Promiče kao magla
muti pogled, iz oka
ni suze kap da poteče,
presušila reka.
Pognuta glava, kao grana
pod teretom, a nije rod
nju pritisnuo, već nemoć
da vidi, da zna, ono što sledi.
Znak ne prepozna,
neverica u sumnju odeva
strepnju, i svoj glas objavi
u nemi vapaj.
Korača napred
privija je na grudi
dah pritajio, čuti
novi udar… Tuga.
muti pogled, iz oka
ni suze kap da poteče,
presušila reka.
Pognuta glava, kao grana
pod teretom, a nije rod
nju pritisnuo, već nemoć
da vidi, da zna, ono što sledi.
Znak ne prepozna,
neverica u sumnju odeva
strepnju, i svoj glas objavi
u nemi vapaj.
Korača napred
privija je na grudi
dah pritajio, čuti
novi udar… Tuga.