Unistenje ega

Dr. Samuel H. Sandweiss: "Strah od uništenja ega dublje je i različite prirode nego što je strah od tjelesne smrti. Samoubojstva otkrivaju da je strah od uništenja ega snažniji, nego strah od same fizičke smrti. To je strah da se ostane bez uma, da se čovjek izgubi u nepreglednom misteriju bez ikakva značenja – tu postoji mogućnost nepostojanja, ništavila. Mi štitimo integritet ega svim sredstvima koja su dostupna, uključujući osjećaj da smo u zabludi o prirodi zbilje ako ona prijeti sigurnosti ega."


- Nas narod je za nekoga ko mnogo ne misli, cuti, trpi, prihvata najgore ili nesto na svoju stetu bez protivljenja, govorio da je beskicmenjak i da nema svoje JA. Primetilo se da takav covek odlazi u krajnost. Dozvoljava nasilan i ponizavajuci tretman, nema samopostovanje i licno dostojanstvo. Bezvoljan je i apatican. Nedostaje mu zivotni elan i entuzijazam.

Te osobine su idealne za iskoriscavanje i manipulisanje. Interesantno je da ih vecina novijih duhovnih ucenja velica. Naravno, tako sto ih vesto i stilski obradi da bi bile prihvatljive i izgledale kao mudrost.

Prava funkcija i znacenje ega je u potpunosti ignorisana i zapostavljena. Bez ega ni jedan covek ne moze biti svestan ili funkcionalan. Dakle, svi imamo ego. Medjutim, on nije isti kod svih. Postoji zdrav ego koji podjednako postuje i sebe i svoju okolinu, kao sto postoji ego koji podcenjuje i precenjuje sebe.

Karakteristike ega koji se podcenjuje sam vec navela. Arogantan ego, koji se precenjuje, je najpoznatiji posto je postao opsti pojam ega, odnosno svega sto je negativno i sto stvara disfunkcionalnost. Zato se i istice potreba njegovog eliminisanja.

Ali, to nije moguce. Ego se ne moze unistiti. Ono sto se moze i treba otklanjati su negativne osobine koje nastaju usled nedovoljne osvescenosti ili neadekvatnog razumevanja ega.

Kako i zasto dolazi do neosvescenosti ega? Uzrok se treba traziti u duhovnom razvoju. Svaki covek ima nadsvesni duhovni potencijal. Samo, on se razlicito koristi. Sta je taj potencijal? Um ga oseca kao savest i plemenita osecanja.

Kada se taj potencijal zapostavi ego se ne moze funkcionalno razvijati. Gornji citat je ocigledan primer nepotrebnog mistifikovanja u kojem se um, ego i zdrav razum (osnovni elementi ljudskog bica) predstavljaju kao neprijatelji.

Ako covek izgubi um gubi ego i sposobnost da misli, shvata ili razumeva. Samim tim, gubi osnovu onoga sto ga cini covekom, pa se i kaze da egzistira kao biljka. Ziv je, ali ne misli. Nije svestan sebe ni svoje okoline.

Zasto se ljudi boje takvog stanja? Biljke imaju drugaciju egzistenciju i zakonitosti razvoja. Za njih je dovoljna kisa, zemlja i sunce da bi opstale, ali ne i za ljude. Oni imaju drugacije fizioloske potrebe. Moraju sami obezbediti hranu, odrzavati higijenu, vrsiti nuzdu itd.

Zato je pomiso na gubitak uma strasna. Zna se da ce sve to neko morati raditi umesto njih. Najverovatnije oni koje vole i za koje zele da budu srecni. Time ce ih opteretiti i uciniti zivot tezim. Znaju da ce im biti tesko da ih gledaju. Znaci, u vecini slucajeva se vise misli na druge, nego na sebe, sto je plemenito.

Svesna sam da ce post, kod onih koji su prihvatili teoriju o stetnosti ega i u potpunosti zatvorili um za drugacija objasnjenja, izazvati zgrazavanje i neodobravanje, ali ne opterucjem se time. Ne pisem da bih dobila pristalice i publiku. Vaznije mi je da ostanem dosledna sebi i iskreno izrazim svoje misljenje. Naravno, uvek sam spremna da cujem primedbe i drugacija shvatanja i obrazlozenja. Ali, tako da se zadrzava na temi i agrumentima, a ne da degradira u omalovazavanje i napad na licnost.
 
Poslednja izmena:
Hvala Black_star. Drago mi je da razumes. :) Tada je jasnije zasto postaje teze umesto lakse. S mentalitetom: nema buducnosti, sve je u Sada i Ovde, jer ne postoji nista izvan toga, ne treba da cudi zasto je doslo do degradacije moralnih i ljudskih vrednosti.

Shvatanjem da misljenje, ispitivanje, istrazivanje, proveravanje, analiziranje itd. kvari dozivljaj i stvara probleme sve vise se otupljuje i poput noja zabada glava u pesak. Tako nestanu problemi i bude lakse. Pobegne se od realnosti i manje se vidi sta se desava. Dobro je dok se spava i opija trenutkom koji polako, ali sigurno vodi u buducnost, pa budjenje i treznjenje moze biti veoma tesko i neprijatno.
 
Um je dragocen. Sve sto je ikada ikoje ljudsko bice pomislilo, reklo, shvatilo, napisalo proizaslo je iz uma. Cak i misljenje da je stetan. Umesto da se obezvredjuje treba se razumeti kako funkcionise. Mozak ima tempo rada, kao sto i misli imaju zakonitosti razvoja. U svemu je potrebna umerenost i balans. Kada se to ne postuje i poremeti dolazi i do anomalija.
 
Pozdrav *pustinjakinja. :) Lepo i adekvatno poredjenje. Sve spoznajemo kroz sebe. Da bi postojalo svetlo spoznaje moramo imati ego ili biti svesni sebe. Jedino tako mozemo postati svesni spoljasnjeg sveta. Kao sto se yin ne moze odvojiti od yang ni spoznaja se ne moze odvojiti od samospoznaje, jer se medjusobno stvaraju.
 

Back
Top