U inat svima nije me sramota

  • Začetnik teme Začetnik teme Loki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
il_340x270.2004811257_q2r5.jpg

UPOZORENJE:
Autor ovog bloga nije strejt,neće da se pravi da je strejt i pisaće o tome kako nije strejt.Oni koji imaju neki problem sa tim bolje da ne čitaju jer autora nije briga da li će da se uvrede činjenicom da postoje ljudi koji nisu strejt.Doviđenja i prijatno.
 
Taj neprijatni osećaj samo je rastao sve više jer mi se činilo kao da me stavlja pred svršen čin i da tu nema mesta za moje želje...indirektno sam pokušao da skrenem pažnju na to...pričao da ne znam da li ću se ja stvarno svideti njoj...čisto da izbacim tu ideju da još uvek se nismo upoznali uživo i da možda taj susret ne prođe kako je očekivala.Ona me uveravala da će to biti samo susret bez očekivanja jer ni sama nije sigurna da li ćemo se jedno drugom svideti...To su bile reči...ali ponašanje je govorilo nešto drugo...ponašanje je bilo takvo da se u njemu vidi zahtev da joj potvrđujem da mi je privlačna,da mislim o njoj da u njoj vidim više od samo prijatelja iako je tvrdila da samo pre svega prijatelji i da ćemo to ostasti šta god da ispadne...
I onda je došao i taj dan kada sam joj konačno rakao da mi je propao karatav i da sam opet,nazad kod mojih.

To je bio prilično steresan period...jer moji su ok,kada ne provodim vreme konstantno s njima i nisam im na dohvat ruke...kada jesam oni su naporni,zahtevni,bombarduju me kritikama na račun svake moje odluke,i svega što uradim ili ne uradim...i čak su nezahvalni sa svojim zahtevima...tretiraju moj novac kao da je njihov...moje stvari bacaju bez pitanja...maksimalno su koristili to što su znali da nemam dge da im pobegnem da me tretiraju kao da im dugujem za ssvoje postojanje.
Posao monoton a pun stresa i pritiska.Kolektiv toksičan,pun međzusobnog sabotiranja,ogovaranja...i svih tih standardnih gluposti...
A ona se povlači...malo po malo postaje sve odsutnija...sve manje reaguje na to šta pokušavam da je nasmejem,da joj pokažem pažnju...kada pokušavam da pišem sa njom daje mi šablonske,neke generičke odgovore ...Vadi se na umor...Ok...to razumem.Umor ume da ti izcrpi volju za sve...trudim se da je ne opterećujem...
Idalje pišemo...mada nešto ređe...ali idalje ima tih onih meomenata kada nas odnos deluje blizak.Kada se razumemo...Ima povremeno tih njenih grandioznih izjava ljubavi,moje potvrde...svega toga...Ovde ne dolazi jer nema vremena...kuckamo na messenger...
I onda iz vedra neba mi govori kako je neke ljude slagala ovde da je trenutno kod mene...Zbunio sam se jer ionako ćemo se videti u oktobru,dogovor stoji...prihvatam neko njeno objašnjene da je to jer je nestrpljiva i želi da ljudi znaju da se muvamo jer će joj to rešiti neke probleme...To me je tek zbunilo ali nije bilo ni mesto ni vreme...računao sam da će mi pojasniti kada se budemo stvarno videli...
Posle toga je tu kad-kad...ali povlači se...tvrdi da idalje nema vremena i umorna je iako je vidim ovde da je aktivna...sa drugima komunicira ok...sa mnom jedva.Počinje da otvara čudne teme o nekim neuzvraćenim ljubavima...piše stihove pune nekog razočarenja...zbunjen sam...Počinjem da se pitam da li je dobro.Znam da ima probleme sa raspoloženjem...zabrinut sam...ubeđujem me da nema razloga da brinem...i puštam je.
Od jednom mi piše da se ipak nećemo videti u oktobru jer opet kuburi sa raspoloženjem,ali kao glavni razlog navodi to da neće da sedi kod moje mame...što zapravo nema smisla jer naravno da nisam ni planirao da je smestim kod mojih kući...Planirao sam da je smestim u neki hotel i da lepo tu prespava nekoliko večeri dok preko dana provodimo vreme zajedno i vodim gde sam sve planirao...Ona se na pomen hotela vređa jer ko zna kako je to protumačila... i potpuno se povlači.Počinje da me hvata strah...zadnji put kada se tako načisto povukla bila je nedelju dana u bolnici jer je pokušala da uradi nešto sebi...
Pokušavam da je ne gušim,ali ipak kad kad samo proveram da li je dobro...pokušam da joj pokažem da mi je stalo...odgovori su generički...kratki...i onda prekid komunikacije.Svaki moj pokušaj da pričamo dobija optužbe da se ceo svet ne vrti oko mene...da sam isti kao i drugi koji je vole samo kad je lepo raspoložena i "slatka"...a ja zapravo samo briunem i želim da joj pomognem da se digne iz tog lošeg raspoloženja jer mi je stalo do nje.
Jedva sam uspeo da izvučem iz nje to da joj je stradao ljubimac za kog je jako vezana.I nenormalno mi je žao.Znam tačno koliko to boli kada ostaneš bez ljubimca.To je bezuslovna ljubav koja je neopisivo jaka...i taj gubitak ume strašno da boli...
Svaki dan odlazim na posao s brigom za nju...za to kako se oseća...za to da li je dobro...Napet sam.Kući je stresno na poslu je stresno...Sa drugom se svađam jer sam mu priznao da sam zaljubljen u devojku s kojom se dopisujem...i onako je bio uvređen što mu nisam uzvratio osećanja i odbio ga posle svega što smo zajedno prošli ali to ga je stvarno baš duboko uvredilo jer sam po njegovim rečima spreman da se polomim oko osobe koja mi nije dala ni broj telefona da proverim da li uopšte i postoji,o kojoj nemam pojma da li je išta što mi je o sebi pisla tačno i da li mi je uopšte pokazivala svoje fotke ili ko zna čije.Nazvao me naivnim,tupavim somom koga u najboljem slučaju vuče za nos neko ko će mi pre ili kasnije tražiti pare ili se ispostaviti kao najobičniji trol i zgadilo mu se da me gleda kako sam sebe uvaljujem u razočarenja.Naravno posle toga samo prestali da pričamo načisto...
 
Malo sam zapostavio sve ovo...jer shvatio sam da nije vredno...To je bio prilicno mracni period mog zivota kada sam ocajnicki zeleo da imam konekciju sa nekim ko me razume i slepo prihvatio nesto nerealno od osobe koja je kilometrima daleko samo zato sto mi je ponudila nesto sto mi je tad falilo.Prizivala je obecanja trenutaka kavi su mi nedostajali...i navela me da sanjarim,i pverujem da ce ih biti.Cak sam bio u stanju da zrtvujem realno prijateljstvo zato sto mi je neko kom je stvarno stalo do mene pokusao da mi otvori oci,samo da bih zadrzao tu lepu fantaziju.

Sada su stvari drugacije.Mnogo toga se u mom zivotu izmenjalo jer sam ja izmanjao mnogo toga.
 
Covek se neprestano menja samo neki prihvate da se menjaju na bolje
pojedinci nasuprot tome idu u negaciju sebe uvereni da su bolji.
Paradox.

Verujem da si sam sebe nadogradio i shavtio da u zivotu, svako od nas, mora da ima mracnu fazu. I prodju i pojaves se opet
i opet prodju i tako covek postaje bolji (pod uslovom da zeli da bude bolji)
 
Sad verovatno se ljudi čude šta ja ovo i zašto...E pa ovo je zato što mislim da ljudi moraju da se suoče sa činjenicom da nisu svi ljudi strejt i da ničeg nema strašnog i neprirodnog u tome.
Kada sam dosao na ovaj forum planirao sam da ne pravim neku veliku stvar o tome što sam bi jer nije,stvarno nije velika stvar...Da sviđaju mi se devojke,sviđaju mi se i momci,pa šta sad...Ali očigledno da ima previše ljudi koji misle da je strejt defolt i svako ko to nije je neki tamo perverzni vanzemaljac i gmo hibrid uvežen sa zapada...Epa ja sam organski uzgajan,domaći prizvod...a o perverzijama nećemo ovde...mada nisam nešto perverzan XD

Oni koji su se nadali da će da čitaju sočnu homoroetiku ovde će se verovatno razočarati jer je neće biti nešto...ustvari planiram da pišem o osećanjima,mislima,o prihvatanju i negiranju sekualiteta,o tome kako izgleda zaljubljivanje u osobu istog pola u okolini koja je relativno homofobična...o autovanjima i reakcijama na njih,o strahovima,nesigurnostima...o stvarima koje su intimnije od seksa i privlačnosti ali su nerazdvojive od nečije sekualne orjentacije.
Nisam nešto naočito otvoren,ovako kao osoba,volim da tako lične stvari zadržim za sebe i nije mi baš najlekše da pišem o tim stvarima ali mislim da moram jer je to jedan od najboljih načina da srušim predrasude i razne fiks ideje koje ljudi imaju.

Znam da će me neki ovde napljuvati pošteno...I baš me briga.Nisam ja osetljiva,krhka dušica koju pogađaju gluposti nekih tamo ljudi sa interneta jer da jesam ne bih ni radeo ovo.
a bre, zabole te k. Jedino bitno je da si ti sa sobom ok.
 
Loki, pročitala sam tvoj blog, i tvoja iskustva od početka do kraja, i to bogami nakon radne subote, kada nakon (prekovremenog) rada nije baš lako održati koncentraciju.

Skidam ti kapu na sposobnosti rekapitulacije, i na hrabrosti da do detalja zaroniš i opišeš unutrašnja previranja koja imaju mnogi, samo u različitim formatima, ali naprosto nije društveno prihvatljivo da se razgovara o tome.

Nadam se da si trenutno u mirnijim vodama. Svakako to zaslužuješ.
 
Mnogo toga se promenilo u mom životu...Bio sam razočaram do besa.Osoba koju sam zavoleo je izdala moje poverenje...ljutila se na mene što sam se uvredio jer me je varala pre nego što smo se stvarno smuvali.Pokusala da me zadrži u rezernu opciju da joj budem rame za plakanje ako joj to propadne impliciranim pretnjama da se samopovređuje glumeći da joj je stalo do mene.U ime nekakvog prijateljstva zahtevala od mene uslugu koju kao moderator sam mogao da joj učinim jer je paranoično ljubomorna i onda me izdala da bih izgubio mod jer kad ona nije mod ne može niko da bude. Vređala me kako sam patetičan i previše osetljiv kada me je sve to legitimno povredilo.
Satima me držala na telefonu obećavajući nekw susrete koje je odkazivala u zadnjem momentu tvrdeći da je našla pravog muškarca za sebe...kao da nije pre samo nekoliko meseci tvrdila da smo srodne duše i da bi iz moje ruke uzela i otrov....želeo sam da je metaforički spalim.Pretvorila me je u ogorčeno čudovište koje želi da joj obije sve posledice od kojih beži o glavu i pokažem svima kakava je lažljiva i koliko njena "ljubav"zaista vredi.
Lagala je,blatila me.Optuživala za ogovaranje jer kakao je ona tvdila nisam dovoljno muško da se stoički nosim sa njenim lažima i time što mi se svetila jer sam odbijao da budem rezwrna opcija.
Čak je pokusala i da mi preti i ucenjuje me da ne pišem ovde o svim podmuklim stvarima koje mi je uradela i rekla da joj ne bih kvario njen ugled pred budućim žrtvama. Ni tad je nisam mrzwo....da bio sam besan ali sam idalje brinuo o njoj pokušao da je za njeno dobro savetujem kada se žalila na toksično ponašabje tog njenog "gospodina muževnog" s kim je uskočila u krevet bukvalno prvom prilikom kad su se videli iako je tvrdila da je demisekalna i da joj treba mnogo više osecanja za seks...i čak mi dahtala u telefon jer sam ja budala brinuo za nju posle svega što mi je napričala o njemu...ali kada razmislimo bolje ko zna šta je pa njemu pričala o meni...
Ali ipak sam joj zahvalan za to što je iskoristila moje ranjivo stanje kada sam bio izolovan i depresivan jer sam naručio da lepe reči ne znače ništa ako nisu podkrepljenw delima i da nije svako ko glumi empatiju stvarno empatičan.Naučila me je da je vernost i odanost vrlina koju nema svako...
Sada imam devoku koja je sve ono što je ona na početku tvrdila da jeste.Sronda duša u svakom smislu te reči.I s kojom mogu realno da pričam o željama i snovima ne slatkim nerealnim obećanjima.Koja je spremna da uzvrati sve što radim za nju.Koja ne gasira kad nije u pravu.Ne priča žalopojke i emotivno ucenjuje da bi iz mene izvukla svaku trunku osecanja koja bi mi kasnije prebacivala kad misli za zgodno.

Preleta je...ne savršena ali nosi svoje mane kao deo sebe umesto što ih krije iza nerazumevanja drugih.Duhovita,vesela i spremna da prihvati sve moje mane zajedno sa vrlinama....
I da,ja mačak bez vlasnika konačno želim da pripadam ne bilo kojoj već njoj.
Zovite to ludilom ako želite ali pravimo planove.Smišljamo realni busućbost sagrađenu ne od snova i lepih reči bez ikakvog pokrića već realne planih planova.
Pričamo o selidbi...prstenju...o tome šta nas istinaki veže i kako da to još više učvrstimo...
I spremni smo...ja mačak bez vlasnika želim konačno dom
 

Back
Top