Pitam se zašto se neki ljude kite tuđim perjem, pričaju tuđe doživljaje i anegdote kao svoje da bi se dodvorili sagovorniku.
Uopšte konstruišu neku predstavu o sebi koja bi bila na nivou sagovornika? U čemu je tu kvaka?
Uopšte konstruišu neku predstavu o sebi koja bi bila na nivou sagovornika? U čemu je tu kvaka?