Umreti sam?

BlackLeather

Iskusan
Banovan
Poruka
6.173
da li se lakše umire u dvoje?
znate onaj argument kao umrećeš sam bez igde ikoga i slično?
zbog čega je bitno umire li čovek sam ili u paru ili u haremu?
ne ostaje li čovek uvek na kraju sam?
da li vas plaši pomisao da umrete sami/e?
(kao udovica, raspuštenica, usedelica, nemajka ili kako god... u muškom rodu isto)
 
Suocila sam se sa potencijalnom smrcu, bas mlada, u veoma osetljivom periodu, kada su mi se sve velike promene desile u nekih 7 meseci. Onda prosto oguglas, i nekako odrvenis. Pa kada se o tome radi delujem i zvucim pregrubo, i za sebe i za druge. Iskreno, briga me kako cu da umrem. Vazno mi je dok sam ziva da nisam nikome teret, u svakom smislu.
 
Da umremo zajedno kao Kvazimodo i Esmeralda, zagrljeni, pa da nas nikad ne rastave?! Ma ne... opusteno, uvek umires sam i ne plasim se toga... Godinama tvrdim da mrzim nase sahrane i zato cu da se uclanim u ``veseli plamichak`` ;)
 
da li se lakše umire u dvoje?
znate onaj argument kao umrećeš sam bez igde ikoga i slično?
zbog čega je bitno umire li čovek sam ili u paru ili u haremu?
ne ostaje li čovek uvek na kraju sam?
da li vas plaši pomisao da umrete sami/e?
(kao udovica, raspuštenica, usedelica, nemajka ili kako god... u muškom rodu isto)
Bleki brate, da ti nisi upisao onaj arapski onlajn kurs za bombase samoubice? Kakva ti je ovo crnjak tema, skloni boze, daleko bilo, da se pomerim s mesta, pu pu pu...
 
samoća je za većinu ljudi krajnje nepodnošljiva stvar, zato se od kad je sveta i veka forsira partnerstvo nekog tipa, a najdulje i najukorenjenije među ljudima je brak. što se tiče same smrti, mislim da to umiranje u dvoje više ima metoforični smisao, kao imaš nekoga ko će biti u tebe kad budeš star/a i nemoćan/na, pa se iz toga razloga forsira i priča o potomstvu i sve ostalo... Da nema nikakvih garancija da će i ako budeš sasvim prosečan građanin i obaviš sve dužnosti koje od tebe zahteva zajednica, biti neko uz tebe u starosti-nema. Ali postoji mogućnost i tol'ko.
 
da li se lakše umire u dvoje?
znate onaj argument kao umrećeš sam bez igde ikoga i slično?
zbog čega je bitno umire li čovek sam ili u paru ili u haremu?
ne ostaje li čovek uvek na kraju sam?
da li vas plaši pomisao da umrete sami/e?
(kao udovica, raspuštenica, usedelica, nemajka ili kako god... u muškom rodu isto)

Gledala sam coveka kako umire. Verovatno mu u tom trenutku nije padalo na pamet da li je bolje otici sam ili u paru, a kad si mrtav svejedno ti je kako si umro. Nije me strah od smrti, kakva god ona bila.
 
radjamo se sami i umiremo sami
sve ostalo mozemo u drustvu

sami biramo da li cemo vreme da provodimo sami ili u drustvu
porodice, prijatelja, bracnog partnera
koja je garancija da neko nece umreti sam, ako mu deca pre toga odu u inostranstvo, a bracni partner ode pre njega?

plasila bih se samo da jednog dana ostanem bez svih - porodice, prijatelja..zato sto sam bila los covek i svima se zamerila
 
da li se lakše umire u dvoje?
znate onaj argument kao umrećeš sam bez igde ikoga i slično?
zbog čega je bitno umire li čovek sam ili u paru ili u haremu?
ne ostaje li čovek uvek na kraju sam?
da li vas plaši pomisao da umrete sami/e?
(kao udovica, raspuštenica, usedelica, nemajka ili kako god... u muškom rodu isto)
možda je i bolje sam, da se manje pate ovi oko tebe
 
Pa ko jos umire u par? Nece deda da umre zagrljen sa babom. Koga ce onda baba da grli kad bude umirala? Ne mogu zajedno umreti. Il ce deda da umre pre il ce baba. Ako na to mislis.

AKo pak mislis na umiranje samog u smislu nemati porodicu, decu, unuke, nekoga ko ce biti u trenutku kada umires, onda je to vec zeznuto. Mada sa sebe ne znam, mozda i ne bi bilo zeznuto. Ne bih voleo da gledam bliznje kako placu zamnom.
 
I kako znas da mu je bilo svejedno? Pretpostavljas ili ti je poverio to? Ako pretpostavljas mozda su ti pretpostavke pogresne a ako ti je poverio onda znaci da ipak nije bio sam, imao je tebe da ga barem gledas dok umire i da ti kaze ono sto mozda i ne misli u tom trenutku.
A jesi li ti to gledala u filmovima kako se umire ? Vecina nema pojma da ce umrijeti , barem ne u nekom kratkom vremenu .
Moja sestra je znala da ce umrijeti ali opet nije znala da li ce to biti danas , sutra ili za deset dana .Otac mi je umro
predamnom . Ni ja ni on nismo imali pojma da mu je to zadnji dan .
 
I kako znas da mu je bilo svejedno? Pretpostavljas ili ti je poverio to? Ako pretpostavljas mozda su ti pretpostavke pogresne a ako ti je poverio onda znaci da ipak nije bio sam, imao je tebe da ga barem gledas dok umire i da ti kaze ono sto mozda i ne misli u tom trenutku.


Kazes i ides dalje. Nemam nameru da pravim od ovoga doktorsku disertaciju. Rekla sam ono sto sam mislila i to je to. Ne zelim da raspravljam o necemu sto je intimno i da objasnjavam kako i zasto znam. Jedino mogu jos ovo...kad dozivis rastanak sa nekim ko ti je blizak, to ti dodje kao trenutak otreznjenja. Shvatis da se to moze desiti tebi i tvojima, da ne umiru samo tamo neki drugi ljudi. Suocis se sa tom tankom linijom, vidis taj trenutak koji je sokantan, trenutak u kom nestaje zivot i nastupa smrt. Jednostavno prestanes da idealizujes zivot.
 
A jesi li ti to gledala u filmovima kako se umire ? Vecina nema pojma da ce umrijeti , barem ne u nekom kratkom vremenu .
Moja sestra je znala da ce umrijeti ali opet nije znala da li ce to biti danas , sutra ili za deset dana .Otac mi je umro
predamnom . Ni ja ni on nismo imali pojma da mu je to zadnji dan .

upravo to
moj tata je imao pored sebe citav zivot sve one u koje je ulagao svojom ljubavlju..zenu, decu, zetove i unucice
umro je sam ubolnici, zdrav, prav
da je znao gde ce da padne, sigurna sam da te noci ne bi ustao iz kreveta
sestra i ja smo iz bolnice u kojoj je bio samo dva dana, otisle dest minuta pre nego sto je on zauvek otisao
a to vreme nije delio sa porodicom, nego sa jos desetak tek operisanih korisnika sok sobe
 
da li se lakše umire u dvoje?
znate onaj argument kao umrećeš sam bez igde ikoga i slično?
zbog čega je bitno umire li čovek sam ili u paru ili u haremu?
ne ostaje li čovek uvek na kraju sam?
da li vas plaši pomisao da umrete sami/e?
(kao udovica, raspuštenica, usedelica, nemajka ili kako god... u muškom rodu isto)
Kada čovek dođe u godine kada razmišlja o umiranju, intenzivira se sumiranje postignutog u životu. Činjenica da umireš sam nije strašna zbog toga što nema nikoga da ti doda čašu vode, nego zbog bolne istine da nisi uspeo nikome da budeš toliko značajan da bude kraj tebe da te makar drži za ruku.

Naravno da nikako ne bih želeo da budem ikome na teretu. Naprotiv, grozim se te ideje. Ali bi mi značilo da znam da je nekome stalo do mene, da neko u razumnom roku primeti da sam umro. Ne bih voleo da moj odlazak bude registrovan tek pošto smrad počne da smeta komšijama.

Međutim realna je mogućnost da mi se i to desi. Ebiga, ne verujem da će mi se život činiti mnogo promašenijim nego što sad cenim. Ko zna, možda ću ako dođe do toga racionalizovati situaciju i osećati neku vrstu olakšanja.
 
Nije bitno kako se umre, bitno je kako se zivi, do tog trenutka.
Mislim da bi srecan bio da umrem a da sam sa nekim kvalitetno proveo zivot i bio srecan do trenutka smrti, nego da sam ceo zivot ziveo sam i umro sam.
 
  • Podržavam
Reactions: Tol
da li se lakše umire u dvoje?
znate onaj argument kao umrećeš sam bez igde ikoga i slično?
zbog čega je bitno umire li čovek sam ili u paru ili u haremu?
ne ostaje li čovek uvek na kraju sam?
da li vas plaši pomisao da umrete sami/e?
(kao udovica, raspuštenica, usedelica, nemajka ili kako god... u muškom rodu isto)
ja imam trip da cu umreti mlada u nekoj saobracajnoj nesreci
ne razmisljam o tome u principu
 

Back
Top