‚‚- Naši ljudski mozgovi nisu u mogućnosti da shvate prirodu Apsoluta. Kao što sam ti više puta rekao, ne možemo spoznati Boga sve dok ne spoznamo sami sebe. Kada dostignemo tu tačku, mi sami postajemo ogledalo koje će nam, kroz odraz, omogućiti da spoznamo Boga. Naša mala svest će se probuditi unutar supersvesti.
-Međutim, iako su naši ovozemaljski mozgovi prirodno ograničeni za shvatanje Apsoluta, i dalje možemo imati neku predstavu o nekima od njegovih karakteristika. A sada, govorim iz ličnog iskustva koje se bazira na istraživanjima unutar univerzalne memorije. Ja znam šta je Apsolut. Ipak, nemoj misliti da je ovaj Apsolut neki čudan Bog kojeg nam nude različite religije. Apsolut je sve, multipromenljivi entitet u Jednom.
-Osnovno svojstvo Apsoluta je njegova samodovoljnost ili autarhija. Pod time smatram da on ima sve unutar sebe. Ništa mu ne nedostaje i ništa mu nije potrebno.
-Da je priroda Apsoluta bila samo autarhija, - dodao sam, - stvaranje sveta bilo bi nemoguće.
- Ispravno. Ali sledeće svojstvo Apsoluta je poriv, nazovi to Božanskom Izražajnošću ako hoćeš, i to poriv da se manifestuje. On vibrira unutar sebe. On ima život, kreće se. Možeš li zamisliti život bez pojave kretanja? Ne. Na osnovu ovog opažanja mnogi mistici su zaključili da je Bog kretanje. To je greška. Život kao kretanje je priroda Apsoluta. To nije Apsolut.
- Sada pažljivo slušaj, jer je ovo vrlo teško za razumevanje. Pretpostavimo da u beskonačnosti beskraja nema pojava. Šta bi smo uopšte znali o beskraju?
- U tom slučaju, ko bi bio onaj koji spoznaje, jer mi ne bismo postojali? – primetio sam.
- Upravo tako. Ne bismo postojali, ali bismo bili.
- Misliš, bili bismo kao Svete Monade, večne duše?
- Da. Ako pretpostavimo da Beskraj u sebi sadrži život, kretanje, vibraciju, bez bilo koga ili čega što vibrira ili se kreće, jednostavno bismo bili u potpunoj samodovoljnosti. Ne bismo postojali. Međutim, u prirodi je Apsoluta da se izrazi, da stvara univerzume. Um je stvoren. Kada, ako je deo Apsoluta uvek postojao?
- Šta podrazumevaš pod Umom, Daskale?
- Um je supersupstanca koja omogućava Božansku Izražajnost Apsoluta.
- To mora da uključuje grubotvoran materijalni univerzum, ali i sve druge univerzume, fizičke, noetske, više noetske i one ispod. Sve je Um, ali Um nije Apsolut. To je sredstvo mimo svih manifestacija. Razmisli malo. Sve što vidimo oko sebe je proizvod Božanske Misli koja se materijalizuje.
- Daskale – upitao sam, - koja je razlika između Hrista Logosa i Svetog Duha?
- Hristos Logos i Sveti Duh su dva načina na koja se sam Apsolut manifestuje kroz Um. Sveti Duh predstavlja bezličnu super svest koja izražava moć Apsoluta, omogućavajući tako stvaranje univerzuma. To je dinamični deo Apsoluta. Hristos Logos je deo Apsoluta koji omogućava postojanje samosvesti. Mi, kao večna bića, smo i logoični i svetoduhovni. Životinje su samo svetoduhovne. Da li me pratiš? Pretpostavimo da je Apsolut glava, Sveti Duh leva, a Logos desna ruka. To je sveto trojstvo u Jednom. Da li sada razumeš zašto u crkvi pevaju ’’U ime Oca i Sina i Svetoga Duha’’?
- Kada kažeš Hristos Logos, misliš li Isus Hrist?
- Ne. Sam Isus je rekao ’’Ispred planina i brda Sam Ja’’. Hristos Logos je uvek bio unutar Apsoluta pre pojave Isusa. Mi Isusa iz Nazareta zovemo ’’Hrist’’, jer je ON bio najkompletniji izraz panuniverzalnog Logosa. To je prva svetlost koja obasjava svakog čoveka koji silazi na zemlju. Ilustrovaću ono što mislim. Pretpostavimo da je Hrist Sunce čija se svetlost reflektuje na površinu naše planete. Teško je da će crni kamen reflektovati neku svetlost. Neki kamen druge boje će reflektovati više svetlosti. Svetlost koju svaki kamen reflektuje zavisi od kvaliteta boje.
- Mi smo, pretpostavljam, to kamenje?
- Upravo tako. Količina logoičnog svetla koje se reflektuje unutar nas će zavisiti od toga koliko smo evoluirali, koliko smo razvili naše psihonoetsko telo. Ali, svaki kamen, koliko god da je taman u sadašnjem trenutku, može jednog dana da uz uticaj sunca postane svetao kao alabaster. Shvataš li?...‚‚
Kirijakos Markides ‚‚Mag iz Strovolosa‚‚
-Međutim, iako su naši ovozemaljski mozgovi prirodno ograničeni za shvatanje Apsoluta, i dalje možemo imati neku predstavu o nekima od njegovih karakteristika. A sada, govorim iz ličnog iskustva koje se bazira na istraživanjima unutar univerzalne memorije. Ja znam šta je Apsolut. Ipak, nemoj misliti da je ovaj Apsolut neki čudan Bog kojeg nam nude različite religije. Apsolut je sve, multipromenljivi entitet u Jednom.
-Osnovno svojstvo Apsoluta je njegova samodovoljnost ili autarhija. Pod time smatram da on ima sve unutar sebe. Ništa mu ne nedostaje i ništa mu nije potrebno.
-Da je priroda Apsoluta bila samo autarhija, - dodao sam, - stvaranje sveta bilo bi nemoguće.
- Ispravno. Ali sledeće svojstvo Apsoluta je poriv, nazovi to Božanskom Izražajnošću ako hoćeš, i to poriv da se manifestuje. On vibrira unutar sebe. On ima život, kreće se. Možeš li zamisliti život bez pojave kretanja? Ne. Na osnovu ovog opažanja mnogi mistici su zaključili da je Bog kretanje. To je greška. Život kao kretanje je priroda Apsoluta. To nije Apsolut.
- Sada pažljivo slušaj, jer je ovo vrlo teško za razumevanje. Pretpostavimo da u beskonačnosti beskraja nema pojava. Šta bi smo uopšte znali o beskraju?
- U tom slučaju, ko bi bio onaj koji spoznaje, jer mi ne bismo postojali? – primetio sam.
- Upravo tako. Ne bismo postojali, ali bismo bili.
- Misliš, bili bismo kao Svete Monade, večne duše?
- Da. Ako pretpostavimo da Beskraj u sebi sadrži život, kretanje, vibraciju, bez bilo koga ili čega što vibrira ili se kreće, jednostavno bismo bili u potpunoj samodovoljnosti. Ne bismo postojali. Međutim, u prirodi je Apsoluta da se izrazi, da stvara univerzume. Um je stvoren. Kada, ako je deo Apsoluta uvek postojao?
- Šta podrazumevaš pod Umom, Daskale?
- Um je supersupstanca koja omogućava Božansku Izražajnost Apsoluta.
- To mora da uključuje grubotvoran materijalni univerzum, ali i sve druge univerzume, fizičke, noetske, više noetske i one ispod. Sve je Um, ali Um nije Apsolut. To je sredstvo mimo svih manifestacija. Razmisli malo. Sve što vidimo oko sebe je proizvod Božanske Misli koja se materijalizuje.
- Daskale – upitao sam, - koja je razlika između Hrista Logosa i Svetog Duha?
- Hristos Logos i Sveti Duh su dva načina na koja se sam Apsolut manifestuje kroz Um. Sveti Duh predstavlja bezličnu super svest koja izražava moć Apsoluta, omogućavajući tako stvaranje univerzuma. To je dinamični deo Apsoluta. Hristos Logos je deo Apsoluta koji omogućava postojanje samosvesti. Mi, kao večna bića, smo i logoični i svetoduhovni. Životinje su samo svetoduhovne. Da li me pratiš? Pretpostavimo da je Apsolut glava, Sveti Duh leva, a Logos desna ruka. To je sveto trojstvo u Jednom. Da li sada razumeš zašto u crkvi pevaju ’’U ime Oca i Sina i Svetoga Duha’’?
- Kada kažeš Hristos Logos, misliš li Isus Hrist?
- Ne. Sam Isus je rekao ’’Ispred planina i brda Sam Ja’’. Hristos Logos je uvek bio unutar Apsoluta pre pojave Isusa. Mi Isusa iz Nazareta zovemo ’’Hrist’’, jer je ON bio najkompletniji izraz panuniverzalnog Logosa. To je prva svetlost koja obasjava svakog čoveka koji silazi na zemlju. Ilustrovaću ono što mislim. Pretpostavimo da je Hrist Sunce čija se svetlost reflektuje na površinu naše planete. Teško je da će crni kamen reflektovati neku svetlost. Neki kamen druge boje će reflektovati više svetlosti. Svetlost koju svaki kamen reflektuje zavisi od kvaliteta boje.
- Mi smo, pretpostavljam, to kamenje?
- Upravo tako. Količina logoičnog svetla koje se reflektuje unutar nas će zavisiti od toga koliko smo evoluirali, koliko smo razvili naše psihonoetsko telo. Ali, svaki kamen, koliko god da je taman u sadašnjem trenutku, može jednog dana da uz uticaj sunca postane svetao kao alabaster. Shvataš li?...‚‚
Kirijakos Markides ‚‚Mag iz Strovolosa‚‚