U nagoveštaju dolaska...

...

Ćuti

Molim te,
samo ćuti
i pusti me
da ti kažem
ono što sam ti
već odavno trebala reći..

Ako budeš odlučio
da dodješ,
bojim se da nećeš doći.
Ako budeš zakasnio,
makar i malo,
moje srce će biti
kao na dlanu
preplašena ptica..

I moja ljubav,
ili je to samo
nerazumna strepnja,
boleće me mnogo.
I zato,
ako dolaziš
ne smeš da oklevaš.
Jer,
sutra možda sve
bude kasno...

I nisam ti još rekla
ono što si želeo
da čuješ,
a ja potiskivala:
kako si mi
i koliko
potreban....



....

 

[hakim bej]

Ruke su mi bile slani pijesak, sanjao sam te
Ruke su mi bile na oltaru mnogo godina
Zaronjene stijene placu
Svjetlost pocinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
Kao i jucer
Iza zavjese
Mozda na mom licu nades tragove sjecanja
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
Da materijaliziram nemoguce snagom poruke
Razuzdanost histriona blisko odzvanja
Neka drugi broje krizeve
Kao i jucer
Iza zavjese
Ono sto me stalno plasi zvuci poznato
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Otkud osjecaj da gubis pouzdano zalede
Umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
Mozda tvoja slutnja vara, mozda umisljam
Htio bih da budes sretnija
Kao i jucer
Iza zavjese
Igracu pred tobom opet ulogu pjesnika
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
Ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise
Stajao sam na peronu ljeta Gospodnjeg
Moglo je biti proslo stoljece
Kao i jucer
Iza zavjese
Zamisli da brdo slika putuje svemirom
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

 

[Lice]

Pravih se reci uvek kasno setim.

Dopada mi se, Lejla.

 

[lejla.al.dbuni]

Ono sto me stalno plasi zvuci poznato
Mozda ne razumijes
Ali volim te.
----------------
Umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
Mozda tvoja slutnja vara, mozda umisljam
Htio bih da budes sretnija
Kao i jucer
--------------
Igracu pred tobom opet ulogu pjesnika
Mozda ne razumijes
Ali volim te.
--------------
Stajao sam na peronu ljeta Gospodnjeg
Moglo je biti proslo stoljece
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Ovo je baš,Hakime Bej...baš,baš!

Moj odgovor:

Možda je upravo ljubav koja je moguća u stvarnom životu, razlog da se bojimo njenog postojanja.
Zašto?
Pa,bilo strašno naporno i zapravo neizdrživo podnositi u stvarnosti ono što inače zamišljamo pod imenom "ljubav".
Zar u svakom trenutku,na svakom mestu i u svim stanjima,drhtati od pomisli na nekoga,kao list nežne jasike?!
Neizdrživo je to..

Jasika valjda i jeste prokleta zato što stalno treperi.

 

[lejla.al.dbuni]

Pravih se reci uvek kasno setim.

Dopada mi se, Lejla.

Zahvaljujem,Face...

U to ime,nadam se da će ti se i ovo dopasti:

"Na ljude utiču trave i drveće, kiša i mjesečina,i to često mnogo jače nego drugi ljudi,a tih se pojava tvoj razum malo tiče.
Možda će jednom mudraci poput tebe postići da me se mnogo više tiču ljudi koje ne poznajem nego stijena iznad moje kuće i grmlje iz mog vrta.
Ali molim Boga da ne dočekam to srećno vrijeme.
Možda će se jednom ljudski svijet i uređivati prema nalozima razuma..
Ali,će to biti dosadan i suh svijet,bez ičega od onog zbog čega vrijedi živjeti i na šta se život i ljudi sa radošću troše. "

/odlomak/

Dževad Karahasan "Istočni divan"