

Opet čitam njena pisma,
oživljavam naše dane,
pred očima, slika ista,
što otvara, stare rane.
Dan za danom,
za godinom godina,
za lažima… laž,
za istinom… istina.
Brojim dane i godine brojim,
u istom se vrtim krugu,
kako da pobede i poraze spojim,
i zavolim, neku drugu ?
Evo, pružam ruke, tebi,
ali samo, čežnju dodirujem,
poverih se samom sebi,
al’ ni sebi više ne verujem.