Tuga

Tugu nekako ne prepoznajem u sebi bas dugo, mada je neka vrsta autosugestije uvek prisutna, i verovatno njoj mogu na tome da zahvalim.

Najgore sto mogu da se osecam je iscrpljeno i umorno bez razloga, a najcesce neposredno nakon budjenja-ali onda se zamislim kartko nad sobom i zakljucim da me to... 'ajmo reci, ''slabija verzija mene'' iskusava.
Nece mi tek tako neka misao postati ideja vodilja za sat, dan, a kamoli duze jer mogu i bolje od toga.
Kako ide ono...
''Izgleda sasavo, ali mene ledja vise ne bole!''
Cheer up!:uja:
 
Nemam vremena da se pitam dal sam ovakva ili onakva.. ok sam ako su svi moji zdravi, nema gubitaka i svi smo na broju..
od mene to svakako zavisi ne ni od koga drugog.. i stanje ispunjenosti i praznina.. to sam hvala Nogu odavno shvatila.
 
Meni svaki prolazak leta izaziva takvo stanje.Čim se dani skrate i smrače, i ja sam takva, mračna.:(
I mene to ponekad uhvati , kao neka bezvoljnost u prelazu godisnjih doba . Mozda je to uticaj nekog suncevog magnetizma.
Ali nisam zbog toga dosao na ovu temeu , nego sam primetio kad god popijem onu instant kafu , posle nekoliko sati uhvati me neka tuga.
Kakve li ljudi onde ima hemije ?
 
Pozivati nekog da ne proucava sebe je malo neodgovorno i onako, bez volje da se razume sustina. Bas zato sto ne poznajemo sebe, nismo u stanju da tugu definisemo i krenemo dalje. Otuda smo potonuli u depresiju i onda nam samo terapije pomazu. Dok nije kasno, pitajte se!
Postaviti sebi pitanja, ''porazgovarati sa sobom'', videti sta se moze, a sta ne je ovde od velikog znacaja.
Ono sto se ne moze, npr: oziveti mamu, ziveti proslost iznova, promeniti nesto sto je vec zavrseno-tu moramo sebe lepo odvratiti od igranja uloge Sizifa. Nema pozitivnog rezultata koliko god da pokusavas! Ozali i prezali! Idemo dalje!
Drugo-usamljena sam, nemam prijatelje, nemam hobi, nemam ventil cak i kad imam slobodno vreme-'ajmo! Idemo na bar jedan cas aerobika, lupam. Upoznacemo nekog, mozda razmeniti brojeve, mozda pronaci sebe u tom novom!
Covek ne moze da funkcionise tako sto ce svoje slobodno vreme da iskoristi u pukom zamisljanju zivota i zalu za onim sto je vec gotovo.
Mi smo rodjeni da idemo ka nepoznatom. Dok god si u svojoj ''komfor zoni'', ti sebi cinis medvedju uslugu!
Preispitujte sebe, i budite sebi life coach! Nadji snagu u sebi jer mozes... svako je jaci nego juce, dakle danas si ti svoja glavna uloga, hajde pokazi sta znaci dobiti glavnu ulogu!
 
Uhvati li Vas ponekad osećaj da ste prazni,neispunjeni?!
I pored porodice,posla,često uhvatim sebe kako sam na neki način usamljena,tužna,sama.
Čuj, ponekad...ja 4 dana sedmično, 12 meseci u godini razmišljam da se ubijem, i tako godinama. Na kraju krajeva, više od 50% ljudi koje poznajem žive zbog nekog drugog, dece uglavnom, samo to skoro niko neće da prizna, imam ujnu koja je psiholog i iako ne bi trebalo da priča o pacijentima, mora i ona neki izduvni filter da ima... nemaš pojma koliko su ljudi sjjebani, ne bi verovala.
Ti si super. (I to je normalno što ti se dešava)
 
Čuj, ponekad...ja 4 dana sedmično, 12 meseci u godini razmišljam da se ubijem, i tako godinama. Na kraju krajeva, više od 50% ljudi koje poznajem žive zbog nekog drugog, dece uglavnom, samo to skoro niko neće da prizna, imam ujnu koja je psiholog i iako ne bi trebalo da priča o pacijentima, mora i ona neki izduvni filter da ima... nemaš pojma koliko su ljudi sjjebani, ne bi verovala.
Ti si super. (I to je normalno što ti se dešava)
Ne razmišljam o samoubistvu,daleko od toga...
A znam koliko su sjebani,samo ne priznaju,čuješ samo posle kako se desilo ovo,ono..
Ništa me ne iznenađuje...
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Uhvati li Vas ponekad osećaj da ste prazni,neispunjeni?!
I pored porodice,posla,često uhvatim sebe kako sam na neki način usamljena,tužna,sama.
Ne.
Razni osecaji su me hvatali, ranije, sa svim sam se borila, kako sam znala i umela.
Prazna, neispunjena, usamljena nisam.
Tuzna budem, barem jednom mesecno, tuzna ili besna. Cesce besna (na radost mojih ukucana)
A da sam sama sam prihvatila. Sam si u svemu, kroz sve, na kraju ostajes sam, i jedino sam sebi mozes da pomognes. Jedino!

Lepo ti je neko napisao, povremeno ako osecas ovo nije strasno, mozda je pms, mesec itd... ali ako se osecas tako stalno i ne prolazi, potrazi pomoc.

Mene ne obuzima praznina i samoća, mene pored tuge obuzima često osećaj da mi je sve teško i jeziv ali jeziv premor
Normalno je da si tuzna :zag:
Ne cesto, nego svaki put kad te procitam pomislim kako li si.

A premor i to sto ti je tesko je od nacina zivota i posla. Ja se tebi divim iskreno
Hvala ti na iskrenosti...
Da,ima dosta stresa samo nekako mi se čini da kod drugih ljudi toga nema ili uspešno kriju.
E to je tako svima!
Veruj mi!

Svi uvek misle da je samo njima tesko a da drugi nemaju probleme. Ako ti je dete prehladjeno mislis da si samo ti panicar. Ako ti je tesko na poslu mislis kako je samo tebi tesko a svi drugi nasmejani uzivaju na poslu. Ako si tuzan bez veze mislis da su svi drugi srecni.
Previse ocekujes od sebe.

Dozvoli sebi da se osecas kako zelis.
Ako sam besna, besnim
Ako sam tuzna, tugujem
Ako mi se svadja, svadjam se
Ako mi se nesto ne svidja, necu
Ako nesto hocu, kazem hocu to i to
Ako sam srecna, uzivam
Ako mi se smeje, smejem se

Ne osudjuj sebe, vec sebi ugadjaj
Mislim da je zadatak svakog zivog bica da bude srecno
 

Back
Top