
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
U MOJOJ DUŠI
Kad sklonim dan
Ispod žbunja od cifara i moranja
Telefona i tudjeg roptanja
Šćućurena čeka me duša.
A često to radim tokom dana
Prosto moram da je izvedem
I na neko lepše mesto odvedem
Vrlo često na samo par minuta
Čisto da duša malo odluta.
E….kad odgurnem dan
Duša mi prodiše
I na nas zamiriše.
Kad otkopčam jelek od dana
Duša mi iz teskobe izadje
I pravo na sunce podje
Svaku ružu obidje
Miris doma udahne
Skuva kaficu
Lajavu pauzu dozove
Ispiše svoje želje i snove
U ove dane od života gole.
Kad besno skinem dan
Da umorne misli malo odmorim
Duša mi u pauzi pobegne u san
Nekad je zelen, nekad nasmejan
Nekad je mali vrag a nekad baš pametan
Ume biti i torokav a i setan
Nekada liči na prijatelje moje
Što rečima hrane duše svoje
Da….kad sklonim dan
Šćućurena čeka me duša
Nekada i sama sebe odsluša
Ili me to neko drugi sluša?
Ma…..to je samo moja malena duša
Što muziku želje u sebi sluša
Sete il’ sreće, radosti il’ tuge
A onda duša dušu ispiše
Po belom ekranu reči zanjiše
Nekad se smeje a nekad uzdiše.
Moj san…..životom ispisan
Moj san…..od života prepisan
Duša u duši, misao laka
K’o s kamena na kamen
Skače mi reč svaka.

PS Dobro jutro blogeri.....ajmo u dan...neće da nas čeka taj vragolan