...Jos neki trenuci za nama,moram priznati prelepi...
Jedini moguci,zajednicki.
Iznova radjaju cudne misli,osecaje...
Prepustanje,igru,iluziju i malo osecaja srece...
Nikome ne moram pricati,jer ti ne postojis...
Znam da je drugima svejedno,ne mare za mnogo toga...
Pa,zasto bi i za trenutke i misli,
koji su malo dotakli dusu.
Jedini moguci,zajednicki.
Iznova radjaju cudne misli,osecaje...
Prepustanje,igru,iluziju i malo osecaja srece...
Nikome ne moram pricati,jer ti ne postojis...
Znam da je drugima svejedno,ne mare za mnogo toga...
Pa,zasto bi i za trenutke i misli,
koji su malo dotakli dusu.
Dotaknu,tek takvi i kažu...