Noćas opet grakću vrane.
Zavidnice rasejane!
Kvare deci sliku
veselih boja okićenog grada.
Nikad kićenijeg no sada.
A moje detinjstvo
plače kod kuće.
Ruke su tamo umirujuće.
Vatra pucketa
kraj male njuške što zadovoljno
greje svoja pleća
i stope od par santima.
Na tv-u neka stara šumi violina.
Tata je stišava.
Odavno žalost ne da nam mira.
Boji se da je ne uvredi.
Mama pod svetlom
moje prazne sobe
umorno
al' uporno džemper bode.
Pod njene prste staje
sva umetnost ovoga sveta.
Dok zamišlja sva ona leta
i pečenja kukuruza
nad vatrom u našem dvorištu.
Nad njom
se osmehuje dobrota.
U ramu trideset sa trideset
stale su sestrinske ruke
i najlepši pupoljak mog života.
Uspomene ćute
da ne pokvare idilu.
Mače se majci ugnezdilo u krilu.
Čuje se tatino proveravanje vrata,
tiho otkucavanje sata.
I na dnevniku
prebrojavanje duša
nesretnih.
Lepšijim mestima
poletnih.
Zavidnice rasejane!
Kvare deci sliku
veselih boja okićenog grada.
Nikad kićenijeg no sada.
A moje detinjstvo
plače kod kuće.
Ruke su tamo umirujuće.
Vatra pucketa
kraj male njuške što zadovoljno
greje svoja pleća
i stope od par santima.
Na tv-u neka stara šumi violina.
Tata je stišava.
Odavno žalost ne da nam mira.
Boji se da je ne uvredi.
Mama pod svetlom
moje prazne sobe
umorno
al' uporno džemper bode.
Pod njene prste staje
sva umetnost ovoga sveta.
Dok zamišlja sva ona leta
i pečenja kukuruza
nad vatrom u našem dvorištu.
Nad njom
se osmehuje dobrota.
U ramu trideset sa trideset
stale su sestrinske ruke
i najlepši pupoljak mog života.
Uspomene ćute
da ne pokvare idilu.
Mače se majci ugnezdilo u krilu.
Čuje se tatino proveravanje vrata,
tiho otkucavanje sata.
I na dnevniku
prebrojavanje duša
nesretnih.
Lepšijim mestima
poletnih.