U Banatu nude kuće i za 1.900 evra

Izgleda da niste dobro procitali ovaj novinski clanak.Nema infrastrukture u tim mestima gde su imanja bagatela.Slabi putevi,losa znaci povezanost sa gradom,nema trafo stanica u dovoljnom broju da namire stabilan i potreban el.napon,nema sigurno ni kanalizacijske mreze,pitanje je i kakvo je snabdevanje vodom...to su sve problemi sa kojima se ni jedan biznis ne moze suociti,a da iz tog sukoba sa takvim problemima ne izadje kao porazeni.Nisu oni tek tako dosli do toga da se to proda za bud-zasto i da odu.Najverovatnije su iscrpli sve mogucnosti,pa kad su definitivno videli da ne ide,onda su se predali i sad daju posto daju.Ne zaboravite jednu istinu,a to je da je srpski seljak zilava i tvrda vocka i da se ne predaje lako.Taj ce da obradjuje zemlju svesno i na svoju stetu,a samo da mu komsija ne kaze da je los domacin i lenjstina.Dva video klipa kratkog trajanja u prilog svemu ovom i da vas malo,,oladim"od tih vasih ambicija.Lepo je biti vredan,radan i ambiciozan,ali ima jos igraca koji vec su u tom kolu,u koje vi tek samo zelite da uskocite.
 
Poslednja izmena:
Izgleda da niste dobro procitali ovaj novinski clanak.Nema infrastrukture u tim mestima gde su imanja bagatela.Slabi putevi,losa znaci povezanost sa gradom,nema trafo stanica u dovoljnom broju da namire stabilan i potreban el.napon,nema sigurno ni kanalizacijske mreze,pitanje je i kakvo je snabdevanje vodom...]
Ne brini Kiany, poznajem te krajeve i ni jednog trenutka nisam pomislio da su tamo uslovi super za život i rad. U pravu si da su ti ljudi dogurali do kraja i drugog izlaza nije bilo, mada ima i onih koji su otišli za decom da ne budu razdvojeni a i sam grad je naizgled pružao bolje uslove, ili bar bolju šansu !

Moje iskustvo je sasvim drugačije i ono što sam hteo da podelim sa Vame je živ, konkretan primer moguće saradnje koja je bila gotovo izvesna 80%, ali neke stvari nisu mogle da se ubrzaju, baš sve da se poklopi.
Kao čovek koji je ostao bez posla, kao i moja supruga, tražili smo priliku da nađemo posao koji bi na duže vreme obezbeđivao egzistenciju, ne birajući pritom vrstu posla, jedini uslov je bio, da je korektan i da ne ponižava ličnost.
Tako sam stupio u kontakt sa porodicom X iz BG-a koja u okolini Čačka ima pozamašno imanje, velik voćnjak pod šljivama, nekoliko hektara, livde oko 20hektara i nešto šume a sve u jednoj celini sa dve kuće i dvorištem. Njihov interes je bio da pronađu na duže vreme partnere koji bi se brinuli i radili na imanju, stanujući u jednoj od kuća ( manjoj naravno) i još jedan uslov, da se izvrši kupovina omanjeg stada ovaca koje bi u slobodnoj paši boravile u voćnjaku i navedenim livadama. Da, nisam pomenuo površinu koja je pod zasadom sortnih oraha, oko 150 stabala. Prihod je po ponudi vlasnika bio korektan, polovina od zasada šljive, 1/3 od roda oraha i po pola prihod od stada ovaca. Ogrev iz ličnog luga, i uzgoj ostalih povrtarskih kultura i sitne stoke i živine koje je moguće u takvom ambijentu, svakako bi obezbeđivali hranu za onog ko radi i samog vlasnika koji bi tamo boravio povremeno.
Ovo je možda malo nabacano, ali je suština u tome što smo bar na izgled postigli načelan dogovor i stekla se neka vrsta poverenja "da smo se našli" i sve je rečeno trebalo da se stavi na papir radi obostrane sigurnosti jer se nije radilo o poslu za jednu sezonu već za duži vremenski period.

Uprkos zalaganjima, nisam bio dovoljno brz da realizujem svoju nekretninu koja bi bila zalog za sve gore dogovoreno, za početak, za neka pomagala koja bi mi bila od koristi itd...
Takvih primera gde ima obostran interes sasvim sigurno ima i dalje, treba tražiti i nikad se ne zna. Ima ljudi koji imaju problem sa održavanjem imovine i radom na istoj, a takođe ima i nas koji možemo boraviti duže na nekom drugom mestu, van ovog gde smo sada a da to ne poremeti život, naročito mislim na one koji nemaju "sitnu"decu a još su uvek u dobroj kondiciji, imaju znanja i vilje da se late posla.

Ovakva vrsta saradnje, bar za mene, ne bi u nikom slučaju bila ponižavajuća kao što je to slučaj sa klasičnim nadničarenjem, bili bismo svoji i imali svoje JA, pa koliko se ostvari.

Eto. možda sam načeo jednu temu o kojoj bi svakako trebalo da se razmisli kao mogućnosti za zaradu a bez maštanja i odlaska u strane zemlje u već pomalo poodmaklim godinama.
Nikad se ne zna koga muči koja muka, nikad se ne zna kome treba korektan saradnik i to sve u obostranom interesu.
 
Svakao da to nije nikakav ponizavajuci posao,nego posao overen u sudu gde svaka strana zna sta joj pripada.Tu nema niceg ponizavajuceg,sve je na papiru,pa ko voli-nek izvoli.Problem kod nas u Srbiji kod poljoprivrede i stocarstva jeste u tome,sto se ne zna unapred sta ce biti trazeno sledece godine na trzistu.Evo,primer iz naseg dvorista,gde je srpski seljak imao preveliku ponudu paradajza,a malu ponudu tresnje...ili previse mailna,a premalo ponude stocnog mesa.Problem kod tog teskog i nezahvalnbog posla jeste sto kad ti propadne rod,zbog premale otkupne cene,ti ne samo da si bacio svoj fizicki rad i umno naprezanje(nerviranje,hoce li sve da uspe ili nece)sto kosta zdravlja,nego si pukao i pare.Niko ti ne refundira izgubljeno,moras sve ponovo sam.Hrana ce sigurno nedostajati na svetskom trzistu,to je sigurno,samo je pitanje,,Koja vrsta povrca,voca,mesa?"Kad bi covek znao sta ce biti,ne bi onda besan povadio visnje,kao sto je vecina kod nas uradila,jer je godinama bila slaba traznja-tacnije velika ponuda,nego bi ove godine uzeo lepe pare.Znaci,veoma ,veoma nezahvalno i diskutabilno.

Sto se tice prodaje tih proizvoda,jasno je ko dan da ce pijacna trgovina tim artiklima veoma brzo nestati.Ostace mozda sir ili neko povrce i voce koje je specificno za neki kraj,ali sve to sto prodaju pijacari ima da se nadje vec danas sveze i jeftinije po supermarketima..i to za trecinu jeftinije...od juznog voca pa do sljiva kao domaceg,seoskog , sezonskog,aktualnog voca.Proizvodjaci ce morati da se udruzuju,jer inace nece opstati.Zasto?Zato sto ce samim potpisom sa nekom trgovackom kucom,vlasnikom velikog broja hipermarketa moci da odmah i dobiju pare za svoj rad,drzava ce preko tih naloga za uplatu evidentirati i ubirati porez,sanitarna i veterinarska inspekcija ce dati toj robi zeleno svetlo,a hipermarketi ce u svakom trenu imati robu koja je sveza i odmah spremna za prodaju.O laksoj kalkulaciji za obe strane da i ne govorim.Novac ce se brze okretati i posao sam po sebi postace mnogo sigurniji.Porodicna obrada zemlje,kao cuvanje manjeg stada ili malog broja zivine ;svesti ce se na porodican hobi,a ne i na porodican biznis.

Sto se tice pomoci drzave,od toga nema vajde niti na to treba racunati unapred.Od kad radim samostalno,nikada mi nisu nista dali,jer nisam clan ni jedne partije,a mito nisam hteo dati i to sam naglasavao kad su bili takvi razgovori vodjeni u mojoj radnji.Pisao sam bolje biznis planove od onih koji su dobijali ili opremu ili novac,tako da su moja iskustva sa drzavom Srbijom i njenom pomocu jako losa.Takvo iskustvo moram da prenesem javno i drugima,da se ljudi lazno ne nadaju.
 
Poslednja izmena:

Ovakva vrsta saradnje, bar za mene, ne bi u nikom slučaju bila ponižavajuća kao što je to slučaj sa klasičnim nadničarenjem, bili bismo svoji i imali svoje JA, pa koliko se ostvari.

Slažem se, to je izgleda vrlo korektno, ali šta misliš pod tim da "realizujem svoju nekretninu" , da je prodaš ? Zašto da je prodaš, ako su oni videli da si pošten i razuman i da ne bi uradio ništa nerazumno, jer ti treba nešto na duži rok. Takođe mislim da je bolje da dobijate platu, da tako kažem u novcu i da u alat i kojekakve sitnice oni treba da ulaže jer je imanje ipak njihovo

Ali ipak to je dobra prilika i nadam se da će se realizovati. Ja baš nemam sreće da upoznam nekog takvog. Inače , hvala što si podelio iskustvo


p.s. Što se tiče kakva je aktuelna "vlada" tajkunski ćumez govori podatak da je počela berba suncokreta a cena se još ne zna. Toliko o tome
 
Poslednja izmena:
Izgleda da niste dobro procitali ovaj novinski clanak.Nema infrastrukture u tim mestima gde su imanja bagatela.Slabi putevi,losa znaci povezanost sa gradom,nema trafo stanica u dovoljnom broju da namire stabilan i potreban el.napon,nema sigurno ni kanalizacijske mreze,pitanje je i kakvo je snabdevanje vodom...to su sve problemi sa kojima se ni jedan biznis ne moze suociti,a da iz tog sukoba sa takvim problemima ne izadje kao porazeni.Nisu oni tek tako dosli do toga da se to proda za bud-zasto i da odu.Najverovatnije su iscrpli sve mogucnosti,pa kad su definitivno videli da ne ide,onda su se predali i sad daju posto daju.Ne zaboravite jednu istinu,a to je da je srpski seljak zilava i tvrda vocka i da se ne predaje lako.Taj

]

Srpski seljak ,tako kako ga ti opisujes i zamisljas ,vise i ne postoji,
kao sto ne postoji ni "srpsko selo",

Ja Vojvodinu ne poznajem, ali sam sigurna da tih problema (napon struje)
tamo nema. Putevi su naravno ,kakvi ,takvi su, ali je sledeci
veci grad/mesto svega 15-20 km udaljen ,tako da ne vidim tu neke velike
trzavice.

Inace ovi ljudi koji prodaju za budzasto to rade izz prostog razloga jer vise
jednostavno nema nikoga ko bi se bavio bilo cim pametnim, radi se o jako
starim ljudima, ili kako sto eje slucaj jako cest u Istocnoj Srbiji,radi se
o naledjenim kucama,imanjima, a naslednici zive vec na drugom emstu i hoce
da se sto pre rese tog anasledstva. Ja namerno nabrojah tu zivinu,narocito
curke jer ljudi u Srbiji sve vise koriste u ishrani meso zivine. To curece je zdravo,
popularno, a ne secam se da sam ga vidjala po prodavnicama.


U Francuskoj je recimo ( ali i Nemackioj i Italiji) jako popularno i ima ga svuda,
znaci i ad se kupuje i trazi, meso od zeca. Ne divljeg,nego pitomog.

Mozda treba razmisljati i u tom pravcu.
 
Slažem se, to je izgleda vrlo korektno, ali šta misliš pod tim da "realizujem svoju nekretninu" , da je prodaš ? Zašto da je prodaš, ako su oni videli da si pošten i razuman i da ne bi uradio ništa nerazumno, jer ti treba nešto na duži rok. Takođe mislim da je bolje da dobijate platu, da tako kažem u novcu i da u alat i kojekakve sitnice oni treba da ulaže jer je imanje ipak njihovo

Ali ipak to je dobra prilika i nadam se da će se realizovati. Ja baš nemam sreće da upoznam nekog takvog. Inače , hvala što si podelio iskustvo


p.s. Što se tiče kakva je aktuelna "vlada" tajkunski ćumez govori podatak da je počela berba suncokreta a cena se još ne zna. Toliko o tome
Da budem jasan do kraja, ovo sa prodajom nekretnine je bio moj uslov, bio sam spreman da i ja uložim svoj deo, da mi bude lakše da sve to radim. Inače, nije bila opcija da se radi za platu, znaš, čovek jednostavno ima to što ima, ponuda je bila da delimo na ravne časti ono što rodi, pa i rizik ako slučajno podbaci. Mislim da i to nije loše, korektno je i fer i zato sam imao nameru da i ja uđem u posao, a ne samo rad.
Inače, našlo bi se takvih ponuda još, treba malo osmisliti i pravilno nastupiti jer mešetara i prevaranata ima napretek pa ljudi jednostavno traže dosta toga dok ne dođe do ozbiljnijih razgovora.
Još nešto, siguran sam da bi tako nešto bilo lakše i ostvarivije ukoliko bi se našle bar dve porodice koje bi mogle uz dogovor da čak u smenama pokriju godinu, uz dogovor naravno.
Eto, počeli smo pa dokle doguramo, možda ovakve vrste razgovora nekom budu od koristi.
Inače, ja sam iz Vojvodine, sever Bačke, a Vi !

Srpski seljak ,tako kako ga ti opisujes i zamisljas ,vise i ne postoji,
kao sto ne postoji ni "srpsko selo",

Ja Vojvodinu ne poznajem, ali sam sigurna da tih problema (napon struje)
tamo nema. Putevi su naravno ,kakvi ,takvi su, ali je sledeci
veci grad/mesto svega 15-20 km udaljen ,tako da ne vidim tu neke velike
trzavice.

Inace ovi ljudi koji prodaju za budzasto to rade izz prostog razloga jer vise
jednostavno nema nikoga ko bi se bavio bilo cim pametnim, radi se o jako
starim ljudima, ili kako sto eje slucaj jako cest u Istocnoj Srbiji,radi se
o naledjenim kucama,imanjima, a naslednici zive vec na drugom emstu i hoce
da se sto pre rese tog anasledstva. Ja namerno nabrojah tu zivinu,narocito
curke jer ljudi u Srbiji sve vise koriste u ishrani meso zivine. To curece je zdravo,
popularno, a ne secam se da sam ga vidjala po prodavnicama.


U Francuskoj je recimo ( ali i Nemackioj i Italiji) jako popularno i ima ga svuda,
znaci i ad se kupuje i trazi, meso od zeca. Ne divljeg,nego pitomog.

Mozda treba razmisljati i u tom pravcu.
Varaš se, ima takvih problema, infrastruktura je zaista dotrajala a ono što ima slabo se održava pa su shodno tome i cene kuća takve kakve su. No, i u tim uslovima bi se moglo nešto uraditi, zato što to nije neka velika para a prostora ima na pretek za neku sitniju delatnost, samo treba ideja i volja, i naravno čvrst dogovor.
Ovo oko ćuraka, opet ti kažem da ti nije prazna priča !
 
Poslednja izmena:
Da budem jasan do kraja, ovo sa prodajom nekretnine je bio moj uslov, bio sam spreman da i ja uložim svoj deo, da mi bude lakše da sve to radim. Inače, nije bila opcija da se radi za platu, znaš, čovek jednostavno ima to što ima, ponuda je bila da delimo na ravne časti ono što rodi, pa i rizik ako slučajno podbaci. Mislim da i to nije loše, korektno je i fer i zato sam imao nameru da i ja uđem u posao, a ne samo rad.
Inače, našlo bi se takvih ponuda još, treba malo osmisliti i pravilno nastupiti jer mešetara i prevaranata ima napretek pa ljudi jednostavno traže dosta toga dok ne dođe do ozbiljnijih razgovora.
Još nešto, siguran sam da bi tako nešto bilo lakše i ostvarivije ukoliko bi se našle bar dve porodice koje bi mogle uz dogovor da čak u smenama pokriju godinu, uz dogovor naravno.
Eto, počeli smo pa dokle doguramo, možda ovakve vrste razgovora nekom budu od koristi.
Inače, ja sam iz Vojvodine, sever Bačke, a Vi !

Razumem , ja sam iz okoline Pančeva. Mislim da takvo imanje otvara mnogo mogućnosti. Još bi bilo bolje ako ima na imanju lneka livada , koja bi mogla da se uzore i seje kukuruz i eto glavnog sastojka hrane za svinje i koke. Samim tim postigla bi se samodovoljnost u mesu, jajima itd.Pošto vidim da persirate i ja ću vama persirati

Mislim da je osobenost ćurki, što su kao male osetljive na bolesti i moraju im se davati kuvana jaja sa peršunom ili nekim sličnim dodatkom, zahtevne su ali meso im je delikates
 
Poslednja izmena:
Razumem , ja sam iz okoline Pančeva. Mislim da takvo imanje otvara mnogo mogućnosti. Još bi bilo bolje ako ima na imanju lneka livada , koja bi mogla da se uzore i seje kukuruz i eto glavnog sastojka hrane za svinje i koke. Samim tim postigla bi se samodovoljnost u mesu, jajima itd.Pošto vidim da persirate i ja ću vama persirati

Mislim da je osobenost ćurki, što su kao male osetljive na bolesti i moraju im se davati kuvana jaja sa peršunom ili nekim sličnim dodatkom, zahtevne su ali meso im je delikates
Upravo tako, primetili ste da jedna takva celina sa tolikom površinom, daje mogućnost da proizvodnja bude skoro potpuno zaokružena ili najvećim delom. Naravno, trebalo bi izdržati prvu, ili prve dve godine, što i nije tako dug period, ali nakon toga za očekivati je da sve ide svojim tokom, i naravno sa svim rizicima tržišta i okruženja u kom se radi. Naravno da ne postoji totalna sigurnost pa ni ovde, ali gde ima posao koji sa sobom ne nosi i određene rizike.
Prednost ovakvog vida saradnje i rada je u tome, što se profit ili interes zasniva na RADU, bukvalno fizičkom radu na sopstvenom imanju a NE NA trgovini i neizvesnoj konkurenciji za koju iskreno većina nas, posebno starijih (uslovno) nije spremna da se nosi sa mlađim menadžmentom, ali na drugoj strani oni nisu spremni na konkretan rad u konkretnim uslovima i težim poljoprivrednim poslovima, a to je upravo prednost ovakvog vida udruživanja.
E zbog svega gore navedenog mislio sam da je dobro svoju nekretninu koja mi je "višak" uložiti u budući posao iz više razloga: da se lakše radi, da se lakše prebrode prve dve godine i da se ne gubi dragoceno vreme.

Možda sve ovo izgleda malo komplikovano, ali u suštini nije. Jednostavno je iskreno tražen način da se zadovolje obostrani interesi, što je sasvim normalno, da se obezbedi dugoročniji posao u zemlji gde ga još dugo vremena neće biti i što je najvažnije, sigurnost primanja za razliku od nadničarenja gde ste izloženi volji novih skorojevića, a to je verujte bolno i veoma ponižavajuće.
Samo zbog ovog poslednjeg vredi i napustiti rodni kraj i otići negde drugde gde možete biti "svoj gazda" i svoju sudbinu držati u svojim rukama. Meni je to važno a mislim i svakom ćoveku koji iole drži do sebe i u takvim uslovima i nije problem raditi od jutra do mraka.
 
Srpski seljak ,tako kako ga ti opisujes i zamisljas ,vise i ne postoji,
kao sto ne postoji ni "srpsko selo",
Nisi u pravu nimalo,vidi se da ne zivis ovde i nisi u kontaktu sa ljudima koji ovde zive.Jos itekako ima seljaka koji nizasta se ne predaju,a svesno znaju da tonu i da im drzava ne zeli i ne zna da pomogne.Evo ti ovaj kratak video klip,on je kratak,poucan,istinit i nije davno snimano.


Ja Vojvodinu ne poznajem, ali sam sigurna da tih problema (napon struje)
tamo nema. Putevi su naravno ,kakvi ,takvi su, ali je sledeci
veci grad/mesto svega 15-20 km udaljen ,tako da ne vidim tu neke velike
trzavice.
Trafo stanice,kao ni vodovodnu mrezu,a narocito puteve,niko nije i sada tkdj.niko ne obnavlja,U zimskim uslovima ili kad navale prolecne kise,15-20km blatnjavog puta je nesavladiva prepreka,kao i zimi kad napada sneg.Bila je nedavno emisija oko18.30 uvecer na RTS1,gde su dokumentovano i filmski,veoma realno prikazali kroz statistiku i kroz razgovor sa seljacima,kako i zasto su izumrla sela ,narocito pogranicni pojasevi na istoku granice i jugozapadu,te jugu(Kursumlija,Prokuplje).Znaci,nema posla,to nisam ja izmislio nego je to jednostavno tako,bez struje,vode,kanalizacije,puteva.Sve to kad bi se resilo bilo bi povratka,jer bez povratka nece se moci preziveti drugi talas svetske krize koji tek pocinje da dolazi.

Inace ovi ljudi koji prodaju za budzasto to rade izz prostog razloga jer vise
jednostavno nema nikoga ko bi se bavio bilo cim pametnim, radi se o jako
starim ljudima, ili kako sto eje slucaj jako cest u Istocnoj Srbiji,radi se
o naledjenim kucama,imanjima, a naslednici zive vec na drugom emstu i hoce
da se sto pre rese tog anasledstva.
Meni je jasno zasto oni prodaju,samo mi nisu jasni oni koji bi se morali starati da se selo nikad ne dovede u takav polozaj u kojem je danas.Ima ih koji to svoje nece nikada prodati,ili iz ekonomskih razloga ili iz emotivnih.Bas zbog takvih ljudi drzava bi trebala preduzeti nesto i pomoci im.Pomazuci njima,pomogla bi i sebi.
 
Poslednja izmena:
Звоцо, јеси ли кадгод пробала да набројиш шта ти све треба за нормалан живот на селу? А тек за рад и зараду?
Најближа здравствена амбуланта на 10-15 километара, аутобус иде 4-5 пута дневно (ако не иду ђаци онда 2-3), осим зими кад често не иде уопште, инфраструктура је у распаду, а та једна продавница дере. Школа до 4ог разреда, после нема него деца путују.
Е даље, да би се живело од пољопривреде треба капитала- да имаш трактор, плуг, дрљачу, тањирачу, пара за гориво, ђубриво, семе, хербициде, и неку јаку везу ''код оног горе'' да ти све то не побије град јербо противградне одбране нема. А ако буде баш и родна година па свега има, све што произведеш мож да бациш јер је будзашто, ко онамад што је било с оним кромпиром у Ивањици. И још ти на све то треба и јако здравље јер је пољопривреда напорна физички.

Pa u mojoj opštini sela nisu mala i svako ima ambulantu,prodavnice i osnovnu školu,neka čak imaju i biblioteke, svaki seljak ima mehanizaciju samo je problem u tome što ti koji prodaju su otišli u grad i rasprodaju svoju dedovinu bud zašto jer ne žele da rade tj srpski rečeno pobegli su od motike.Znam da država ne pomaže seljacima već ih satire ali to nije opravdanje za jeftinu rasprodaju zemlje- ako ne može neko da je obrađuje neka je iznajmi onome ko može i hoće, lako je prodati ono što je drugi kupio,ako me razumeš šta hoću da kažem.
 
one po 2-3000 uzmi sa velikom rezervom, obično traže dodatna ulaganja i potrošićeš resto. Za svih 10 hilj. možeš naći kompletno useljivo i sa lepom okućnicom u krugu 20 km od većih gradova kao što je ZR ili KI pa i južnije.
Presudno je ono čime misliš da se baviš nadalje, da li da radiš nešto ili već imaš primanja pa ti treba za mirniji život. Ako je ovo drugo u pitanju onda je izbor veći, ako je u pitanju dalji rad onda moraš malo više da prođeš i pregledaš, veoma je šareno.
Savet: nikako ne žurati, upoznaj selo, pa komšiluk jer je dobar komšija bilji i korisniji od rođenog svoga.( ponekad naravno )
 
Pa u mojoj opštini sela nisu mala i svako ima ambulantu,prodavnice i osnovnu školu,neka čak imaju i biblioteke, svaki seljak ima mehanizaciju samo je problem u tome što ti koji prodaju su otišli u grad i rasprodaju svoju dedovinu bud zašto jer ne žele da rade tj srpski rečeno pobegli su od motike.Znam da država ne pomaže seljacima već ih satire ali to nije opravdanje za jeftinu rasprodaju zemlje- ako ne može neko da je obrađuje neka je iznajmi onome ko može i hoće, lako je prodati ono što je drugi kupio,ako me razumeš šta hoću da kažem.

Хајде да погледамо мало ствар са друге стране: кад они што су отишли у град не би продавали, од кога би они што су остали на селу куповали? Или можда мислите да газдинства не треба да се укрупњавају, да треба да останемо на 4* хектара по домаћинству?

(*Ово је неки стари просек, мислим из 80-тих, не знам тренутну статистику.)
 

Back
Top