Ne gledam ni jedne ni druge preterano, tj. turske gledam više, hrvatske sam u prolazu ''hvatala'', ali nisu mi držale pažnju, jer mi je gluma u hrvatskim prilično neubedljiva... dalje, kod hrvatskih mi je radnja slabija, manje emotivna, bez dubine... i sve je uglađeno, što mi vrlo smeta...
U turskim imate scene u kojima sve vrišti i pršti od osećajnosti, mnoge su scene simbolične, kvalitet montiranja snimka je na većem nivou, ali i originalnost... (ko je gledao Ezela, znaće o čemu pričam i kako se tamo preklapaju vremenske ravni i scene, dok ih vodi neka opštepoučna priča)...