Ulica u Beogradu koja je najviše menjala ime?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.420
Prve ideje o numerisanju i imenovanju ulica u Beogradu pojavile su se još 1847. godine.
Od svog imenovanja 1872. godine svega 34 ulice nisu menjale svoj naziv, ali je zato jedna ulica rekorder.

Krunska ulica je rekorder u Beogradu sa 12 promena naziva. Krunska ulica nalazi se na Vračaru, a proteže se od ulice Kneza Miloša do Kursuline. Ulica i danas odiše mirnoćom, a zbog svoje lepote poznata je i po nizu ambasada koje se u njoj nalaze, kao i Muzeju Nikole Tesle.

Prvo ime ulice, koja se prostirala od Pionirskog parka do Maksima Gorkog bilo je Nadeždina. Ulica je tako nazvana 1872. godine kad su
beogradske ulice počele da dobijaju obeležja. Iste godine, deo ulice je dobio naziv Krunska, po kruni kao simbolu kraljevske vladavine.

Kroz istoriju će se naziv Krunska vraćati više puta.:

Nadeždina 1872-1896.
Krunska (deo) 1872-1896.
Gospodar Jevremova 1896-1900.
Kraljice Drage 1900-1903.
Gospodar Jevremova 1903-1904.
Krunska 1904-1916.
Poslanička 1916-1919.
Krunska 1919-1946.
Kneginje Perside (deo) 1933-1946.
Moskovska 1946-1951.
Proleterskih brigada 1951-1997.
Krunska od 1997.
 
Sumnjivo mi je za Gospodar Jevremovu...
ako ti je sumnjivo, ti onda kao insperktor kluzo kod pink pantera , stavi kapu, mantil ,uzmi uvelicavajuce staklo
i kreni u istraživanje u arhiv grada beograda :mrgreen:

afb12dab3ede1f22e3cc5a758e72258e.jpg


Nakon prvobitnog naziva, deo ulice preuzima naziv Gospodara Jevrema, najmlađeg brata Miloša Obrenovića i dede budućeg kralja Milana. Početkom dvadesetog veka vraća se stari naziv Krunska, dok deo ulice svega tri godine nosi naziv po Dragi Mašin.
 
opis za ostale nazive ulica:

Iako je praksa da se ulica sa imenom neke znamenite osobe pojavi nekoliko godina od smrti te osobe, ulica je prestala da nosi naziv po Kraljici Dragi Mašin iste godine kada je ona ubijena u Majskom prevratu, 1903. godine. Kratko se vraća naziv Gospodar Jevremova, a zatim i stara tabla Krunska koja se taj put zadržala 12 godina.

Sledeći naziv bio je Poslanička, a tri godine kasnije Krunska se vraća sve dok je 1933. godine ne menja naziv Knjeginje Perside. Persida je bila jedna od najuticajnijih žena na političkoj sceni Kneževine, a kasnije i Kraljevine Srbije. Za nju se vezuje nastanak prvog srpskog pozorišta.

Nakon Perside, srpska vlast odlučuje da oda počast Rusima, pa ulica dobija naziv Moskovska. Jačanjem komunizma, 1951. godine ulica je opet promenila naziv, ovaj put u Ulica proleterskih brigada. Mnogi stanovnici Krunske i dalje ulicu nazivaju ovim nazivom.

Poslednja promena izvšena je 1997. godine i Krunska ponovo postaje Krunska ulica, a naziv se od tada nije menjao.
 
ako ti je sumnjivo, ti onda kao insperktor kluzo kod pink pantera , stavi kapu, mantil ,uzmi uvelicavajuce staklo
i kreni u istraživanje u arhiv grada beograda :mrgreen:

Nakon prvobitnog naziva, deo ulice preuzima naziv Gospodara Jevrema, najmlađeg brata Miloša Obrenovića i dede budućeg kralja Milana. Početkom dvadesetog veka vraća se stari naziv Krunska, dok deo ulice svega tri godine nosi naziv po Dragi Mašin.
A kako se onda Jevremova zvala? To ti meni reci, argumentuj, suoči se..

Svako sad piše...
 
A kako se onda Jevremova zvala? To ti meni reci, argumentuj, suoči se..

Svako sad piše...
ove podatke sam skinula sa wikipedije
a u pisanjima o Dorcolu mozes da nadjes i sledece:

U tursko vreme ulica Gospodar Jevremova, zvala se Bajrak ulica po Bajrakli džamiji.

Mnoge ulice su tada dobijale imena po značajnim Turcima koji su u njima živeli kao Jaja-pašina ulica, Eski-agina ulica i Deli-Ahmetova ulica. Bilo je ulica koje su dobile ime po staležima koji su u njima živeli, kao što su Spahijska, Čauška ili Delijska ulica.

Od svih "turskih" ulica jedino je Delijska i danas zadržala isto ime. Naziv je dobila po Delijskom konaku koji se u njoj nalazio.

Kada su Austrijanci 1718. godine osvojili Beograd mnoge ulice su promenile imena. Tako je Bitpazarska postala Dunavska ulica. Za vreme austrijske vlasti Ulica braće Baruh zvala se Eugena Savojskog, a današnja Vasina je bila Carigradska. Neke ulice su se zvale Apotekarska, Kamenička, Klosterska, Tri hana.
 
moonjo evo pa citaj dalje

Karađorđevi ustanici podelili su grad na kvartove, a svaku kuću obeležili brojem. To se vidi iz tapija koje je izdavao Praviteljstvujušči sovjet. Tako je bilo sve do 15. marta 1847. godine kada se Uprava grada Beograda obratila Ministarstvu unutrašnjih dela moleći da se „numerisanju kuća pristupi jer se stanovništvo stalno umnožava i vlasti stalno nalaze građane kada im zatrebaju”. Ministarstrvo je odredilo Komisiju koja je predložila da se „numerisanju kuća odmah pristupi zašta je Uprava varoši pripremila 1 800 tablica po sto para komad”. Pored toga, Komisija je odlučila da se „varoš, u šancu i van njega, podeli na šest kavrtova i to: Mitropolitski, Zerečki, Savamalski, Terazijski, Palilulski i Vračarski”, kao i „da se ulice u šancu krste” i to 30 ulica, dok je za oko 40 sokaka Komisija smatrala da im ne treba dati imena. Ministarstvo je 9. februara 1848. godine odredilo imena prvih 30 ulica i to Glavna čaršija (Kralja Petra od Kosančićevog venca do Uzun Mirkove), Zerečka (Kralja Petra od Uzun Mirkove do Dušanove), Bitpazar (Dušanova), Jalija (Jevrejska), Šarene mejane (Gračanička), Mitropolitska (Sime Markovića), Jelenska (Ivan-begova), Varoš-kapijska (Čubrina), Školska (gornji deo Gračaničke), Menzulska (Rajićeva), Saraf-Kostina (Cara Lazara), Kalemegdanska (Knez Mihailova od Kralja Petra do Kalemegdana), Vojvodina (Knez Mihailova od Kralja Petra do Terazija), Stambol-kapijska (Vasina), Lomina (Uzun Mirkova), Cukićeva (Zmaja od Noćaja od Kralja Petra do Akademskog parka), Pljakina (Simina), Dositejeva (Jevremova od Kralja Petra do Zmaj Jovine), Mladenova (Gospodar Jovanova), Džamijska (Jevremova od Kralja Petra do Kalemegdana), Kujundžina (deo Višnjićeve), Molerova (deo Gospodar Jovanove), Živkovićeva (Rige od Fere), Policajna (deo Vuka Karadžića), Hajduk – Veljkova (Dobračina), Sava – kapijska (Pariska)…



Knez Mihailo Obrenović 1864. imenuje Komisiju za naimenovanje ulica koja je radila skoro šest godina. Prva odluka ove Komisije 1870. godine bila je da se novo prosečena ulica od Ruskog cara do Delijske česme nazove po Mihailu koji je ubijen u atentatu 1868. godine. Na osnovu predloga ove komisije, marta 1872. godine Oštinski odbor izvršio je imenovanje šezdeset ulica. Imena mnogih od tih ulica i danas su u upotrebi, a zvale su se Kosmajska, Dušanova, Skadarska, Balkanska, Poštanska, Savska, Spasovska, Resavska, Dunavska, Ribarska, Visoka, Pivarska, Prepelička, Topličin venac, Pozorišna, Vase Čarapića, Kneza Miloša (koja se od 1898. godine zvala Miloša Velikog), Beogradska, Kneza Milana, Bolnička, Kastriotova, Dva bela goluba, Brkina, Kosančićev venac, Obilićev venac, Hajduk Veljkov venac, Reljina, Prizrenska, Solunska, Dubrovačka, Kosovska, Dva jablana, Skopljanska, Višnjička, Hilendarska, Simina, Kondina, Zetska, Cetinjska, Zeleni venac, Kralja Milutina, Cigljarska… Deset godina kasnije, 1882. godine, Miloš Milisavljević objavio je spisak beogradskih ulica po kvartovima. Naš grad se prostirao do Slavije i imao je šest kvartova, Varoški, Terazijski, Paliluski, Vračarski, Savamalski i Dorćolski sa 176 ulica. Grad se završavao u današnjoj Beogradskoj ulici.

Iste, 1888. godine, Beogradska opština bira novi Odbor za naimenovanje ulica koji utvrđuje pravila rada. Dogovorili su se da što manje menjaju imena postojećih ulica tamo gde imaju opravdanja, da se za nazive ulica upotrebe imena za narod zaslužnih ličnosti, a zatim imena srpskih reka, oblasti i planina. Dogovoreno je da se ulicama u blizini Tvrđave „dadu imena ljudi iz Prvog srpskog ustanka koji su sudelovali u oslobađanju Beograda 1806. godine”. Tako je ulica koja vodi od Narodnog pozorišta do Studentskog trga dobila ime Vasina jer je Vasa Čarapić zazuzeo Stambol kapiju na kojoj je smrtno ranjen. Ulica koja vodi od Kinoteke (nekada zgrade Beogradske opštine) dobila je ime po Uzun Mirku Apostoloviću koji je iz tog pravca sa ustanicima ušao u Beogradsku tvrđavu dok je njoj paralalena ulica dobila ime Zmaja od Noćaja po čuvenom Stojanu Čupiću. Ulica od Patrijaršije do Uzun Mirkove dobila je ime Dubrovačka jer su tu u vreme vlasti despota Stefana Lazarevića bile magaze dubrovačkih trgovaca. Već 1895. godine Beograd je imao 213 imenovanih ulica.
 
  • Gospodar Jevremova: donji deo ulice nazvan je Dositejeva 1848. godine, a u isto vreme gornji deo današnje Gospodar Jevremove dobio je naziv Džamijska (po Bajrakli džamiji).
  • Gospodar Jevremova 1896-1900. Krunska, deo
Ispada da Jevrem u međuvremenu nije imao ulicu u Beogradu, pa čak i da je kasnije dobio patrljak od Drage (kao dar da nosi deo ulice ime) što je samo po sebi nonsens. A za ostatak priče o ulici trebalo bi da je zaslužan Mihailo.
 
Ovi tekstovi su inace iz Vesićeve knjige o Beogradu, pa možeš i sa njim da vidiš
Ja više od ovog ne mogu da ti pomognem u istrazivackom radu :)
E, ovo verujem da si - malo Viki, malo Vesić....
I nije poenta u faktografiji, već zašto je nešto bilo, koliko a zašto baš toliko, čiji uticaji su za to zaslužni, društveno-istorijske okolnosti....
 
Nisam istoricar da bih znala sve ove stvari, vec citam one koji znaju :)
Malo o o gospodar Jevremu , mozda se u ovom pronadju razlozi i zasto u Beogradu nije imao svoju ulicu ili je imao jedan deo.
A Obrenovici su kao dinastija prestali da postoje u vlasti Srbije 1903 g.kada su dosli Karadjordjevici

Jevrem Obrenović, bio je najmlađi brat Miloša Obrenovića.Za obor kneza Šabackog, Miloš ga je postaio 1816.g. kada je imao samo 26 godina i u Šapcu je proveo nekih 15 godina kao obor-knez Šabačke nahije, general-divizijar:Bio je jedan od najznamenitijih Šapčana.

Učestvovao je u gušenju Abuline (1821), Đakove (1825) i Čarapićeve (1826) bune i svojim rukama je, sramno i mučki, ubio Miloja Đaka kojeg je knez Miloš bio predao vojsci da mu sudi, a oni su odlučili da ga poštede.

U Beograd dolazi 1831. godine, nakon sto ga je knez Miloš postavio za gubernatora varoši i Nahije beogradske. Polovinom 1835. godine unapređen je u čin general-majora, a nadalje je zauzimao mnoge značajne položaje: nadzornik javnih građevina, upravnik Vojno-policijske kancelarije, predsednik Državnog saveta, član Namesničke vlade itd.

Umro je 1856 g. na svom imanju u Vlaškoj blizu Jašija (danas Rumunija tada Osmansko carstvo), posle duže bolesti, gde je i sahranjen.

Ocigldno je da je ulica imenovana posle njegove smrti
 

Back
Top