Tuga

Promiče kao magla
muti pogled, iz oka
ni suze kap da poteče,
presušila reka.

Pognuta glava, kao grana
pod teretom, a nije rod
nju pritisnuo, već nemoć
da vidi, da zna, ono što sledi.

Znak ne prepozna,
neverica u sumnju odeva
strepnju, i svoj glas objavi
u nemi vapaj.

Korača napred
privija je na grudi
dah pritajio, čuti
novi udar… Tuga.
 
Evo ga sad
kovitla se i nadima
tu iznutra
sve prekriva
nema nade, ne vidi se
neko sutra
pritisnulo
tri tovara teške tame
na me slaže
prepunilo
sve do grla, a ne može
da se kaže
 
Kao okovi
što dušu i um drže na jednom mestu
pa težinom svojom i telo svijaju
jalovost postaju
učauren u sebi
nemi posmatrač sretan živi....tuga

:heart:
 
...osvaja kao magla
uz planinu
uvija se oko stabala i grmlja
vizuelno davajuci sebe
kako radi...
Svjedok je sama sebi
i ne podlijeze nikom
...cesto se budi
ne od sebe...:bye:
 
...zbog Sunca..."
Tako je i Kamijev junak
zbog Sunca ubio...
...zablijesti u kasno popodne i sve zaustavi
opominje na skakutavost i zvrkut mladosti
ali,
na neki tezak i daleko odsutni
nacin,- T u g a ...:(:bye:
 
Poslednja izmena:
faraonn;bt284180:
...zbog Sunca..."
Tako je i Kamijev junak
zbog Sunca ubio...
...zablijesti u kasno popodne i sve zaustavi
opominje na skakutavost i zvrkut mladosti
ali,
na neki tezak i daleko odsutni
nacin,- T u g a ...:(:bye:
U kasno popodne umorno se Sunce na put sprema, jutro da najavi odmorno... tad zablista.
A tuga, ono je nekako uvek prisutna, pritajena u nekom uglu...
Tako je to... :( :) vrti se krug...
 

Back
Top