Umetnost Filigrana

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
384.120
Filigran je jedna od najlepših je tehnika obrade metala. Ovom tehnikom tokom vekova izrađivan je divan nakit kao i ukrasni predmeti. Naziv ove tehnike dolazi od lat. filum-nit i granum-zrno. Da bi se neki ukrasni predmet ili nakit uradio u ovoj tehnici upotrebljava se srebrna, zlatna i ređe bakarna žica za komponovanje motiva. Niti žice se savijaju i upleću, međusobno vezuju i tako se formira složeni motiv koji može biti položen na metalnu podlogu ili slobodan (a-jour-filigran). Od filigranske žice pravili su se krugovi, cvetići, geometrijske šare. Na ovako izrađene predmete ponekad su stavljane i sitne metalne kuglice.

Filigran je bila najrasprostranjenija tehnika u umetničkoj obradi srebra i zlata. Kako nisu postojale mustre i šeme za izradu motiva kod ove tehnike najviše je ispoljen individualni narodni duh. Svaki je majstor kombinovao šare „iz glave“, a dobri majstori filigrana bili su daleko poznati i dobro plaćeni za svoj rad. Filigranska tehnika prvenstveno je zastupljena u pojasu Mediterana. Poznati su primerci nakita pronađeni u Troji koji potiču 2500 godina p. n. e. kao i u Mikeni 1500. p. n. e. Prelepi primerci nakita izrađeni filigranskom tehnikom otkriveni su u etrurskim grobnicama koje potiču iz VI veka p. n. e.

U Starom Rimu filigranska tehnika je obilato korišćena. Pod uticajem rimske umetnosti u vreme Seobe naroda ova tehnika izrade nakita bila je široko prihvaćena i kod germanskih plemena. Svoj vrhunac dostiže u Vizantiji od VI do XII veka.

Nakon punog procvata izrade predmeta i nakita tehnikom filigrana tokom XII i XIII veka, u razvijenim gradskim centrima, i postepenog odumiranja do ponovnog procvata umetničke izrade nakita od filigrana dolazi oko 1800. godine, kada nakit izrađen ovom tehnikom ponovo ulazi u modu. Nasuprot tome izrade nakita ovom tehnikom u narodnoj umetnosti Evrope i Azije održala se sve vreme.
 
Filigree1.JPG
 
PrstenStefanPrvovencani.jpg


Prsten Stefana Prvovenčanog, ukrašen sa četiri kupasta ispupčenja (očuvana su samo tri) i filigranskim nitima. Izgled prstena, ali i podatak da ga je kralj dobio od svoga brata, svetog Save, ukazuju da je to zlatarski rad nekoliko decenija stariji od vremena kada je Stefan proglašen za župana, pa se pretpostavlja da je mogao biti i deo nasleđenog porodičnog nakita. Prsten kralja Stefana danas se nalazi u riznici manastira Studenica

Filigran, kao tehnika obrade nakita od srebra i zlata, bio je veoma zastupljen i u starom srpskom zlatarstvu i predstavljao je najčešće nasleđe gradskih sredina, koje se proteže i do srednjeg veka. Filigranski nakit je deo narodnog ukrašavanja, u seoskim i građanskim sredinama, a prstenje, grivne, naušnice i ogrlice se nasleđuju i poklanjaju prilikom rođenja, krštenja, svadbi. Zanatska znanja se najčešće pronose u okviru porodice. Filigranski zanat je bio veoma raširen i u starom srpskom zlatarstvu i kao takav je 2016. godine uvršten u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
 

Back
Top