boljicovjek 88
Početnik
- Poruka
- 40
Tripovanje je namjerno pridavanje paznje necemu za sto ne znamo da li zasluzuje paznju.
Izbor tripa zavisi od osobina onoga koji tripuje a koje ni njemu tada nisu poznate, jer da jesu znao bi znacaj svog tripovanja. Korisno je sto istrajnost u tripu moze da dovede do tog saznanja.
Navescu jedan istiniti i najzesci trip, da bi se shvatilo o cemu pricam: Frans Jozef Gal je probao da vidi da li se osobine ljudi mogu procijeniti spoljasnjim oblikom lobanje koji se moze odrediti a da se ziv covjek ne osteti. Htio je da vidi da li je mozak sastavljen od posebnih "organa" tj. djelova koji bi imali posebna zaduzenja za psihu, pri cemu bi velicina pojedinog "organa" bila srazmjerna razvijenosti i prefinjenosti. Posto su takvi organi mozda odma ispod lobanje, odredio je da velicinu pojedinih organa koji su mozda kod svakoga na istom mjestu mjeri velicinom ispupcenja na lobanji koje mozda dozvoljava vecu ili manju zapreminu tom organu, ali to se i ne zna, jer nije tada bilo poznato da li se oblik lobanje poklapa sa oblikom mozga. Napravio je mapu koja se poklapa sa kasnije-otkrivenim aktivacijama mozga pri posebnim psihickim zaduzenjima toliko da to izgleda da znaci nesto. Mjerio je lobanje ko zna koliko ljudi, posao vrlo dosadan, ali znanje da kad se uhvatis za jedno i ne pustas dolazis do poboljsanja sebe drzalo ga je mozda.
Tripovi su korisni i danas, i mozda ce uvjek biti, ne znam. Jer, na primjer, odredjivanje jestivosti i dejstva biljke je moguce jedino putem sistematsog tripa.
Tripovi postoje i u psihijatriji kao nauci kao obaveza psihijatra, i priznaju se kao koristan dio te nauke, iako se mozda ne zovu tako. Naime, nacin na koji lijek radi u organizmu u vecini slucajeva nije poznat vise nego sto je nepoznat ni poslije decenijskog ili vjekovnog ispitianja lijeka do danas, tako da je svako "probanje" da se pacijentu da lijek jeste trip.
Izbor tripa zavisi od osobina onoga koji tripuje a koje ni njemu tada nisu poznate, jer da jesu znao bi znacaj svog tripovanja. Korisno je sto istrajnost u tripu moze da dovede do tog saznanja.
Navescu jedan istiniti i najzesci trip, da bi se shvatilo o cemu pricam: Frans Jozef Gal je probao da vidi da li se osobine ljudi mogu procijeniti spoljasnjim oblikom lobanje koji se moze odrediti a da se ziv covjek ne osteti. Htio je da vidi da li je mozak sastavljen od posebnih "organa" tj. djelova koji bi imali posebna zaduzenja za psihu, pri cemu bi velicina pojedinog "organa" bila srazmjerna razvijenosti i prefinjenosti. Posto su takvi organi mozda odma ispod lobanje, odredio je da velicinu pojedinih organa koji su mozda kod svakoga na istom mjestu mjeri velicinom ispupcenja na lobanji koje mozda dozvoljava vecu ili manju zapreminu tom organu, ali to se i ne zna, jer nije tada bilo poznato da li se oblik lobanje poklapa sa oblikom mozga. Napravio je mapu koja se poklapa sa kasnije-otkrivenim aktivacijama mozga pri posebnim psihickim zaduzenjima toliko da to izgleda da znaci nesto. Mjerio je lobanje ko zna koliko ljudi, posao vrlo dosadan, ali znanje da kad se uhvatis za jedno i ne pustas dolazis do poboljsanja sebe drzalo ga je mozda.
Tripovi su korisni i danas, i mozda ce uvjek biti, ne znam. Jer, na primjer, odredjivanje jestivosti i dejstva biljke je moguce jedino putem sistematsog tripa.
Tripovi postoje i u psihijatriji kao nauci kao obaveza psihijatra, i priznaju se kao koristan dio te nauke, iako se mozda ne zovu tako. Naime, nacin na koji lijek radi u organizmu u vecini slucajeva nije poznat vise nego sto je nepoznat ni poslije decenijskog ili vjekovnog ispitianja lijeka do danas, tako da je svako "probanje" da se pacijentu da lijek jeste trip.
Poslednja izmena:
