Tzeransođhit

Kroz mrak i bezdan
cepti škrgut,
Kao mačem kad sečeš
mladu biljku,
čekaš da ponovo začne
plod,
gubi se život
kroz iskre
što padaju
na trud
i stvaraju požar.

Razbesni nema
samilosti,
strastima.
U nebu ostaće
grane gole,
Sunce će blistati
na lišću
u kamenu.
Dugo će pevati
osana,
zeleneće se trava.

Mirisaće spektar
na rosi,
u cveću,na lišću.
Grane će prostrujati
sokovima
Kamen će biti
kamen.
A mi ćemo krenuti
jedno prema drugom
iako nas deli
hiljadu
svetlosnih godina.
 

Back
Top