Evo da napišem par slova ja o svojoj trudnoći.
Bila sam trudna 4 ipo mjeseca
sve sam mogla da radim,mogla sam da se gibam i da se šetam gdje me je volja,ali nisam
bila sam preplašena prva trudnoća ništa ne znaš,a sreće do neba.
Čekala sam dan za pregled,već sam tad vidjela na sebi neki pritisak umaranje iz čista mira,navečer sam išla na kontrolu i ona mi daje uputnicu za sutra ujutro da se javim u bolnicu za održavanje trudnoće,ok reko aj ništa strašno došli taman doma, mene uhvatilo preko stomaka bolovi,leđa pa pusti reko što se sad dešava a do grada imam 45minuta vožnje,pa opet me tako hvatalo par puta i na večer,,, reko vozi me odmah u bolnicu nemam što jutro čekati nije dobro,mi na pola puta iz mene izleti mlaz topline, pa stane,, pa tako opet par puta ruke su mi bile krvave skroz na skroz dočekali su nas ispred bolnice sa kolicima i na čišćenje odmah,,, tad sam dotakla dno,sve u meni je umrlo tog trena,tu sliku nikad ne mogu da zaboravim nekad dok spavam usanja mi se da su mi ruke krvave skroz na skroz koliko me šokiralo,nekad plačem u snu,nije to da je bilo prije par miseci nego je prošlo 14g od toga a u mojim mislima je kao da je jučer to bilo.