...u Veroni , gdje je Veronika bila...

dr5d.jpg


...


...u Veroni
bilo je kažu
slučajeva da loze
zidovima
oči zatvaraju
...okruže prozore
i urame razgovore
u memorijama
koje danas se same
otvaraju
i lutaju kao sove koje
zamijene noć

...prodje nekakav nerečen
ponekad
pogled iza prozora
i bez riječi ili
govora
odjekuje violina
kako samo ona to umije
ali nikako najbolje
mora nešto i da
sakrije

...u Veroni
gdje se rodila Veronika
pokošena je jedna mladost
ali nije
naslikana o njoj
Gernika
 
Kliknite za proširenje...
Dragi Prijatelju Faraonn.... tvoja pesma, odnosi stihovi govore o jednoj Veroniki
iz Verone....i divno si je ispričao, na Tvoj tako osobiti način:)
Ja volim Veroniku, onu iz biblijskih priča, onu koja je Isusu ponudila maramu da obriše krvavo lice na svom još krvavijem putu na brdo Golgotu i slika Isusova je ostala otisnula na istoj toj marami....Lepo si ukomponovao Pikasovu Gerniku, sliku kao istorijski dokumenat stradanja i optužba svim ratovima...Nisam sigurna da govorimo o istoj stvari:) Možda Ti o nekoj svojoj Veronici govoriš (izvini za indiskreciju) ali lepo govoriš...na svoj tako osobit način. :)
 
Mari,
-čitajući ove tvoje redove opet počinjem vjerovati kritičarima a posebno pjesnicima-kritičarima jer sam stekao dojam , da smo Ovu pjesmu pisali ,- ja i ti...da, o toj Veroniki , koju sam ja vaskrsnuo u Veroni gdje bi trebala na tom stratištu ljubavi da se i Golgota iskupi za svoje toposko nemiješanje i prozivke.Verona je mjesto ali i totem koji neda da se njime igramo osim ako glavu ulažemo da ćemo plesati po njenom jednom jedinom pravilu.
O Veroniki biblijskoj sam molio da oslikam i sebe u grču svoje okrvavljenosti Kavkaskim orlom i da se sakrijem u Gernici koju više niko ne dira a ni ,-Gernika...

Moja,-Prijateljice ...
 
faraonn;bt139410:
Mari,
-čitajući ove tvoje redove opet počinjem vjerovati kritičarima a posebno pjesnicima-kritičarima jer sam stekao dojam , da smo Ovu pjesmu pisali ,- ja i ti...da, o toj Veroniki , koju sam ja vaskrsnuo u Veroni gdje bi trebala na tom stratištu ljubavi da se i Golgota iskupi za svoje toposko nemiješanje i prozivke.Verona je mjesto ali i totem koji neda da se njime igramo osim ako glavu ulažemo da ćemo plesati po njenom jednom jedinom pravilu.
O Veroniki biblijskoj sam molio da oslikam i sebe u grču svoje okrvavljenosti Kavkaskim orlom i da se sakrijem u Gernici koju više niko ne dira a ni ,-Gernika...

Moja,-Prijateljice ...
Kliknite za proširenje...

Znam, dragi Faraonne, svi mi na neki način nosimo to prokletstvo Kavkaskog orla,
okačeni na neke vrleti ispaštajući što uzeše vatru bogovima i preradali je ljudima.
A ljudi kao ljudi, grešni rodjeni, zloupotrebiše je prečesto.
Volim Tvoj način doživljavanja Veronike i Verone....Ta usporedba je tako dragocena za mene....nemam reči ni opisati je.
A Gernika, živi svoj život dal po kazni ili po pravdi. Ako išta želim, onda je to poseta Crkvi Svete Sofije u Madridu....tamo se čuva uspomena i opomena čovečanstvu a u potpisu Pikaso.
Moj, - Prijatelju...:cmok2:
 
...Mari,
-veronika kao pramajka i Lunarna_boginja sinajska, koja je mojsiju utrla put prema liticama i grmlju svjetljećem a svojim noćnim svijetlom tj.malim i plodonosnim oličavala sve slatke bobice koje se presijavaju na vareniki / svježe mlijeko/ Veronike i udahnjivala plodnost sve do svog uskrsnuća da otiske ponese sobom mučeničke , dajući ih kao zalog čovjekov u memorije svemira da čovjek pamti kako je negostoljubljiv prema sebi bio u prototipu i etalonu svome...U Kordobi je gornji dio pokrova i otisak lica gospodnjeg a Gernika nije samo stvarnost a još manje slika...mjesto je duhovnog obitavališta i svjetlosnog iskariotskog odsjaja...Kordoba, južna Espanja, kolijevka sučeljavanja predhrišćanstva a i kolijevka arapske izražajne poezije ,poezije koja je i Istoku bila ugled osobodjenog prikazivanja erotologije i darivanja obrednog po svuda i za sve , kako kome slijedi...Kasida, oličenje čistote i putenosti u oblastima lako kvarljivim kada u ruke prljave dodje...opjevana ljepota je sadržina civilizacije i napajamo se svi ukupno bez imena, prezimena titula i zvanja...

Moja,-Prijateljice...
 
Podsetio si me na nešto skoro napisano.

"Oči kad sklopim umorne,
u san mi dodju tambure
i razbiju mi dušu
tananim glasom ravnice..
San mi krade tvoj lik na prozoru,
dok noć napušta zoru..."

Svi imamo svoju "Veroniku",nosimo u sebi sećanje na našu "Veronu",na pokošenu jednu mladost i prepoznajemo se u Pikasovoj "Gernici"...

Ubiše me tvoje reči od jutros,Faraonne moj...:sad2:

:heart:
 
Lejla,
-najveća laž/po meni/ , Branka Miljkovića je,
...jedan nesretan čovjek
ne može biti pjesnik."

P.S.
...kako ima snage da piše neko, ko ima sve napisano i život mu je složio ' Svakodnevnu jadikovku'...kad ne bih želio, ne bih čeznuo ...kad ne bih od blata 'pravio' makar svoje promašaje,- mene ne bi bilo...
Draga mi,- Lejla ...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top