Eh, sta ima novo.
Evo dacu vam danasnji primer.
Zvao me je danas 10 puta, samo da mi kaze da me voli.
Videli smo se veceras. Izasli. Bio je nezan. Pazljiv.
Ali cim pocnem da pricam sa njim o nasem problemu braka, on kaze: Dokle ces da vrtis isti problem u krug. Ja te volim. Opusti se.
A kako da se opustim?!
Kad smo predali papire za razvod, u braku smo, on me kao voli, a ne zivimo zajedno.
To unosi jaku neizvesnost i nesigurnost.
Pre neki dan je dosao po mene. Odveo me na put. Proveli smo ceo dan u prirodi i pricali.
Ali ja sam se dragi moji promenila. Nesigurna sam, tuzna... Ne mogu da se opustim sa njim.
Iskreno, volim ga mnogo, mnogo ( pa ne bih se udala za njega , zar ne ), ali ne mogu da podnesem tu neizvesnot.
On sam kaze da ne zna sta hoce. On sam kaze da me voli, ali da nije spreman na brak.
A opet hoce da budemo zajedno, svuda me predstavlja kao svoju suprugu, nikome ne prica da smo pred razvodom, zove me non/stop...
Ja njega uopste ne zovem. Niti ga bilo sta molim.
On zna sta ja osecam.
Ali nemam snage dragi moji, da se borim.
Ne znam za sta.
On jednostavno ne zna sta hoce.
Hoce mene, voli mene, a razvodi se!!!!
Ja pomislim mozda se i pomirimo,
posto prilikom sporazumnog razvoda je moguce samo da se povuku papiri i brak ostaje.
Ali onda se zapitam , zasto se nadam, cemu...
Kad on ne zna sta hoce.
Ja stojim u mestu, primam njegove pozive telefonske, govori mi da me voli, kada se vidimo na njegovo insistiranje najdivniji je na svetu, prica da se mozda necemo ni razvesti...
U svakom slucaju, znam da zvucim zbrkano
on ne zna sta hoce
a ja sam jako povredjena, ne sigurna, i nesrecno zaljubljena u sopstvenog muza!
