unishtavanje

Sorry, pogresno sam shvatio! Diploma - magazin, necu decu, teram drugarice da hvataju muza na vrlo zanimljiv nacin! zanimljivoooooooo!!!!!

Kad bi me svi shvatili na opusten nacin, pozitivno, licim na Michaela iz Veselih sedamdesetih. To je samo zezanje, to je moje pravo lice, zezanje, neozbiljnost, ozbiljne stvari na neozbiljan nacin. Godinama sam im govorila da je to moje pravo lice a shvatali su me drugacije. To su sitne duse.Od iste su rdje skovane.A moja je dusa od najcistijih dijamanata i brilijanata, cista, decja.
 
Kad bi me svi shvatili na opusten nacin, pozitivno, licim na Michaela iz Veselih sedamdesetih. To je samo zezanje, to je moje pravo lice, zezanje, neozbiljnost, ozbiljne stvari na neozbiljan nacin. Godinama sam im govorila da je to moje pravo lice a shvatali su me drugacije. To su sitne duse.Od iste su rdje skovane.A moja je dusa od najcistijih dijamanata i brilijanata, cista, decja.

Pa ti si sigurno poreklom negde iz juzne Afrike???!!!:|:-|:neutral:
 
Ja sam neunistiva. :cool:
Al' to ne znaci da pojedini ljudi ne mogu da me povrede i da ne mogu da me patosiraju. Al' uvek se podignem i kad se podignem, podiga se neko sasvim novi i mnogo snazniji. Bas sam u toj fazi. :-)
 
Preformulisala bih reči Aleksandra Makedonskog da ga niko na svetu nije porazio sem on samog sebe.
Mislim da sam ja kadra najviše da uništim - sebe samu.
I pomalo druge.
I drugi pomalo... ili više od ''pomalo'' - mene...

Zapažam i verujem da se uništavanje može vršiti samo u intereakciji osoba koje se vole, o kom god odnosu da je reč.
I ma koliko to bilo u oprečnosti sa osećanjem i viđenjem, intenzitetom i veličinom ljubavi.
Jedino tad je uništavanje - uspešno.
Povredi me i uništi tuđa reč.
Izgovorena.
Neizgovorena.
Nečije oči, oči koje volim.
Prekoravajuće.
Tužne.
Nemoćne.
Sopstvena nemoć da drugome pomognem.
Da pomognem i sebi.
Grubosti.
Svoje, kojih se stidim.
Tuđe, zbog kojih patim.
Zadržane nežnosti.
Ponosne laži.
...
I sve su to za mene male smrti.
Nevidljive. Nekad svakodnevne.
Neke borbe... Sa drugima, borbe unutar svog bića...
Krvavi su to obračuni, gromoglasni praskovi...

A što se tiče onih koje ne volim i koji me ne vole...
Nema emocija.
Nema šta da se uništava.
Ne interesuje me da li su živi. Ni da li su srećni.
Mogu da budu sve. Mogu da budu ništa.
Mogu da mi upućuju reči - božanske ili satanske, opstaje samo moja ravnodušnost.
Kod đavola da me odvedu.
Mogu da me unište jedino - fizički. Ali to je veliko Ništa.
Ono što je u meni - ova kategorija ''nevoljenih'' (neprijatelja) ništa mi ne može naudeti.
Mogu mi uzeti oči. Ali pogled - nikada...

Kazne za uništavanje... Koliko ih je...
Bol duše.
Moja - njima.
Njegova, njena, njihova - meni.
Makar ona trajala i milioniti deo sekunde.
 

Back
Top