...tražit ću danas tvoje oči u oblaku kavanskog dima..između čađavih dimnjaka..u šalici kave..crnom vinu..na raspletenim kosama breza sagradit ću si malen kućerak gdje ću se ovako razgoličene duše skrivati godinama dok ne pronađem naćin da na sebe obučem košulju od jesenje magle satkanu..evo me sjedim na pragu kuče i razgovaram sa oblakom ..usamljen je zalutao u moje dvorište i ne zna se vratiti nebu...prosuo je kišu na moje visibabe i na moju kosu...vratila sam mu osmijehom...pa sad opet putuje..reče; pronaći ću tvoju ljubav..negdje u nekom gradu..na nekoj drugoj obali..i ponijeti joj miris proljeća iz tvojeg dvorišta