
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
U PROLAZU
Ruka me tvoja zadrža u prolazu
Kaže.....nežno a zahtevno „dodji“
Da život umor izleči
Damar put umoru prepreči.
Privuče me izmedju raširenih kolena
Ruka lutalica žar rasplamsava
Na grudima mojim dah joj počiva...
To ljubav samo život celiva...
Došla sam...
I umor se odmori..
PS Dobro jutro blogerski svete..



