Umetnici inspirisani mačkama

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
O umetnicima i njihovoj fascinaciji mačkama.
Spretnost, neposrednost, gracioznost, nepredvidivost, prirodnost ali i zadivljujuća osetljivost i nežnost su dobro poznate osobine svakom ljubitelju ili "vlasniku" mačke. Pored uobičajene večne rasprave između vlasnika mačaka i pasa koji je kućni ljubimac "bolji", činjenica je da osobine jednih i drugih na određeni način odražavaju vrstu karaktera ljudi koji ih čuvaju.

Bez želje da u negativnom svetlu prikazujemo pse ili njihove ljubitelje, moramo primetiti da tzv. nemirne i neukrotive umetničke duše u većini slučajeva ipak biraju mačke kao svoje duhovne partnere iz životinjskog sveta.

Mačke i njihova misterioznost, neodoljivost i prefinjenost su mnogim svetskim književnicima davale veliku inspiraciju. U ovom tekstu iz dva dela predstavićemo vam neke istaknute primere, uz fotografije i upečatljive citate iz života 30 svojevrsnih "timova" koje su činili pisci i njihove mačke.
 
Fransucki pesnik, novelista i režiser, (ali i scenarista, dizajner i glumac) Žan Kokto je najpoznatiji po svom romanu Strašna deca (Les Enfants terribles) i filmovima Krv pesnika, Lepotica i zver i Orfej (Blood of a Poet, Beauty and the Beast, Orpheus). Kokto je takođe poznat i po tome što je činio elitni društveni kružok kom su pripadali i Pablo Pikaso, Kenet Enger, Koko Šanel, Marlen Ditrih i Edit Piaf.

Kokto je takođe bio i veliki zaljubljenik u mačke, i pomogao je osnivanje pariskog kluba koji se zvao “Klub prijatelja mačaka”, koji je imao svoje članske značke i bio pokrovitelj izložbi mačaka.

“Volim mačke jer uživam u svom domu, i malo po malo, one su postale njegova vidljiva duša.” - Žan Kokto

Žan Kokto i umetnik Tsuguharu Fužita (Tsuguharu Foujita) sa pobednicom, na izložbi koju je sponzorisao “Klub prijatelja mačaka” u Parizu.

kokto.jpg
 
Hemingvejeve mačke je naziv koji se danas koristi za šestoprste mačke. Mačke sa ovom manom ime su dobile po jednoj mezimici čuvenog pisca.

Hemingvejeve mačke


Svoju prvu mačku Ernest Hemingvej dobio je od jednog kapetana broda u blizini ostrva kraj Floride gde je u to doba živeo. Mačku je simbolično nazvao Snežana (Snowball), zbog njene bele boje. Ta prva mačka imala je redak poremećaj, polidaktilizam, tačnije imala je šest prstiju na prednjim šapama.

Hemingvej se divio mačkama zbog njihove pameti, elegancije i hrabrosti. Imena svojim ljubimicama je davao na osnovu poznatih ličnosti, ili likova iz svojih romana. Nakon prve mačke, stiglo je još životinja u piščev dom. Nekoliko lovnih pasa, s obzirom da je Hemingvej bio strastveni lovac, i naravno mnogo mačaka.

S vremenom, broj mačaka je porastao na više desetina, ali to piscu i njegovoj porodici nije smetalo, on ih je obožavao. Jednu svoju mačku je čak naučio i da pije viski!

Danas, u muzeju Ernesta Hemingveja na Floridi, živi pedesetak mačaka, mahom potomaka njegove prve ljubimice Snežane. Gotovo polovina mačaka takođe pati od polidaktilizma. Zapravo, šestoprste mačke koje je pisac toliko voleo danas se u svetu nazivaju “Hemingvejeve mačke”.
 
Stiven King (Stephen King)

Autor horora, fantastike i naučne fantastike, Stiven King je napisao 49 romana, devet zbirki kratkih priča i pet knjiga koja ne spadaju u fikciju. On je takođe poznat po mnogo filmova koji su zasnovani na njegovim delima, uključujući Isijavanje, Ostani uz mene i Groblje kućnih ljubimaca (The Shining, Stand By Me, Pet Semetary). Uprkos tome što je u jednoj kratkoj priči napisao da: "možda najveća podela na svetu nije na muškarce i žene veća na ljude koji vole mačke i ljude koji vole pse“, njegova porodica u stvarnom životu zapravo ima i pse i mačke kao kućne ljubimce. Primetićete da mačka na ovim fotografijama ima ogrlicu i broš na kom piše ime "Clovis", što je ime koje u Kingovom scenariju "Mesečari" nosi mačka koja spašava stvar.
stiven_king.jpg

 
Nil Geimen (Neil Gaiman)
nil.jpg

Nil Gaimen, autor romana, kratkih priča fikcije, crtanih novela i drugih pisanih dela, verovatno je najpoznatiji po svom serijalu stripa The Sandman, u bukvalnom prevodu Peščani čovek, romanima Koralin i Američki bogovi (Coraline, American Gods), i po tome što uživa božanski status među najposvećenijim zaluđenicima i fanovima ovog žanra i pripadajuće subkulture.

Kao što pretpostavljate, Nil Geimen takođe jako jako voli mačke. Ima nekoliko mačaka i često na svom blogu opisuje njihove avanture. U proteklom periodu mačke koje je pominjao su Coconut, Hermione, Pod, Zoe, i Princess, koju Gaimen adekvatno opisuje u jednoj prilici:

“Toliko sam se navikao da imam besnu ali prelepu mačku na koju moram da upozoravam goste. Ona je nadmašila po svim parametrima sve mačke koje sam ikada voleo i sa kojima sam se sprijateljio. Takođe mislim da se i ona jako vezala za mene. Kada je Zoi uginula, bilo je prilično lako ljudima opisati koliko mi nedostaje umiljata i nežna mačka koja nije u sebi imala ništa sem čiste ljubavi. Biće mi daleko teže kada jednog dana budem morao da objašnjavam zašto mi nedostaje najzločestija, najljuća i najopasnija mačka koju sam ikada sreo.”
nil_zoi.jpg

Nil o mački Zoi: “I pitam se šta je to u ovom maloj slepoj mački da može da inspiriše takvo raspoloženje, moje, Olgino, Lorejnino...Imao sam u ovoj kući mačke već 18 godina, i tamo ispred u dvorištu su grobnice nekih od njih. Dve su uginule od starosti prošle godine. To nije bilo kao ovo. Mislim da je u pitanju ljubav. Njena, jednom data, bila je vaša, bezuslovno i potpuno.”
 
Nije umetnik ali mislim da sasvim zaslužuje mesto ovde
Uostalom,napisao je ovo divno pismo kao pričicu
https://www.facebook.com/397721612164/photos/nikola-tesla-veličanstveni-mačaksa-svojih-osamdeset-godina-nikola-tesla-u-pismu-/10155737792407165/

Ima i ovo
Први Теслин сусрет са електрицитетом – Није ли природа једна огромна мачка?
Од свих домаћих животиња мали Нико највише је волео свог мачка. О томе пише:
“Ми смо напросто живели један за другога. Куд год бих пошао, мачак ме је пратио, у првом реду због наше узајамне љубави, а затим и из жеље да ме заштити. Мачак је био беспрекорно чист.
На дан мог великог доживљаја била је таква студен каква се дуго није памтила. Идући по снегу, људи су за собом остављали светлуцав траг, а свака грудва разбијала се уз чудан блесак, као глава шећера под ударцима ножа. Био је сутон и ја осетих потребу да помилујем мачкова леђа. Оно што сам запазио било је чудо пред којим сам занемео. Мачкова су леђа била попут плоче светлости, па је миловање мојом руком изазвало праскање искри. Отац ми је био врло уман човек и на свако питање имао је одговор. Али ова појава је и њему била посве нова. На крају је приметио да то није ништа друго него електрицитет, онај исти који се јавља на дрвећу за време олује”.
Мајка је била опчињена. Рекла ми је: “Престани да се играш с тим мачком, могао би изазвати пожар!“ А ја сам очаран размишљао: Није ли природа једна огромна мачка? Ако јесте, ко је милује по леђима? То може бити само Бог.
И данас се питам шта је то електрицитет, али не налазим одговор. Отад је прошло осамдесет година и још увек себи постављам исто питање. И нисам могао наћи одговор. Неки ће тобожњи научници, којих има исувише много, можда рећи да у електрицитет не верују. Ако би ико, ја бих знао шта је то, јер су моје лабораторије и практично искуство шири, а мој живот обухвата три генерације научног испитивања...“
 
Žan Pol Sartr (Jean Paul Sartre)

Žan-Pol Sartr i njegova mačka


Egzistencijalista, filozof i pisac Žan Pol Sartr bio je ključna figura u marksizmu i francuskoj filozofiji 20. veka, čija je ideja vodilja bila da su ljudi "osuđeni da budu slobodni". Nije verovao da ljudi imaju stvoritelja i smatrao je da su apsolutno odgovorni za svoje postupke – “mi smo sami svoji, bez izgovora.”

Iako Sartrov odnos sa mačkama nije dovoljno dokumentovan, viđen je kako drži veoma lepu mačku dok je radio. Sartr je očigledno bio inspiracija za Henrija, mačora egzistencijalistu, i smatra se vrlo mogućim da su sve mačke po prirodi egzistencijalisti.
 
  • Edvard Gorej (Edward Gorey)

    Edvard Gorej i mačke


    Autor poznat po svojim gotskim i makabrističkim ilustracijama, u koje spadaju The Gashlycrumb Tinies i The Doubtful Guest, kao i ilustracijama za tuđa književna dela poput knjige "Old Possum’s Book of Practical Cats" T.S. Eliota.

    Gorejevi dnevnici su bili mačko-centrični od malih nogu, pa tako jedan zapis koji datira iz 20. marta 1938. kaže: “Da, mačići! Mačići stari 11 dana. Tigrasto mačke je otvorilo jedno oko. Preslatko.”

    “Bilo bi pogrešno reći da mačke nisu bile njegova prva ljubav.” kaže Ken Morton, Gorejev rođak. “[Edvard] je više puta pričao kako mačke voli više nego ljude. Smatrao ih je svojom porodicom.”


    Edvard Gorej i mačke


    “Knjige. Mačke. Život je lep.”
    - Edvard Gorej


 
Ernest Hemingvej

Ernest Hemingvej i mačka


Američlki pisac Ernest Hemingvej je objavljivao romane, tekstove u časopisima i kratke priče, od kojih su mnoge smatraju klasicima američke literature, posebno "Starac i more", "Zbogom oružje" i "Za kim zvona zvone". Bio je veteran Prvog svetskog rata poznat po svom grubom, "muškom" pristupu životu. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine.

Hemingvejeva prva mačka, Grudvica (Snowball), je imala šest prstiju, a nekadašnja autorova kuća u Ki Vestu (Key West) je danas dom velikom broju njenih potomaka – od kojih su polovina takođe polidaktili. Neki ljudi u Americi čak za mačke sa šest prstiju koriste izraz "Hemingvejeve mačke". Do kraja četrdesetih godina XX veka Hemingvej je imao čak 23 mačke a poznato je da ih je pominjao kao "fabrike predenja" i "sunđere ljubavi".

1953. godine Hemingvejevu mačku Ujka Vilija je udario automobil. On je zatim napisao potresno pismo svom prijatelju Đanfranku Ivančiću (Giangranco Ivancich) o svojoj odluci da životinji skrati muke.

Dragi Đanfranko,
Samo što sam završio sa pisanjem pisma tebi, u trenutku dok sam ga stavljao u kovertu, došla je Meri i rekla "Nešto užasno se desilo Viliju". Izašao sam i našao Vilija sa slomljene obe noge, jedne u kuku, druge ispod kolena. Ili ga je udario auto ili ga je neko jako udario motkom. On se dovukao do kuće na dve čitave noge. U pitanju su višestruki prelomi sa puno nečistoća u ranama dok komadi kostiju vire iz rana. Ipak, Vilija to nije sprečavalo da prede, kao da je mislio da ću ja moći da ga spasem.

Pozvao sam Renea da mu donese činiju sa mlekom, Rene ga je držao i mazio ga dok je Vili pio mleko a ja sam mu tada pucao u glavu. Mislim da nije patio, nervi su toliko bili oštećeni da ga noge još uvek nisu stvarno bolele. Monstruo je hteo da ga on ubije za mene, ali nisam mogao da prebacim odgovornost ili da rizikujem mogućnost da Vili pomisli da će ga neko ubiti…

Morao sam da pucam u ljude ali nikada u nekoga koga sam poznavao i voleo 11 godina. Niti nekoga ko prede sa dve smrvljene noge.”


Ernest Hemingvej i mačka


“Mačka poseduje apsolutnu emotivnu iskrenost: dok ljudi iz ovog ili onog razloga kriju osećanja, mačka to nikada ne radi.”

- Ernest Hemingvej
 
Idit Sudergran (Edith Södergran)

Idit Sudergran i mačka


Edith Södergran je bila finska pesnikinja i jedna od prvih modernista u švedskoj literaturi. Sa samo 24 godine izdala je svoju prvu zbirku pesama, Dikter. Preminula je u 31. godini nakon komplikacija sa tuberkulozom koju je dobila još kao tnejdžerka.

“Od svega u našem sunčanom svetu
želim samo baštensku fotelju
gde se mačka sunča.

Tamo treba da sedim
sa pismom na grudima,
jednim malim pismom.
Tako izgleda moj san.”


- Edith Södergran, pesma Želja

Idit Sodergran spomenik


Kraj jezera Rošino pored Lenjingrada u Rusiji, gde je provodila leta, stoji spomenik njenoj omiljenoj mački Totti.

“I have a luck cat in my arms,
it spins threads of luck.
Luck cat, luck cat,
make for me three things:
make for me a golden ring,
to tell me that I am lucky;
make for me a mirror
to tell me that I am beautiful;
make for me a fan
to waft away my cumbersome thoughts.
Luck cat, luck cat,
spin for me some news of my future!”


- Edith Södergran, Luck Cat, translated by David McDuff
 
Vilijem S. Borouz (William S. Burroughs)

Vilijem S. Borouz i mačka


Romanopisac postmodernista, autor kratkih priča, verbalni izvođač i esejista Vilijem S. Borouz je izuzetno uticajan kako u literaturi tako i u pop-kulturi, a od strane Normana Mailera proglašen za “jedinog američkog pisca koji je zaposednut genijalnošću". Pisao je poluautobiografska dela i memoare, oslanjajući se na svoja iskustva heroinskog ovisnika i svetskog putnika. Njegova najpoznatija knjiga, Goli ručak (Naked lunch) je dospela i na sud zbog tada važećih američkih zakona na temu sodomije.

Borouz je bio izuzetni ljubitelj mačaka, nazivao ih je svojim "vidovitim kompanjonima" i opisivao ih kao "prirodne državne neprijatelje". Napisao je knjigu, Mačka iznutra (The Cat Inside), gde sa ljubavlju opisuje svoje ljubimice Calico Jane, Fletch, Rooski, Wimpy, i Eda.

Borouz savršeno sumira zašto mačka > pas:

“Poput drugih vrlina, ljupkost se ocrtava prema onome što nije. Većina ljudi nisu ljupki uopšte ili ako jesu, prebrzo prerastu svoju ljupkost. Elegancija, gracioznost, delikatnost, lepota i nedostatak samosvesti: biće koje je svesno svoje ljupkosti brzo prestane to da bude.”

- William S. Burroughs, odlomak iz knjige "Mačka iznutra"

Vilijem S. Borouz i mačka


“Mačka ne nudi usluge. Mačka nudi sebe.”
- William S. Burroughs, Mačka iznutra
 
Salvador Dali i mačke
dali atomikus

Ovaj poznati španski slikar, pisac, vajar i scenograf, jedan od najznačajnijih umetnika 20. veka i ekscentrični genije, obožavao je mačke.

Često je u njima pronalazio inspiraciju za svoja dela, a za ljubimca je ipak izabrao, u skladu sa svojom ličnošću, jednu divlju mačku.

Bio je to ocelot, s kojim je Dali često putovao. Prema podacima, ova mačka ga je neretko pratila i na luksuznim putovanjima brodom.

Salvador Dali je krajem četrdesetih godina prošlog veka počeo da sarađuje sa poznatim fotografom Filipom Halsmanom u Njujorku, i tada je nastala i jedna od najpoznatijih fotografija, ekscentrična i neobična kao i sva Dalijeva dela, pod nazivom Dali Atomicus. Na njoj se,osim velikog majstora nadrealizma (kako su Dalija često nazivali), nalaze i tri mačke.

Halsman je u jednom intervjuu otkrio da je uspeo da „uhvati” kadar koji je želeo tek iz 28. pokušaja. Fotografija je prvi put objavljena u magazinu „Tajm”.
 
Anri Matis i mačke
anri matis

Poznati francuski slikar, grafičar, vajar i dekorater bio je jedan od najupečatljivijih i najpoznatijih predstavnika slikarskog pokreta fovizma, koji odlikuje upadljiv i čist kolorit. Jedna od njegovih najpoznatijih slika je ona pod nazivom The Cat with Red Fish („Mačka s crvenom ribom”).

Baš kao i njegov veliki prijatelj Pablo Pikaso, bio je veliki mačkoljubac i mace su mu uvek pravile društvo dok je stvarao.

Imao je tri mačke – Minuš, Kuzi i macu crnu kao noć po imenu La Pus (buva), s kojima je uvek delio svoj doručak. Kada se razboleo od raka, i kada je teško ustajao iz kreveta, njegovi mezimci uvek su bili kraj njega, do poslednjeg trenutka.
 
Gustav Klimt i mačke
gustav klimt

I poznati austrijski slikar secesije i simbolizma obožavao je mačke. Njegova mezimica imala je vrlo simpatično ime – Katze, što na nemačkom znači – mačka. Govorio je da mu je njegova crno-bela mezimica velika inspiracija. Klimtove slike postale su poznate, a on kao umetnik priznat je tek nakon smrti.

Više od mačaka, pisali su njegovi biografi, voleo je jedino žene. Bio je otac najmanje četrnaestoro dece iz kratkih veza i avantura koje je imao sa svakom ženom koja mu je pozirala i našla se na njegovim platnima.
 

Back
Top