U mojoj učionici, nastavu ne drži sistem

I da jeste, ispravljam svoje greške, tuđe ne želim da ispravljam . Sama sam odgovorna za svoj rad .

Добро,

Али нетачно је да не желиш исправљати грешке неких Шарчевића, Вербића, Ружића, Брнабића, ...

Итекако би ти то исправљала да имаш позицију вршења моћи...

Не можеш.
 
Ovu rečenicu pročitala sam kao komentar na jedan od naših tekstova, na društvenim mrežama. I veoma mi se dopala. Kratko, jasno, ohrabrujuće.
A pre ove, ne znam ni sama koliko sam puta pročitala izjave poput: “Rečeno je da ćutimo”, “ma bolje mi je da ćutim, jer ako počnem da pričam…”, “Da, maltretirao me je roditelj, ali mi je direktor rekao da je bolje da ćutim.”
ZAŠTO je bolje da ćutite? I – zašto ćutite? Šta očekujete da će se loše desiti ako progovorite?
Ako se od vas očekuje da radite u učionici od 20 kvadrata sa 15 đaka, zašto se ne pobunite? Zašto ne pozovete medije, zašto ne stanete pred roditelje i ne kažete – ja ovo neću?
Ako ste nastavnik informatike koji radi bez računara, zašto o tome ne obavestite nadležne, ministra, UNICEF, zašto pristajete da radite posao koji ne pruža uslove dostojne čoveka?
Ne, nije kriv sistem. Kada jednom uđete u učionicu, u njoj bi morala da važe vaša pravila. Strah od sistema je ponekad način da nas sistem drži pod kontrolom, a ponekad naš izgovor da ne preduzmemo ništa. Ne samo u prosveti, ne samo u našoj zemlji.
Mnogo je toga u našim rukama. Kažete da vas mrvi birokratija. Kažemo da su deca nevaspitana i bahata. Kažemo da su roditelji još gori. Ali, otkud onda primerno vladanje na kraju svake školske godine, kod 99% učenika? Da li im je tu ocenu u knjižicu upisao sistem?

Замисли инжењер који пројектује мостове напише:"Ма...јeбеш ти правила службе, план и програм изградње моста, ваљда ја знам боље!"
 
Upoređuješ gradnju mosta sa obrazovanjem dece?

Упоређујем било које занимање са било којим занимањем.

Има 1000 занимања и сва имају своја правила рада, само би за вас да задржиш уметничку слободу и креативност коју ћеш сама да одређујеш, а утицаће на ко зна колико деце.
 
Упоређујем било које занимање са било којим занимањем.

Има 1000 занимања и сва имају своја правила рада, само би за вас да задржиш уметничку слободу и креативност коју ћеш сама да одређујеш, а утицаће на ко зна колико деце.
Moja sloboda ,kako ti reče,se bazira na potrebama dece ,a potrebe dece proceniš na osnovu njihovih mogućnosti . Što znači,dajem sebi slobodu da pripremim različite zadatke za različitu decu . Koliko ću biti uspešna ,zavisi od mojih sposobnosti,moje kvalifikacije i moje zainteresovanosti .
 
Moja sloboda ,kako ti reče,se bazira na potrebama dece ,a potrebe dece proceniš na osnovu njihovih mogućnosti . Što znači,dajem sebi slobodu da pripremim različite zadatke za različitu decu . Koliko ću biti uspešna ,zavisi od mojih sposobnosti,moje kvalifikacije i moje zainteresovanosti .

Ма, пусти то.

Дај, иди осуди оног твог колегу што хоће да га мери.
 
Bih ja da ti nisi toliko isključiv ,za razliku od mene. Branim samo ono u šta sam upućena i imam argumenata. Ne mogu zastupati neke stavove koji se kose sa mojim principima .

Став да његово понашање треба осудити јавно се не коси са твојим принципима, тако да не видим препреку да на суседној теми осудиш његово понашање.
 
Nije škola kazneno popravna ustanova za prevaspitavanje ili oblikovanje dece već ustanova koju je država formirala da prenese deci odredjeno znanje. Čak i privatne škole moraju da se pridržavaju nastavnog plana koji propisuje država.
Dozvoljena su odstupanja od plana i programa čak i do 30 posto ukoliko se proceni da neko gradivo nije prijemčivo za određeni obrazovni profil.
 

Back
Top