U Banatu nude kuće i za 1.900 evra

KianyRiws

Ističe se
Poruka
2.747
Novi Sad -- Sudeći po oglasnim novinama, ponuda stanova i kuća, posebno onih jeftinih po selima, nikada nije bila veća a potražnja manja.Nekretnine širom Srbije nude se po veoma povoljnim cenama, tako da se kompletno domaćinstvo s kućom, pomoćnim objektima i pet-šest hektara zemlje prodaju po 5.000 do 8.000 evra.
Kuća u banatskom selu Padej, udaljenom dvadesetak kilometara od Kikinde, koje ima i prodavnicu, i osnovnu školu, i pravoslavnu i mađarsku crkvu, nudi se za samo 1.900 evra. Ima dve sobe, kuhinju, ostavu, novi krov, šupu i ostale pomoćne prostorije na sedam ari placa, ali niko ih neće. Žena kaže: „Ovo je poslednja cena, ne može jeftinije”, a i ne može, i ovo je neverovatno.http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2011&mm=08&dd=18&nav_id=532575

Evo,ovde mozda i lezi odgovor,barem njegov najveci deo,na pitanje,,Zasto nam se sve ovo desilo?"Zasto su ljudi napustali sistematski decenijama svoja ognjista gde su imali krov nad glavom,hranu za sebe i sve clanove svoje porodice,vremena za sebe i svoju decu,zasto su otisli negde da budu pola zivota podstanari,negde da rade nesto o cemu u mladosti nisu ni sanjali niti to hteli,zasto su otisli da budu gladni kad su znali da se zidovi ne jedu....zasto je sad to nekada njihovo ognjiste doslo do u bescenje i nece ga niko????
 
Selo je sistematski uništavano. Ljudi su išli u gradove da ne bi crnčili na zemlji za malo para. Industrija je razvijana samo po centrima. U Banatu je katastrofa. U Zrenjaninu od 40+ nekadašnjih firmi sada radi možda 15ak. Nijedna privatizacija nije dobro donela radnicima. A moglo se...
U selu Kumane, nedaleko od Zrenjanina prema Novom Bečeju, prodata je lani kuća od cigle sa velikim dvorištem i pratećim objektima. Dakle, nije stara tzv. nabijača. Jedva su dobili 5000e i to na 5 (pet) godišnjih rata.
U selu Melenci navodno ima 400 praznih kuća. Ne mogu da se prodaju jer ih niko i ne kupuje.
Da ne pričam o selima koja su *slepo crevo* kao npr Taraš, Topolovac, Bočar, Hetin...
Tuga.
 
Novi Sad -- Sudeći po oglasnim novinama, ponuda stanova i kuća, posebno onih jeftinih po selima, nikada nije bila veća a potražnja manja.Nekretnine širom Srbije nude se po veoma povoljnim cenama, tako da se kompletno domaćinstvo s kućom, pomoćnim objektima i pet-šest hektara zemlje prodaju po 5.000 do 8.000 evra.
Kuća u banatskom selu Padej, udaljenom dvadesetak kilometara od Kikinde, koje ima i prodavnicu, i osnovnu školu, i pravoslavnu i mađarsku crkvu, nudi se za samo 1.900 evra. Ima dve sobe, kuhinju, ostavu, novi krov, šupu i ostale pomoćne prostorije na sedam ari placa, ali niko ih neće. Žena kaže: „Ovo je poslednja cena, ne može jeftinije”, a i ne može, i ovo je neverovatno.http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2011&mm=08&dd=18&nav_id=532575

Evo,ovde mozda i lezi odgovor,barem njegov najveci deo,na pitanje,,Zasto nam se sve ovo desilo?"Zasto su ljudi napustali sistematski decenijama svoja ognjista gde su imali krov nad glavom,hranu za sebe i sve clanove svoje porodice,vremena za sebe i svoju decu,zasto su otisli negde da budu pola zivota podstanari,negde da rade nesto o cemu u mladosti nisu ni sanjali niti to hteli,zasto su otisli da budu gladni kad su znali da se zidovi ne jedu....zasto je sad to nekada njihovo ognjiste doslo do u bescenje i nece ga niko????

Odlicno pitanje. Jako tezak odgovor. Navescu primer coveka koji je to uradio, i za koga se kaze da je uspeo u zivotu, pa posle vidite kako prolaze oni koji nisu uspeli: Otisao covek iz sela u jugoistocnoj Srbiji u Bg na skolovanje. Zavrsio ekonomiju, ozenio se, napredovao, i trenutno je drugi covek do direktora banke. Ima dobru platu. Ali, zivi u naselju bez parka, ima 300 evra ratu za stan (50 kvadrata). Radi od jutra do mraka (i zbog saobracajnih guzvi). Uvece ima vremena tek da jede i spava. I nije srecan, naravno. Cemu to? Cemu i ta dobra plata kad nema vremena za sopstvenu decu. Osusio se od rada i brige, kredit 25 godina ce da vuce...Uzas.
 
Novi Sad -- Sudeći po oglasnim novinama, ponuda stanova i kuća, posebno onih jeftinih po selima, nikada nije bila veća a potražnja manja.Nekretnine širom Srbije nude se po veoma povoljnim cenama, tako da se kompletno domaćinstvo s kućom, pomoćnim objektima i pet-šest hektara zemlje prodaju po 5.000 do 8.000 evra.
Kuća u banatskom selu Padej, udaljenom dvadesetak kilometara od Kikinde, koje ima i prodavnicu, i osnovnu školu, i pravoslavnu i mađarsku crkvu, nudi se za samo 1.900 evra. Ima dve sobe, kuhinju, ostavu, novi krov, šupu i ostale pomoćne prostorije na sedam ari placa, ali niko ih neće. Žena kaže: „Ovo je poslednja cena, ne može jeftinije”, a i ne može, i ovo je neverovatno.http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2011&mm=08&dd=18&nav_id=532575

Evo,ovde mozda i lezi odgovor,barem njegov najveci deo,na pitanje,,Zasto nam se sve ovo desilo?"Zasto su ljudi napustali sistematski decenijama svoja ognjista gde su imali krov nad glavom,hranu za sebe i sve clanove svoje porodice,vremena za sebe i svoju decu,zasto su otisli negde da budu pola zivota podstanari,negde da rade nesto o cemu u mladosti nisu ni sanjali niti to hteli,zasto su otisli da budu gladni kad su znali da se zidovi ne jedu....zasto je sad to nekada njihovo ognjiste doslo do u bescenje i nece ga niko????

Mi će mo kad tad, samo da ne bude kasno ako već i nije, morati da se suočimo sa našom stvarnošću i svim onim što nam se proteklih godina dešavalo ispred naših očiju ( i nosa ) a nismo na pravi i ljudski način reagovali da sve to sprečimo i zaustavimo nekontrolisanu prodaju svega što smo imali, pa i po tim opustelim selima koje ovde pominjete.
Pa zar nam nije sve što je moglo da se proda, prodato a da niko ne zna gde je taj novac završio.?
Zar nije bilo normalno da sav taj silni novac koji se meri milijardama upotrebi za stvaranje uslova za novi početak !? Zar je trebao iz belog sveta da dođe Vlahović, Đelić, Dinkić sa svojim idejama, da im dozvolimo da rasprodaju sve, i šta sad, kuda sad, gde je izlaz.?
Ovo što je urađeno u Srbiji, način na koji je sve rasprodato i gde je završio sav taj novac, malo gde i malo kome može da se desi, osim naravno nama.

Mi trenutno beremo plodove svoje naivnosti i lakovernosti priči o boljem i lepšem životu kojem se ni početak na vidi a kamoli da postane stvarnost.
Zato nije čudo što su cene kuća tako niske, i što je poražavajuće, ni tako bagatelne nema ko da kupi.
Možda je ipak u svemu tome nekom prilika da dođe do krova nad glavom, što u nekim drugim prilikama nikad ne bi mogao sebi da priušti.
Iako ne postoji kolektivna krivica, ipak mislim da u ovom slučaju, kad smo sve to mirno posmatrali kao drogirani, svi snosimo zajedničku kolektivnu krivicu što smo kao narod pali na priče belosvetskih hoštaplera i prevaranata, koji nam i dan danas sede u Skupštini Srbije i dovode ovu tužnu epizodu do kraja.
Neverovatno da tako nešto može da prolazi, a prolazi !
 
Poslednja izmena:
kompletno domaćinstvo s kućom, pomoćnim objektima i pet-šest hektara zemlje prodaju po 5.000 do 8.000 evra.
Ima nas mnogo u još dobrim godinama, naravno bez posla, ali sa mnogo iskustva i po nešto novca !

Možda je ovo prilika za nekakvo udruživanje, zajedničko ulaganje u budući posao. Pa na nekoliko hektara može da se proizvede dosta toga ako se osmisli i pogodi prava proizvodnja.
Uzimam moj slučaj i moju trenutnu situaciju; Vremena imam na pretek, ideja takođe a znam dosta toga da radim, ali naš problem je što ne umemo da se udružujemo u interesne zajednice i sami sebi nađemo posla,vež gledamo i tučemo se kako kod novih gazda da ubijemo po koju dnevnicu.
Neko bi ovo stanje znao da iskoristi, pa na gore navedenoj površini može mnogo toga da se uradi !
 
Zar nije bilo normalno da sav taj silni novac koji se meri milijardama upotrebi za stvaranje uslova za novi početak !? Zar je trebao iz belog sveta da dođe Vlahović, Đelić, Dinkić sa svojim idejama, da im dozvolimo da rasprodaju sve, i šta sad, kuda sad, gde je izlaz.?

Pametni ljudi su upozoravali na to, ali ih je stoka sitnog zuba optuživala da su pristalice "miloševićevog režima. Trebalo je napraviti evidenciju firmi koje mogu raditi i proizvoditi i za svaku razraditi model privatizacije i vrlo strogo proveravati poreklo novca i kredibilitet kupca, kao u Sloveniji ...

Ali ne , trebalo je to odraditi na maksimalno krminalizovan, razbojniči rušilački način, da nalogodavci vide, da su njihovi lakeji privreženi "neoliberalizmu". Ne možemo mi maknuti smesta, dok se o Đnđiću koji je postavio propalice zaslužne za privatizaciju i koji je najveći skot među njima, govori u pozitivnom tonu. Branko Dragaš nije mogao da opstane kod Šinđiće, ali zato esu čedomir Jovanović, Aleksandar Vlahović, Nemanja Kolesar i drugi jesu, to je vrlo simptomatično
 
Poslednja izmena:
ali naš problem je što ne umemo da se udružujemo u interesne zajednice i sami sebi nađemo posla,vež gledamo i tučemo se kako kod novih gazda da ubijemo po koju dnevnicu.
Neko bi ovo stanje znao da iskoristi, pa na gore navedenoj površini može mnogo toga da se uradi !

Slažem se, samo treba mnogo "kockica" da se slože. Jedino poljoprivreda u ovakvoj pustoši ima perspektivu, ali kako naći svoju "nišu", to je pitanje
 
Selo je sistematski uništavano. Ljudi su išli u gradove da ne bi crnčili na zemlji za malo para. Industrija je razvijana samo po centrima. U Banatu je katastrofa. U Zrenjaninu od 40+ nekadašnjih firmi sada radi možda 15ak. Nijedna privatizacija nije dobro donela radnicima. A moglo se...
U selu Kumane, nedaleko od Zrenjanina prema Novom Bečeju, prodata je lani kuća od cigle sa velikim dvorištem i pratećim objektima. Dakle, nije stara tzv. nabijača. Jedva su dobili 5000e i to na 5 (pet) godišnjih rata.
U selu Melenci navodno ima 400 praznih kuća. Ne mogu da se prodaju jer ih niko i ne kupuje.
Da ne pričam o selima koja su *slepo crevo* kao npr Taraš, Topolovac, Bočar, Hetin...
Tuga.

У Банату је била развијена прехрамбена индустрија. Уништена намерно. Земља је слаба, банатска, а ником није стало да се нешто на њој уради. Велике фабрике грађене су на најплоднијој земљи,а слатине колико нећеш... :(
Погранична села највише ,,страдају'', гасе се школе, замире живот... Коме то иде у прилог?
 
Novi Sad -- Sudeći po oglasnim novinama, ponuda stanova i kuća, posebno onih jeftinih po selima, nikada nije bila veća a potražnja manja.Nekretnine širom Srbije nude se po veoma povoljnim cenama, tako da se kompletno domaćinstvo s kućom, pomoćnim objektima i pet-šest hektara zemlje prodaju po 5.000 do 8.000 evra.
Kuća u banatskom selu Padej, udaljenom dvadesetak kilometara od Kikinde, koje ima i prodavnicu, i osnovnu školu, i pravoslavnu i mađarsku crkvu, nudi se za samo 1.900 evra. Ima dve sobe, kuhinju, ostavu, novi krov, šupu i ostale pomoćne prostorije na sedam ari placa, ali niko ih neće. Žena kaže: „Ovo je poslednja cena, ne može jeftinije”, a i ne može, i ovo je neverovatno.http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2011&mm=08&dd=18&nav_id=532575

Evo,ovde mozda i lezi odgovor,barem njegov najveci deo,na pitanje,,Zasto nam se sve ovo desilo?"Zasto su ljudi napustali sistematski decenijama svoja ognjista gde su imali krov nad glavom,hranu za sebe i sve clanove svoje porodice,vremena za sebe i svoju decu,zasto su otisli negde da budu pola zivota podstanari,negde da rade nesto o cemu u mladosti nisu ni sanjali niti to hteli,zasto su otisli da budu gladni kad su znali da se zidovi ne jedu....zasto je sad to nekada njihovo ognjiste doslo do u bescenje i nece ga niko????

A meni nije jasno zašto oni to prodaju? Pa ako ne možeš da prodaš za neku pristojnu cenu onda nemoj ni prodavati, osim toga to je dedovina a dedovina se ne prodaje jer to nije tvoje već tvoje dece. I nije mi jasno da prodaju imanja za neku šupu u gradu i rade posao od kojeg ne mogu da žive...pa na selu sad ima sve što i u gradu i ne vidim logiku u svemu tome.
 
A meni nije jasno zašto oni to prodaju? Pa ako ne možeš da prodaš za neku pristojnu cenu onda nemoj ni prodavati, osim toga to je dedovina a dedovina se ne prodaje jer to nije tvoje već tvoje dece. I nije mi jasno da prodaju imanja za neku šupu u gradu i rade posao od kojeg ne mogu da žive...pa na selu sad ima sve što i u gradu i ne vidim logiku u svemu tome.
Nisi ti džaba "dežurno zvocalo" i šta to tebi nije jasno !? Predpostavljam da si iz neke gradske sredine i da puno slušaš o neograničenim mogućnostima i perspektivama života na selu, a da tamo po svemu sudeći nisi nikad kročila nogom, niti ćeš !!
Kuće o kojima govoriš nisu građevine koje mogu same od sebe da stoje 100 god. a da se u njih ne ulaže, u protivnom sklone su propadanju i rušenju kao što je većinatih od po 2-3 hiljade evra.
Da bi se selo razvijalo i ljudi tamo ostajali potrebni su minimalni uslovi, a to naši novi vlastodržci namerno nisu imali u planu, već su naše selo bukvalno bacili nespremne na tržište, prodavši pri tom i ono malo što je u tim selima bilo od koristi tamošnjim seljacima.

Ne sprdaj se i pokaži minimum poštovanja prema ljudima koji ničim nisu zaslužili to što im se trenutno dešava, da im je sve oko njih prodato što je moglo da se proda.
Ti nisi osoba za ovu temu i ovde nisu potrebni pametnjakovići koji se ismevaju svemu i svačemu, ti si očit primer nepoznavanja situacije u kojoj jesmo, a i baš te briga za situaciju, očito ti se može.
 
A meni nije jasno zašto oni to prodaju? Pa ako ne možeš da prodaš za neku pristojnu cenu onda nemoj ni prodavati, osim toga to je dedovina a dedovina se ne prodaje jer to nije tvoje već tvoje dece. I nije mi jasno da prodaju imanja za neku šupu u gradu i rade posao od kojeg ne mogu da žive...pa na selu sad ima sve što i u gradu i ne vidim logiku u svemu tome.
Звоцо, јеси ли кадгод пробала да набројиш шта ти све треба за нормалан живот на селу? А тек за рад и зараду?
Најближа здравствена амбуланта на 10-15 километара, аутобус иде 4-5 пута дневно (ако не иду ђаци онда 2-3), осим зими кад често не иде уопште, инфраструктура је у распаду, а та једна продавница дере. Школа до 4ог разреда, после нема него деца путују.
Е даље, да би се живело од пољопривреде треба капитала- да имаш трактор, плуг, дрљачу, тањирачу, пара за гориво, ђубриво, семе, хербициде, и неку јаку везу ''код оног горе'' да ти све то не побије град јербо противградне одбране нема. А ако буде баш и родна година па свега има, све што произведеш мож да бациш јер је будзашто, ко онамад што је било с оним кромпиром у Ивањици. И још ти на све то треба и јако здравље јер је пољопривреда напорна физички.
 
Slažem se, samo treba mnogo "kockica" da se slože. Jedino poljoprivreda u ovakvoj pustoši ima perspektivu, ali kako naći svoju "nišu", to je pitanje
Pa moralo bi se krenuti, najpre razgovorom, razmenom ideja, a to sve ne košta. Možda bi se nešto i iskristalisalo, možda bi se upalila neka lampica. Za zajednički posao i interes ne mora se biti rodbina i prijatelj.
nego, ajde da započnemo u nekoj posebnoj temi, pa da vidimo kako bi to ovako virtualno izgledalo.
 
Odlicno pitanje. Jako tezak odgovor. Navescu primer coveka koji je to uradio, i za koga se kaze da je uspeo u zivotu, pa posle vidite kako prolaze oni koji nisu uspeli: Otisao covek iz sela u jugoistocnoj Srbiji u Bg na skolovanje. Zavrsio ekonomiju, ozenio se, napredovao, i trenutno je drugi covek do direktora banke. Ima dobru platu. Ali, zivi u naselju bez parka, ima 300 evra ratu za stan (50 kvadrata). Radi od jutra do mraka (i zbog saobracajnih guzvi). Uvece ima vremena tek da jede i spava. I nije srecan, naravno. Cemu to? Cemu i ta dobra plata kad nema vremena za sopstvenu decu. Osusio se od rada i brige, kredit 25 godina ce da vuce...Uzas.

Mislis da bi bio srecniji da je ostao u selu? Uostalim on (taj covek) moze i danas da se vrati u selo ,ali verovatno ume da sabire dva i dva
pa zna da tamo nece imati ni sta da jede,ali narano vremena na pretek,ptice cvrkucu,cist vazduh.

Malo me nerviraju ljudi iz grada koji drugim ljudima savetuju da idu u selo i da tame zive srecni,zadovoljno i bezbrizno
do kraja zivota,. Inace, ovako kako ovaj covek zivi, zivi prosecno svaki covek po ovom belom svetu. Svejedno da li je
radnik,zemljoradnik ,inzenjer u nekom Telekomu ili sluzbenik u banci. Razlika je samo u broju kvadrata stambenog
prostora i mozda u jos po nekom sitnom luksuzu, ali je radni dan i nerviranja na poslu,u saobracaju,isti.
 
Mislis da bi bio srecniji da je ostao u selu? Uostalim on (taj covek) moze i danas da se vrati u selo ,ali verovatno ume da sabire dva i dva
pa zna da tamo nece imati ni sta da jede,ali narano vremena na pretek,ptice cvrkucu,cist vazduh.

Malo me nerviraju ljudi iz grada koji drugim ljudima savetuju da idu u selo i da tame zive srecni,zadovoljno i bezbrizno
do kraja zivota,. Inace, ovako kako ovaj covek zivi, zivi prosecno svaki covek po ovom belom svetu. Svejedno da li je
radnik,zemljoradnik ,inzenjer u nekom Telekomu ili sluzbenik u banci. Razlika je samo u broju kvadrata stambenog
prostora i mozda u jos po nekom sitnom luksuzu, ali je radni dan i nerviranja na poslu,u saobracaju,isti.

Ja sam ceo zivot proveo u centru grada, guseci se u dimu autobuske stanice, i spavajuci uz zvuke vozova. Onda sam se spakovao, i otisao na periferiju, da zivim u tom cvrkutanju ptica i u cistom vazduhu. Mnogo je bolje, da znas. Tako da znam kako je i na selu i u gradu, znam sta nosi jedno a sta drugo, i tvrdim da bi bio srecniji da je ostao.

Inace, slazem se da je tako svuda u belom svetu, ali smatram da je to pogresno. Ako si gledala film Klik, znas o cemu govorim. Ceo zivot samo rad, rad, rad, nerviranje na poslu, guzve u saobracaju, vremena ni za decu, a pare otisle na kredite. I kad dodjes u pedesete (ako dozivis od stresa), okrenes se i kazes "cemu sve ovo"?? Tako da ne znaju da saberu dva i dva.
 
Ima nas mnogo u još dobrim godinama, naravno bez posla, ali sa mnogo iskustva i po nešto novca !

Možda je ovo prilika za nekakvo udruživanje, zajedničko ulaganje u budući posao. Pa na nekoliko hektara može da se proizvede dosta toga ako se osmisli i pogodi prava proizvodnja.
Uzimam moj slučaj i moju trenutnu situaciju; Vremena imam na pretek, ideja takođe a znam dosta toga da radim, ali naš problem je što ne umemo da se udružujemo u interesne zajednice i sami sebi nađemo posla,vež gledamo i tučemo se kako kod novih gazda da ubijemo po koju dnevnicu.
Neko bi ovo stanje znao da iskoristi, pa na gore navedenoj površini može mnogo toga da se uradi !
Nema infrastrukture,procitaj tu recenicu u textu.Ne moize se bez puta.Zvbog bas takvih puteva kojima se ne moze proci,zamiru nam sela na najmanje 20 km od granica na jugu i zapadu Srbije.Bezi narod,n moze decu da iskoluje,ne moze da odveze ni doveze sve sto mu je potrebno,nema lekarske pomoci ni apotekarske usluge.Tamo odakle sam ja rodom(Zadar u HR) pootvarali su po najzaostalijim selendrana apoteke i uveli domove zdravlja sa dezurstvima-to je briga za svoj narod,pa se onda i ne napusta dedovina.O asfaltiranim putevima Hrvatske da i ne pricam.Tamo samo sto u Dalmaciji nisu asfaltirali kozje staze na Velebitu.Kralo se i tamo na tim javnim radovima,ali su uradili posao za dobrobit drzave i naroda.

Pametni ljudi su upozoravali na to, ali ih je stoka sitnog zuba optuživala da su pristalice "miloševićevog režima. Trebalo je napraviti evidenciju firmi koje mogu raditi i proizvoditi i za svaku razraditi model privatizacije i vrlo strogo proveravati poreklo novca i kredibilitet kupca, kao u Sloveniji ...

Ali ne , trebalo je to odraditi na maksimalno krminalizovan, razbojniči rušilački način, da nalogodavci vide, da su njihovi lakeji privreženi "neoliberalizmu". Ne možemo mi maknuti smesta, dok se o Đnđiću koji je postavio propalice zaslužne za privatizaciju i koji je najveći skot među njima, govori u pozitivnom tonu. Branko Dragaš nije mogao da opstane kod Šinđiće, ali zato esu čedomir Jovanović, Aleksandar Vlahović, Nemanja Kolesar i drugi jesu, to je vrlo simptomatično
Tako je!!!

У Банату је била развијена прехрамбена индустрија. Уништена намерно. Земља је слаба, банатска, а ником није стало да се нешто на њој уради. Велике фабрике грађене су на најплоднијој земљи,а слатине колико нећеш... :(
Погранична села највише ,,страдају'', гасе се школе, замире живот... Коме то иде у прилог?
U prilog ide onima koji su i napravili ovo cudo,znaci najbogatijim ljudima sa Zapada koji su ovde videli svoj interes jos od onog trena kad je Kongres SAD izglasao odluku da nema financijske pomoci za bilo koju republiku Jugoslavije dok se ne raspisu parlamentarni izbori i otcepljenje od matice.Ti ljudi imaju za cilj da ovde pootvaraju svoja preduzeca i uzmu nasu radnu snagu po mizernijim platama od onih koje dele po Aziji.Cilj je unistiti stanovnistvo i dovesti ga u tu poziciju da ne pita uopste ,,Kolika je plata?"nego da bude presrecan sto ima ikakav posao.Uzme li se u primer privatizacija koja je ovde sprovedena i kako je prosao gro radnicke klase te kako je narod osiromasio,sasvim je logicno da je jedan od sledecih koraka totalno unistenje sela i otimanje obradivih povrsina za mizeran novac.

A meni nije jasno zašto oni to prodaju? Pa ako ne možeš da prodaš za neku pristojnu cenu onda nemoj ni prodavati, osim toga to je dedovina a dedovina se ne prodaje jer to nije tvoje već tvoje dece. I nije mi jasno da prodaju imanja za neku šupu u gradu i rade posao od kojeg ne mogu da žive...pa na selu sad ima sve što i u gradu i ne vidim logiku u svemu tome.
Prodaju zato sto nemaju vise nikakav interes da tu ostanu.Jednostavno,iscrpljene su sve mogucnosti.

Pa moralo bi se krenuti, najpre razgovorom, razmenom ideja, a to sve ne košta. Možda bi se nešto i iskristalisalo, možda bi se upalila neka lampica. Za zajednički posao i interes ne mora se biti rodbina i prijatelj.
nego, ajde da započnemo u nekoj posebnoj temi, pa da vidimo kako bi to ovako virtualno izgledalo.
Trebaju pare.

Mislis da bi bio srecniji da je ostao u selu? Uostalim on (taj covek) moze i danas da se vrati u selo ,ali verovatno ume da sabire dva i dva
pa zna da tamo nece imati ni sta da jede,ali narano vremena na pretek,ptice cvrkucu,cist vazduh.

Malo me nerviraju ljudi iz grada koji drugim ljudima savetuju da idu u selo i da tame zive srecni,zadovoljno i bezbrizno
do kraja zivota,. Inace, ovako kako ovaj covek zivi, zivi prosecno svaki covek po ovom belom svetu. Svejedno da li je
radnik,zemljoradnik ,inzenjer u nekom Telekomu ili sluzbenik u banci. Razlika je samo u broju kvadrata stambenog
prostora i mozda u jos po nekom sitnom luksuzu, ali je radni dan i nerviranja na poslu,u saobracaju,isti.
Nikad se ne bih menjao sa tim zamenikom direktora,ali to je lican stav,licne nase zelje,kako ko vidi sebe i ostvarenje svojih zivotnih ambicija i potreba.
 
Trebaju pare.

Nikad se ne bih menjao sa tim zamenikom direktora,ali to je lican stav,licne nase zelje,kako ko vidi sebe i ostvarenje svojih zivotnih ambicija i potreba.
Naravno da su pare neophodne i da bez njih sve je daleko teže i možda neostvarljivo, ALI imao sam na umu sledeće:
Ako ja kao ima 1000 e, to svakako nije dovoljno da se pokrene bilo kakav ozbiljan posao a pritom će mo se složiti da će za kratko vreme i to da nestane jer se svaki mesec treba živeti. Još nekoliko takvih sa po hiljadu, ili neko možda 2000 ( učešće u budućem poslu mu je veće a time i dobit ) i eto prilike da se bar počne razgovor o kupovini onog domaćinstva iz oglasa, sa kućom plus okućnica i pomoćni objekti plus nekoliko hektara zemlje. Iskusni ljudi, pod uslovom bez male dece ( lakše bi bilo ) mogli bi da bar započnu razgovor o nečemu što se naziva zajednički interes.
A šta je na drugoj strani, alternativa ; Svako sedi u svojoj kući ili stanu, po neko ima auto koji nije u stanju da registruje ili ode ona hiljadarka, čeka po koju dnevnicu kod novopečenih gazda ( ako se smiluju ) i polako troše onu hiljadarku dok ne dođe do kraja, i šta onda.

Ubeđen sam da je ova prva varijanta bolja, pružila bi bar šansu da se nešto proizvede, to su i brojni konkursi za bespovratna sredstva baš u poljoprivredi ako se uredno registruje gazdinstvo i još po nešto.
Možda ja idem malo predaleko, ali narode, od stajanja i kukanja i gledanja u TV, čekanja da ovim snobovima dođe kraj nema ništa, prisustvovaćemo jedino svome kraju i propasti, a onako bar imamo šanse da dočekamo neko vreme za koje se nadamo da će doći. Ko dočeka dočekaće, a ko ne, ko će ga se više sećati ?
 
Potrebna su velika ulaganja recimo u plastenike i slično, potrebna su prevozna sredstva i problem je kako prodati to što se proizvede. Ne znam stvarno, ali živimo u potpuno beznadežnom vremenu. Od ratarstva može da živi samo nekko sa puno zemlje . idealno bi bilo da čovek radi i uporedo razvija tako nešto, jer kao što kažeš treba živeti od nečeg. Sećam se daje u Pančevcu jednom pisalo da je neki čovek počeo proizvodnju sleza i da je navodono dobro zaradio. Mogu se posaditi lešnici, ali tu je vreme povrata sredstava ihahah , eto to mi je palo napamet
 
Poslednja izmena:
Ti ljudi imaju za cilj da ovde pootvaraju svoja preduzeca i uzmu nasu radnu snagu po mizernijim platama od onih koje dele po Aziji.Cilj je unistiti stanovnistvo i dovesti ga u tu poziciju da ne pita uopste ,,Kolika je plata?"nego da bude presrecan sto ima ikakav posao.Uzme li se u primer privatizacija koja je ovde sprovedena i kako je prosao gro radnicke klase te kako je narod osiromasio,sasvim je logicno da je jedan od sledecih koraka totalno unistenje sela i otimanje obradivih povrsina za mizeran novac.

Pa naravno, njima je sve malo, hoće sve da uzmu, a najmanje 60-70 ološa koji svaki put naseda na laži daje im legitimetet. Kupili su PIK ove po vojvodini radnike najurili, zemlju preprodali mađarim i hrvatima. A i tačno je i to što kažeš ljudi su srećni ako rade i za platu manju od 200 evra jer je i takvog posla nema. Tako radnike više ne mogu da plaćaju ni u razvijenijim delovima Kine
 
Poslednja izmena:
Potrebna su velika ulaganja recimo u plastenike i slično, potrebna su prevozna sredstva i problem je kako prodati to što se proizvede. Ne znam stvarno, ali živimo u potpuno beznadežnom vremenu. Od ratarstva može da živi samo nekko sa puno zemlje . idealno bi bilo da čovek radi i uporedo razvija tako nešto, jer kao što kažeš treba živeti od nečeg. Sećam se daje u Pančevcu jednom pisalo da je neki čovek počeo proizvodnju sleza i da je navodono dobro zaradio. Mogu se posaditi lešnici, ali tu je vreme povrata sredstava ihahah , eto to mi je palo napamet
Sla\em se da su ulaganja velika, ali, zar nismo svedoci primera da su na delu poticajna sredstva, od naših fondova pa sve do međunarodnih ? Ono što nedostaje našem seljaku je zannje i mogućnost komunikacije, odnosno nedostatak kvalitetnih i dobrih projekata.
Na žalost, u ovakvim okolnostima bez toga se neće moći, neće se moći samostalno, dakle udruživanje bar u ZZ, specijalizovane ili opšte pa onda zajednički RAD i nastup prema institucijama i finansijerima.
Bolje i tako nego biti rob kod novoispečenih skorojevića. Uostalom oni rade upravo ovu o čemu ja pričam, koriste državne fondove, poticaje, konkurišu sa programima koje im radi neko drugi kod inostranih fondova a mi im dođemo kao nužna radna snaga.
Dakle, nema ovde velike dileme, ILI udruživanje pameti i mišića ILI samo trošenje mišića kod gore pomenutih, a kojima ste potrebni toliko koliko Vas služi zdravlje.
Prvi kiks i prva prehlada Vi ste na ulici, da ne kažem u klanici, i zdravo.
Treba pokušati sve moguće, jedino što se mora je dati sve od sebe i u saradnju ući iskreno i bez predhodnih predrasuda pod uslovom da su i drugi takvi.
Postoje primeri, doduše još uvek retki, ali postoje, a ja sam lično bio veoma blizu jednog takvog dugoročnog dogovora sa veoma izvesnim poslom u poljoprivredi. No, da ne dužim sad, možda drugom prilikom.
 
a ja sam lično bio veoma blizu jednog takvog dugoročnog dogovora sa veoma izvesnim poslom u poljoprivredi. No, da ne dužim sad, možda drugom prilikom.

Pa otvori temu o tome, mislim o ideji, ionako ti je identitet zaštićen. Inače slažem se da je budućnost u udruživanju, ali je smetnja prokleti balkanski mentalitet

Recimo da neko počne sa proizvodnjom paradaiza ili lekovitog bilja, kako ga prodati ?
 
Poslednja izmena:
Hvala Bogu nisam u situaciji da moram da razmisljam o takvim stvarima, ali bih ja ipak gajila neke curke,patke,guske
a nikako pokusavala sa paradjzom koji se ovog leta u Srbiji baca. Borovnice su komplikovane jer i ne uspevaju svuda, a
moze se desiti da bude ista stvar kao sa malinama, da nema kupca jer ima mnogo ponude.
 
Pa otvori temu o tome, mislim o ideji, ionako ti je identitet zaštićen. Inače slažem se da je budućnost u udruživanju, ali je smetnja prokleti balkanski mentalitet

Recimo da neko počne sa proizvodnjom paradaiza ili lekovitog bilja, kako ga prodati ?
Pa dobro, nagovorio si me, uostalom i ja sam na neki način potencirao ovakvu vrstu razgovora. samo, hajde da se dogovorimo u kojoj bi rubrici bilo najprikladnije da se postavi i koji naziv da ponese.
što se tiče našeg mentaliteta, on je takav kakav je i pored toga uveren sam da je moguće pronaći slične ljude, sličnih razmišljanja i prilika te da je dogovor moguć.

Kažu da je proizvodnja borovnice unosna. Ali su ulaganja velika i ona traži zemljište specifične kiselosti
I više nego unosna, zemljišta te vrste ima na pretek, malo jeste zabačenija i skrajnuta, ali složićemo se, ne može sve što valja da bude u samom centru i na dohvat ruke. Pre koju godinu sadnice borovnice su se dobijale za dž. inače su po 4-5 evra komad, holandske, sad je ta subvencija prepolovljena, ako ne i ukinuta, ali to ne znači da treba odustati.

Hvala Bogu nisam u situaciji da moram da razmisljam o takvim stvarima, ali bih ja ipak gajila neke curke,patke,guske
a nikako pokusavala sa paradjzom koji se ovog leta u Srbiji baca. Borovnice su komplikovane jer i ne uspevaju svuda, a
moze se desiti da bude ista stvar kao sa malinama, da nema kupca jer ima mnogo ponude.
Nije ti ovo loše sa nabrojanom živinom, na nekom domaćinstvu koje ima uslove za to, potrebno zemljište i objekte a iz oglasa smo videli koliko košta jedno takvo domaćinstvo sa sve okućnicom.
 

Back
Top