.
 
Alcázar of Segovia ili samo Segovia je španski zamak u istoimenom gradu. Ime zamka potiče od arapske reči al quasar koja znači tvrđava ili palata, kako je ovaj deo Španije dugo bio pod arapskom upravom. Tek oko 1120. godine, po ponovnom uspostavljanju hrišćanske vlasti, zamak dobija svoje obličije podignuto na ostatcima pređašnjeg utvrđenja i od tada služi kao rezidencija mnogim španskim vladarima, što je slučaj i danas. Nekoliko soba je opremljeno za članove kraljevske porodice i u periodu kada oni borave u zamku, posete za turiste su zabranjene.
http://plezirmagazin.net/wp-content/uploads/2014/10/Zamkovi-Alcazar-of-Segovia.jpg
Zamkovi-Alcazar-of-Segovia.jpg
 
Segovia je podignut na velikoj steni specifičnog oblika tako da prednji deo zamka izgleda kao paluba broda. Nalazi se između dve reke, Eresmae i Clamore, pa je pogled koji se pruža sa zidina posve impresivan. Zamak je pretrpeo požar, nekoliko puta je renoviran dok nije poprimio današnji izgled koji je nekim delom, uglavnom kada je reč o šiljatim kupolama, inspirisan upravo zamkom Neuschwanstein. Iako se nalazi u samom srcu Španije, arhitektura je poprimila dosta uticaja mavarske kulture kojoj su se divili čak i hrišćanski sveštenici. Visoki plafoni sa neverovatnim mozaicima prožetim zlatnom bojom oduzimaju dah, a lepotu za sebe svakako predstavlja i prostorija simbolično nazvana pola pomoranže, kako se na plafonu nalazi udubljenje koje asocira na polovinu ove voćke. Stubovi sa izvijenim lukovima, takođe karakteristični za muslimanske palate, se nalaze širom dvorca. Soba sa prestolom, kapela, oružaonica i nekoliko predivno uređenih soba su otvoreni za posete turista, koje će iznenaditi i donji nivo zamka. Naime, ispod zamka se nalazi izvor sveže, hladne vode poznat kao izvor Dona Maria de Padilla koji je uređen i ozidan tako da podseća na neko luksuzno SPA mesto.
 
Kroz zamak Alcázar of Segovia je prošao veliki broj monarha i to ne samo španskih već i austrijskih, tako da je pretrpeo uticaj njihove estetike. Osim kao rezidencija kralja i kraljice, Segovia je kroz istoriju služio i kao arhiva i vojna škola, a priča se da je ovo zamak u kojem je kraljica Izabela obećala Kolumbu finansijsku podršku za njegova putovanja koja su rezultirala otkrićem Amerike. Danas je ovo bajkovito zdanje muzej i povremeno odmaralište kraljevske porodice.
 
Bran Castle je zamak u Rumuniji, u Transilvaniji preciznije, a među turistima je poznat kao Drakulin zamak. Iako nije sasvim sigurno da je grof Vlad ili vampir Drakula imao veze sa ovim zamkom, upravo je to ono što privlači veliki broj turista. Moguće je da je grof Vlad boravio u zamku oko 1400. godine vodeći bitke u neposrednoj blizini, ali zasigurno Bran nije bio njegovo glavno utvrđenje. Kako god, istorijske činjenice ne osporavaju lepotu ovog zamka, čije šumsko okruženje doprinosi mističnosti koja se za njega vezuje jer je grof Vlad više poznat kao vampir nego kao istorijska ličnost. Naime, u istoriji je poznat po okrutnosti i surovom nabijanju na kolac svojih neprijatelja, tako da je poslužio kao inspiracija za lik vampira Drakule u istoimenom romanu Brama Stokera, pa u skadu sa tim i na osnovu pomalo jezive spoljašnjosti, turisti očekuju tamnice sa spravama za mučenje unutar zamka. Ipak, realnost je daleko drugačija.
Zamkovi-dracula.jpg

http://plezirmagazin.net/wp-content/uploads/2014/10/Zamkovi-dracula.jpg
 
Kako su godine prolazile, a posebno nakon iskustva iz krstaških ratova, zamkovi su postajali sve veći, a njihova odbrana sve bolja. Zamak sa dobrom odbranom mogao je obeshrabriti neprijatelja i često ga naterati da se preda, iako je bio mnogo moćniji. Pre nego što bi došlo do napada, šanac se čistio i kopao, drveće se seklo kako bi se sprečilo da ga protivnik koristi za skrivanje ili ogrev. Lokalno stanovništvo se iseljavalo sa svojom imovinom nakon što bi uništili prilazne puteve. Bedemi su bili ojačani novim i ispupčenim parapetima (zaštitni, potporni zid) koji su proširiivali uglove iz kojih se pucalo. Istovremeno, na njima su nagomilane kosine nagnute zemlje, što je olakšavalo lansiranje objekata odozgo na napadače (kamenje, zapaljive tečnosti i predmeti, strele). Vrata su bila ojačana grabuljama, zidovima, jarkovima, i pripremali su se odbrambeni katapulti, koji su mogli uništiti mašineriju napadača. Pripremali su se i za izvršenje iznenadnih noćnih napada, kako bi onesposobili napadačeve ratne mašine.
 
Napadači su pokušavali da postignu predaju trikovima − obećavajući da će poštovati živote i imovinu ukoliko se branioci predaju ili, u suprotnom, preteći istrebljenjem, podmićivanjem, neočekivanim noćnim napadima, hapšenjem neprijateljskih izaslanika u mirovnim pregovorima, trovanjem vode i drugo. Očigledno je da im se žurilo da osvoje zamak, ne samo zbog uštede troškova, već i da bi izbegli pojavu epidemija, toliko čestih u to vreme, a zatim i da bi izbegli moguću pridošlu pomoć opkoljenima.
 

Back
Top