
sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
UKRADI VREME
Uzmi malo vremena
I reci mi da me voliš
Da ti trebam….da će sve biti u redu
Svega minut da kažeš treba
Ovaj život surovi odasvud vreba
Ne daj mu da nam ljubav ukeba
I pretvori je u sivi svaki dan
U naviku koja u sebi šapuće ispriku
U ćutanja koja ne govore
Ukradi vreme za nas
Taj minut je za naš dan spas.
Znam da u nama ljubav prava stanuje
Već dugo jedna drugu daruje
Znam da ti voliš me u sebi
Jer…..takav si muškarac

A ja….ja volim te naglas
Jer….takva sam žena

Ipak…ne daj tvojoj ljubavi da dugo ćuti
Jer tako pospana kroz neki moj osećaj
nejasnim strahom od života sluti…
Znam da nije tako….ne moraš mi govoriti
I umesto što se raspravljaš sa mnom
I raspredaš priču kako ja znam da me voliš
I ti znaš da ja tebe volim…i tako u silnome znanju
ta sitna pokazivanja nam ne trebaju...

Budimo praktični i ne bacajmo snagu
Ukradi malo vremena i reci mi,
Pokaži….dodirom, rečju….
Poljubac bez razloga…onako ovlaš u letu
Ja tebi…..ti meni….pa onda tako lete oko nas dok ide dan
Ma samo dok odlaziš tiho iza ledja na uho šapni mi
Reč neku da zašareni dan dok čeka na san
Samo ću te brzinski cmoknuti ili rečju sličnom odgovoriti
Ili mi samo namigni….onako…znaš…šeretski
I onda nek ide svako u svoja moranja

Hajde……ukradi već jednom taj minut

Ne teraj me da ti maznem čitav sat

PS nema ga.... hahahaha....osim, da ih ponekd treba blago i pametno opomenuti ...krajnje suptilno....osetljivi su jako hahaha

