ULOGA FILOZOFA U SAVREMENO ORGANIZOVANIM DRUŠTVIMA I PRAVNO UREĐENIM DRŽAVAMA

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Romana Kuhar

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.845
ULOGA FILOZOFA U SAVREMENO ORGANIZOVANIM DRUŠTVIMA I PRAVNO UREĐENIM DRŽAVAMA
--------------------------------------------------------------------------
Još u Platonovoj Politeji (st.grč. (πολιτεία) zaukazana je uloga filozofa u društvu i državi...

Filozofu je ta čestita uloga dana, da svakog bogovetnog dana, kritikuje vladajuće, ali ne kritike radi, ne da se tim svojim bogatim vokabularom prsi, nadgornjava, paradi, inati i nekom prkosi, već jedino i samo, nema tu tamo, ili `amo, da na taj način, a mudrost je za sve pametne najbolji začin, pomogne onim slabim da bi bili bolji, i svom narodu po volji, a oni koji su malko bolji da postanu i ostanu, zaista, najbolji ...

Moj veliki učitelj i mentor, Peter Sloterdijk, je svojom mudrošću, dobrodušnošću i neumorivošću, naročito svojim remek delom „Kritika ciničkog uma)“(Kritik der zynischen Vernunft- (1983), promenio način mišljenja tadašnjih Germana u Zapadnoj Nemačkoj što je, kao nekadašnja st. grčka Ideologija (ιδεολογία оd ιδέα – preobrazba, duboko razmišljanje, ideja ... + λογος – razum, učenje, shvatanje i sl.) – viševekovna čežnja kako da se Peleponez, sveto ostrvo, pripoji matici, majci svih Grka, doprinelo da se Zapadna i Istočna (tadašnja DDR) Nemačka, dva oblutka jedne duše, u zagrljaju spoje i da se, nikada više, te dve duše ne razdvoje... Da je to tako, svako drugo razmišljanje je zlo i naopako, dokaz je da Angela Merkel svoju jutarnju kaficu sa Sloterdijkom zajedno srkne ... Da li, čoveče zli i mali, tu neko nekoga i krkne nisu teme za mene – ostavljam to, ali ne i ono, u fokus interesovanja, a to im je jedina duševna hrana, hedonistima, epikurejcima i ostalim dangubama...

Navešću još jedan primer, kako bih urazumio i neverne Tome, dabome ... Uspeh Slovenije je uspeh zdravog razuma, pravilnog prilagođavanja i, naravno, umnosti filozofa. Slavoj Žižek, Janez Drnovšek i moja malenkost su doprineli k tome da se Slovenija pravilno organizira, usmeri i preživi ... To i jeste jedina tajna te nekadašnje republike u SFRJ, a sada jedne od uspešnijih zemalja u EU ...

Setimo se i ove čuvene Bizmarkove izreka:

Politika je veština mogućega ... Skriva u sebi upozorenje na veliku decu koja neovlašteno prisvajaju državu."

Prisetio sam se i ovih epikurejskih "Pravila za ljudski vrt", ali, ruku na srce, meni se lično svakovrnasna nasilja gade:

"Ratnici samoubice su još na pravom putu, jer oni shvataju, više ili manje eksplicitno, da nije cilj koji opravdava sredstvo, nego sredstvo govori istinu o cilju."

Krstan Đ. Kovjenić

Preneto sa:



Da li se slažete sa tim? Da li sada znate zbog čega smo tako "napredni"? Biće da u Srbiji imamo sve, Bog nam je bio veoma darežljiv, no nemamo pameti ...

platon i naši mafijaši.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
ULOGA FILOZOFA U SAVREMENO ORGANIZOVANIM DRUŠTVIMA I PRAVNO UREĐENIM DRŽAVAMA

U najvećoj meri je deplasirana, naročito od kada se filosofi izdržavaju od korporacijskih konkursnih projekata.

Zato je Spinoza živeo od izrade optičkih stakala što mu je omogućavalo da misli svojom glavom a ne projektnom omčom oko vrata.
 
Наравно !

Много зависи од геополитике.

Хоће ли велики дозволити неки степен крњег суверенитета као код Словенаца, или ће занатлије Алтер_Его и Џег да буду напујдани на нулти суверенитет.

Аустрији и Италији не треба нестабилна Словенија у којој ће свако политичко ђубре као у Србију да убацују.
 
Pozdrav Krstane !

Mene ne banuju politički supermoderatori i hipermoderatori zbog istorije političke filozofije.

Možda će me otrovati kao jeretika tiranije, kao Sokrata, jer kvarim omladinu političkim naukama !
A New Philosophy for the 21st Century
Briggle and Frodeman in the Chronicle


Adam Briggle and Robert Frodeman have written an excellent article for the Chronicle, A New Philosophy for the 21st Century. A stupid subscription is required, frustratingly, so let me excerpt some of the good bits for you here

https://digital.library.unt.edu/ark:/67531/metadc77216/m1/1/

It is time to reclaim the public role of philosophy. This does not mean rejecting rigor. By venturing into the agora, testing his ideas out in the world, Socrates did not abandon standards. Rather, he embodied a different type of rigor, one sensitive to and partially defined by social context.
Academic philosophizing suffers from what Hegel called a bad infinity–that to every argument there is a counterargument, and a reply to that reply, without end. Of course, a number of philosophic questions are perennial in nature: The philosophizing lies in the asking rather than the answering, an asking that goes on without end. But without the rigors of everyday life, which often demand an answer, the debates of academia lack any governor on them at all.
Near the end of the article, the authors question whether philosophy should even be allowed to be sequestered on its own anymore:

But the crux of the problem is this: Questions concerning the institutional forms that philosophy takes are not considered topics for philosophic reflection. There is little or no research into how our philosophic questions and standards of excellence are shaped by the particular bureaucratic forms that philosophy takes.
Why, for example, are philosophers housed in philosophy departments? Should groups of two or three philosophers be placed in departments across campus, to draw out the philosophic aspects of chemistry, economics, and business? Why is there no “lab” or “field” component for philosophy courses? Given the transformative nature of contemporary science and technology, in areas from synthetic biology to nanotechnology to climate change, are there opportunities for philosophic research–and employment–within the public and private sectors? Why are we not training philosophers to work at the Environmental Protection Agency, the Department of Education, the Army Corps of Engineers, and the National Park Service, and a similar set of places across the private sector?
Finally, the article concludes by proposing three areas of reform: new models of “rigor” that point toward interactions with broader audiences; new philosophies that are built to be coupled to other fields; and a focus on public service (“Rather than philosopher kings, our future is more likely to lie in becoming philosopher bureaucrats.”)

I’m not convinced by all of Briggle and Frodeman’s points, but given my interest in philosophical lab work, creativity, and experimentation, this article offers a lot to think about. I hope you’ll feel the same way.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top