Tvojim recima...

"Potrazi me...tamo,iza olovnog zida!
Cuces moj glas,kako te tudjim imenom zove!
Ne govori nista,pusti me samo,
da jos malo sanjam,neodsanjane snove.

A onda cu,zureci polako,
na pola koplja crvene zastave spustiti!
I one crne vrane iz mojih ociju,zauvek
na slobodu pustiti!

I zaboravicu sve sto si rekao...
Zaboravicu sve sto si ucinio...
Ali nikada necu zaboraviti,osecanja koja si u meni probudio!

Jer toliko si me visoko digao,
da dok budem padala,nazivecu se!
Ionako vise ne brojim sate,
po suncevom vrelom hodu!
dane je kad tvoje mi se oci vrate,
a noc pocinje kad ponovo od mene odu!

I gde smo sada mi?
Ja koja cuvam tudji san?
I ti koji nesebicno trajes?
I otkud ovaj hladan vetar u nasim grudima
i otkud u nasim srcima toliko plavih stubova?
Molim te,ako znas reci mi...GDE SMO MI?"
 
Ako pozelis da me zaboravis ...nekad
neka te u tome spreci moja ljubav.
Ako me ,ipak zaboravis ...ikad,
ja zaboravicu tvoj zaborav....
ali tebe ..nikad.

Tako to biva u zivotu....nekom med,nekom voda....
ali,.....koliko god da je med sladak,bez vode se ipak ne moze....
:cmok2:
 
Hvala vam na lepim komentarima,ali moram vam reci da su ovo "necije"reci...ne moje...samo iz vise razgovora,iz vise tekstova,dopisivanja...nekad mozda posvecene meni...samo sada ih ja stopih u jednu celinu...posvecenu "tom nekom"cije su misli protkane bile ovim recima i emocijama!
 

Back
Top