u susret snegu

I tako...Ležite jedno uz drugo, ruka ti je lagano prebačena preko njegovih grudi, topla soba, poluosvetljena diskretnom svetlošću sveća, napolju neobavezni sneg, koji jako godi trenutnoj atmosferi...Kraj vas boca i čaše sa vinom...Tu oko vas miriše čežnja i strast... Uvukla se u svaki kutak sobe, u svaku poru vašeg bića... i golica vas... Pogledaš ga u oči... i učine ti se pod svetlošću najlepšim koje si ikada videla...Ali, opaziš još nešto u njima... želju, instinkt, onaj životinjski, sakrio se da ga ne vidiš...Ali, lopovi se uvek prepoznaju...Vidiš u njegovim očima želju da budeš rastrgnuta...Onaj osećaj... hemija... koja slatko upakovana u omot od strasti, podseća na čaroliju, neizvesnu dok ne počne da se dešava...Ali, ne zna on još šta ga čeka...Sneg i dalje lagano pada... Promeškoljiš se kraj njega... tek, da malo pokvariš trenutak tišine...Prstom mu lagano dodiruješ grudi... i osećaš da mu je srce, baš tu gde si spustila glavu, počelo jače da lupa... Neobavezno prebacuješ nogu preko njegovih, trudeći se pri tom da mu slučajno okrzneš prepone...Ali, bilo je slučajno i tada si osetila vlažan dodir njegovih usana na svojim...Topao dah pomešan sa oporim mirisom vina i mirisom muškarca...Sneg i dalje pada... ali nekako brže... I čini ti se da je napolju jako hladno... Dok ti se niz kičmu lagano spušta kapljica znoja...
 

Back
Top