Prošle godine me je posetila prijateljica iz osnovne. Naređala neke tri
hronične bolesti i ugnjavi me sa pričom kako moram da počnem o starosti
da mislim. Dokle mislim ovako. Pa rekoh, bar još jedno dvadeset godina,
pa posle malo da usporim.
Ideja joj je bila da rasprodam imanje, renoviram kuću i sedim i uživam.
Pa ono, najbolje u sanduk da se spakujem i da čekam..