Tražim savet

LastGentleman

Primećen član
Poruka
911
Pozdrav!

Živim sam u stanu i nemam kontakta sa puno ljudi, ponekad se čujem sa drugovima iz srednje preko fejsbuka ili skypa ali uglavnom
dane provodim bez kontaktiranja drugih ljudi. Do nedavno to i nije bio neki problem ali od pre nedelju počeli su nekakvi čudni snovi, svako veče skoro isti.
Sedim na panju od drveta u nekom šumarku i pričam sa nekom vrstom patuljaka, mislim nisu baš ko iz bajki i filmova ali slično, osećam se lepo ali
nakon što se probudim jako me boli glava a ponekad budem i depresivan i nagutam se sedativa da spavam još.
Gubim snagu i apetit, ne bih želeo kod psihijatra plašim se da terapija ne bude prejaka a i nemam kome da se obratim.
Zanima me da li je neko imao sličnih problema i kako ih je rešio, bilo koji savet bih mi dobro došao čak i kritika, shvatam a je delom moja krivica to što sam povučen.
 
Pozdrav!

Živim sam u stanu i nemam kontakta sa puno ljudi, ponekad se čujem sa drugovima iz srednje preko fejsbuka ili skypa ali uglavnom
dane provodim bez kontaktiranja drugih ljudi. Do nedavno to i nije bio neki problem ali od pre nedelju počeli su nekakvi čudni snovi, svako veče skoro isti.
Sedim na panju od drveta u nekom šumarku i pričam sa nekom vrstom patuljaka, mislim nisu baš ko iz bajki i filmova ali slično, osećam se lepo ali
nakon što se probudim jako me boli glava a ponekad budem i depresivan i nagutam se sedativa da spavam još.
Gubim snagu i apetit, ne bih želeo kod psihijatra plašim se da terapija ne bude prejaka a i nemam kome da se obratim.
Zanima me da li je neko imao sličnih problema i kako ih je rešio, bilo koji savet bih mi dobro došao čak i kritika, shvatam a je delom moja krivica to što sam povučen.


Gutas svakog dana posle spavanja sedativa, tj "nagutas se sedativa" :roll: a ne bi zeleo kod psihijatra, plasis se da terapija bude prejaka? :roll:

:hahaha: Crni humor, zaista. Ne mogu a da se ne nasmejem. Od muke. Pa "deces" jacu terapiju od ove tvoje ovakve? :roll:

Nisu sedativi gumene bombone. Oni se ne gutaju, ni proizvoljno vremenski kada ti hoces, niti kolicinski koju ti zelis. :rtfm:

Moras kod psihijatra da odes, tvoje stanje je veoma, veoma alarmantno. Nista ti ne znaci da saznas da li je neko imao slicnih problema i kako ih je resio, jer evo odmah cu ti reci :

u 99,999% slucajeva NIJE SAM RESIO, a resio je tako sto je otisao kod psihijatra. Ne moze drugacije. Inace bi psihijatri izumrli kao profesionalci odn., psihijatrija kao profesija.
A zapravo, stanje je trenutno takvo da imaju sve vise i vise posla. Ne zato sto su ljudi ludji i ludji, nego zato sto napreduje celokupna nauka i odmakli smo od "shizofrenija = djavo usao u njega".

Nije tvoja krivica sto si povucen, vec sto svesno radis neke stvari, a neke ne radis a trebalo bi da radis. Gore sam opisao sta to radis a ne valja, a sta bi trebalod a radis a ne zelis (da odes kod strucnjaka).

I odakle tebi sedativi? S obzirom da imas neki vid fobije od psihijatra i "terapije, lekova", mogu samo da naslutim da ilegalno pozajmljujes od nekog sedative.

Mnogo je bolje da ti strucnjak prepise SSRI antidepresive koji ne ostavljaju zavisnost, nego te sedative sto pijes, koji ostavljaju veoma lako i veoma brzo jake zavisnosti pa ces imati i sekundarne probleme.

Sedativi, anksiolitici se koriste za kratkotrajno lecenje veoma jakih stanja zajedno sa antidepresivima i sl lekovima (npr antipsihotici) i svaki radi svoj posao - sedativi smiruju coveka odmah i sada, za pola sata do jedan dan, dva, a antidepresivi pocinju sa "radom" posle 2 nedelje, tj tada primetis da ti je bolje, ne moze bas odmah.

Totalno izbacujuci druge lekove koje moras mozda da pijes, a uzimanje sedativa metodom "nagutam se sedativa", na svoju ruku, je veoma veoma lose, i to nikada nece da nadomesti ostale lekove.

Pored svega ovoga potrebna ti je i psihoterapija kao dopuna u lecenju.

Eto, hteo si kritiku, dobio si je, i ta kritika ima za cilj da tebi bude BOLJE, da budes zdrav i totalno FUNKCIONALAN, kako socijalno, tako i psihicki, ne samo fizicki, a ne da imas neki oblik invalidnosti u svom zivotu (ne mozes da radis, da izlazis, da pravis odnose sa drugim ljudima itd).

Pregrmi i odi kod psihijatra, a za terapije se ne brini i ne razmisljaj previse, to je njegov posao a ne tvoj. Ja npr ne brinem kada mi se pravi kuca, da li ce se srusiti mozda ako duvne jaci vetar. To nije moj posao i o tome pojma nemam.
Isto i kada kupim neki komad IT opreme. Ne brinem da li ce raditi kako treba i da li ce izdrzati nesto....Imam garanciju ljudi ciji je posao da to naprave i garantuju da ce raditi kako treba.

Stvar je malo slozeniaj kada je u pitanju slozen sistem zvan covek, organizam, ali je uopsteno govoreci slicno.

Idi i ne brini. Nista ti ne znaci da te neko ususkava i govori ti ono sto zelis, jer ce ti taj biti zapravo neprijatelj i neko ko ti je odmogao.

A umesto da odes kod psihijatra, ti bi da slusas neke savete nekih pacijenata sa foruma i pokusas da primenis to na sebi je ravno katastrofi, pogotovo sto na forumu mozes naleteti na svakakve budale, klince, napusene ljude, narkomane, psihopate, sarlatane za prodavanje magle, sektase koji bi zeleli da prosire svoj religiozni kult i iskoriste tvoje jadno stanje itd. A znas i sam, ako si ikada citao bilo koje uputstvo leka, da cak i tamo pise "Ovaj lek je prepisan iskljucivo vama, Nemojte ga davati drugim ljudima, cak i kada imaju totalno iste simptome kao Vi". To mnogo govori. A kamoli kada neko ima "slicne" psihicke simptome i manifestacije poremecaja i bolesti, a savet sa foruma nije lek. Pogotovo coveku koji nema apetit ima kosmarne PTSP snove i gubi tezinu, otudjio se od ljudi i ne vidi izlaz iz tunela, jedva smogao snage da otkuca na forumu svoju patnju.....otud npr i moj krajnji napor da pisem i jos jednom poguram coveka, kazem mu :

Psihijatar. Psiholog. Psihoterapeut. Go for it.and don't worry. :bye:
 
Poslednja izmena:
To je depresija...klasična..

Dakle, otvaraj prozore, sve širom..
Muzika do daske i to ne bilo koja nego ona koja ti podiže raspoloženje..u početku može da bude mučno
ali brzo ćeš krenuti da cupkaš po stanu..
Pre spavanja vežbe i to do preznojavanja, pa tuš, pa spavanje..tad patuljaka neće biti ni u naznakama a i šuma će biti lepša...:D
 
Pozdrav!

Živim sam u stanu i nemam kontakta sa puno ljudi, ponekad se čujem sa drugovima iz srednje preko fejsbuka ili skypa ali uglavnom
dane provodim bez kontaktiranja drugih ljudi. Do nedavno to i nije bio neki problem ali od pre nedelju počeli su nekakvi čudni snovi, svako veče skoro isti.
Sedim na panju od drveta u nekom šumarku i pričam sa nekom vrstom patuljaka, mislim nisu baš ko iz bajki i filmova ali slično, osećam se lepo ali
nakon što se probudim jako me boli glava a ponekad budem i depresivan i nagutam se sedativa da spavam još.
Gubim snagu i apetit, ne bih želeo kod psihijatra plašim se da terapija ne bude prejaka a i nemam kome da se obratim.
Zanima me da li je neko imao sličnih problema i kako ih je rešio, bilo koji savet bih mi dobro došao čak i kritika, shvatam a je delom moja krivica to što sam povučen.
Nekad su snovi reagovanje na nasu stvarnost, jednom sam imao periode kosmara, ili lucidnih ili onih koji se nastavljaju, ali ja sam za veci problem smatrao jednu drugu frustrirajucu fobiju, no srz problema je nase sveobuhvatno funkcionisanje, bitne stvari za svaciji zivot:) imam soc. fobiju i jos x slicnih ili manje slicnih stvari ali trazim nacine da sam deo drustva bilo da imam potrebu da nisam sam ili iz nuzde zarade. Opet su i oscilacije stanja bolje nego zabetonirati jednu opciju u kojoj sam i ja bio jedno vreme posle srednje. Ali... niko ti ovde ne moze tacno odgovoriti, moze onaj ko te poznaje i ko je ispravan i zainteresovan za tebe, nekad je obracanje psihoterpeutu linija manjeg otpora, a oni ce nas nauciti da steknemo ili povratimo ka sebi, vise takvih osoba:) ,uzimas pogresne lekove.
 
Cek, ne cujes sa ljudima i to ti je ok, a onda ti je nekada tesko bez njih. Normalno je da osecas usamljenosti jer nisi ti mansina vec ljudsko bice.
Ako si usamljen malo, pozovi te drugare da se vidite, popricajte, izadjite negde, bice ti malo bolje. I ja sam takav, nemam volje da maknem prstom, ali ako ti je tesko, imas problem, pa pozovi nekog, zezajte se.

Ili eto, vezba uvek pomaze sto je neko rekao. Izbacis tu negativnu energiju, ili ako ti i to mrzi, prosetaj jedan krug po gradu, pola sata-sat. Stavi slusalice u usi i kuliraj, mozda pomogne.
Kakvo gutanje sedativa na svoju ruku, moze to da bude opasno. Ako vec uzimas lekove na svoju ruku, bolje da ti strucno lice prepise sta ti treba.

Opet, sta je tvoj problem konkretno, to mi nije jasno. Imas li neki razlog zasto se ne kreces, osecaj neugode, anksioznosti ili nemas jednostavno zelju za bilo cime? Ako je ovo drugo, pa mozda imas neki oblik depresije ili sta znam, tako da, razgovor sa strucnim licem moze da bude od koristi.
 
Pozdrav!

Živim sam u stanu i nemam kontakta sa puno ljudi, ponekad se čujem sa drugovima iz srednje preko fejsbuka ili skypa ali uglavnom
dane provodim bez kontaktiranja drugih ljudi. Do nedavno to i nije bio neki problem ali od pre nedelju počeli su nekakvi čudni snovi, svako veče skoro isti.
Sedim na panju od drveta u nekom šumarku i pričam sa nekom vrstom patuljaka, mislim nisu baš ko iz bajki i filmova ali slično, osećam se lepo ali
nakon što se probudim jako me boli glava a ponekad budem i depresivan i nagutam se sedativa da spavam još.
Gubim snagu i apetit, ne bih želeo kod psihijatra plašim se da terapija ne bude prejaka a i nemam kome da se obratim.
Zanima me da li je neko imao sličnih problema i kako ih je rešio, bilo koji savet bih mi dobro došao čak i kritika, shvatam a je delom moja krivica to što sam povučen.
Sta bi ti rekao osobi kad ti kaze ovo boldovano,verovatno ne seri i pravac lekar;)
 
Ja sad razmisljam opet, sta li mu znaci ono pod "plasim se da mi psihijatar ne da jaku terapiju". Ups, nije ni jaku nego "prejaku".

Ne znam da li je pod tim mislio na npr veliku miligramazu sedativa i antidepresiva, pa je to zapravo jako, da li duzinu terapije od npr min 6meseci do 2 godine, pa je to jako, ili je mislio mozda na "prejaku terapiju" u smislu, njega samo malo boli glava, a dobice neke tamo najgore antipsihotike, antiepileptike, anxiolitike koji su najpotentniji i najbrze izazivaju teske zavisnosti itd.

Ako je ovo poslednje, ne brini, nisi ti psihotican i neces dobiti "prejaku terapiju" koja se daje "ludim ljudima", odn shizofrenim pacijentima.

I dalje mi je crnohumorna kontradikcija da se osoba koja guta na svoju ruku sedative, plasi normalne, strucno propisane doze istih, od strane strucnjaka, plus eventualno neki antidepresiv...
 
Ja sad razmisljam opet, sta li mu znaci ono pod "plasim se da mi psihijatar ne da jaku terapiju". Ups, nije ni jaku nego "prejaku".

Ne znam da li je pod tim mislio na npr veliku miligramazu sedativa i antidepresiva, pa je to zapravo jako, da li duzinu terapije od npr min 6meseci do 2 godine, pa je to jako, ili je mislio mozda na "prejaku terapiju" u smislu, njega samo malo boli glava, a dobice neke tamo najgore antipsihotike, antiepileptike, anxiolitike koji su najpotentniji i najbrze izazivaju teske zavisnosti itd.

Ako je ovo poslednje, ne brini, nisi ti psihotican i neces dobiti "prejaku terapiju" koja se daje "ludim ljudima", odn shizofrenim pacijentima.

I dalje mi je crnohumorna kontradikcija da se osoba koja guta na svoju ruku sedative, plasi normalne, strucno propisane doze istih, od strane strucnjaka, plus eventualno neki antidepresiv...
Uglavnom se misli na ovo,i to zato sto ocekuju da lekar nece dovoljno posvetiti vremena i analize njihovim problemima itd itd...
 
Pozdrav!

Živim sam u stanu i nemam kontakta sa puno ljudi, ponekad se čujem sa drugovima iz srednje preko fejsbuka ili skypa ali uglavnom
dane provodim bez kontaktiranja drugih ljudi. Do nedavno to i nije bio neki problem ali od pre nedelju počeli su nekakvi čudni snovi, svako veče skoro isti.
Sedim na panju od drveta u nekom šumarku i pričam sa nekom vrstom patuljaka, mislim nisu baš ko iz bajki i filmova ali slično, osećam se lepo ali
nakon što se probudim jako me boli glava a ponekad budem i depresivan i nagutam se sedativa da spavam još.
Gubim snagu i apetit, ne bih želeo kod psihijatra plašim se da terapija ne bude prejaka a i nemam kome da se obratim.
Zanima me da li je neko imao sličnih problema i kako ih je rešio, bilo koji savet bih mi dobro došao čak i kritika, shvatam a je delom moja krivica to što sam povučen.



Ne mora da budeš ta živuljka s avatara, ali bre nemoj da provedeš život u mišjoj rupi.
Za početak, vrati se medju ljude, teretana ili neko vežbanje.
Probudi telo, probudit ćeš i duh. :pivce:
 
Neophodno je da svako od nas vodi izbalansiran život; aktivni i pasivni deo; aktivnost i odmor; druženje i samovanje...
Takođe život od nas traži praktikovanje aktivnosti u svakodnevnom životu ali i poklanjanje pažnje na duhovni progres. Okretanje samo jednoj strani uvek, više ili manje, pre ili kasnije dovede u stanje koje traži presabiranje.
Takođe, svet patuljaka postoji i deca ga redovno posećuju kao i izvestan broj odrasli ljudi. Ali čak i tada, kao odrasli, neophodno je da imamo izbalansiran život.
Svako će prema svojim afinitetima tražiti neku aktivnost i društvo gde će se osećati prijatno.
Psihijatar treba ako nismo sposobni da shvatimo da nam treba promena da bismo povratili balans ili ako nismo sposobni da shvatimo kada smo u fizičkoj realnosti a kada u višoj realnosti koju inače redovno posećujemo u toku snova. Jer, tada ne znamo proceniti das li smo u ovom ili onom svetu pa nam se može dogoditi da pokušamo u ovom svetu leteti i skočiti sa nekog sprata... itd. itd.
Sve u svoje vreme pa i patuljci. Ako smo nadrasli taj period onda treba menjati nešto i život će brzo povratiti svoj zdrav tok, baš kao u ishrani, navali na samo jednu te istu hranu koja može biti super zdrava, posle izvesnog vremena otkrićemo da smo u disbalansu.
Život, ishrana i sve ostalo zahteva raznovrsnost, raznovrsnost, raznovrsnost.
Makar obična šetnja po gradu na dnevnoj osnovi počeće da vraća pojedinca u smisleno življenje.
 
POSVETI SE SPORTU

ako imas vremena i prepodne i popodne

ne mora to biti nesto specijalno ozbiljno

recimo prepodne trcanje a popodne neki drustveniji sport

da budes vise u kontaktu sa ljudima
 
Pozdrav!

Živim sam u stanu i nemam kontakta sa puno ljudi, ponekad se čujem sa drugovima iz srednje preko fejsbuka ili skypa ali uglavnom
dane provodim bez kontaktiranja drugih ljudi. Do nedavno to i nije bio neki problem ali od pre nedelju počeli su nekakvi čudni snovi, svako veče skoro isti.
Sedim na panju od drveta u nekom šumarku i pričam sa nekom vrstom patuljaka, mislim nisu baš ko iz bajki i filmova ali slično, osećam se lepo ali
nakon što se probudim jako me boli glava a ponekad budem i depresivan i nagutam se sedativa da spavam još.
Gubim snagu i apetit, ne bih želeo kod psihijatra plašim se da terapija ne bude prejaka a i nemam kome da se obratim.
Zanima me da li je neko imao sličnih problema i kako ih je rešio, bilo koji savet bih mi dobro došao čak i kritika, shvatam a je delom moja krivica to što sam povučen.


arbeit, arbeit, nur arbeit
 
Nisi sam na ovom svetu!
Tu sam ja!
Ali ja te ne poznajem, ni te tvoje prijatelje patuljke (nisam procitao post do kraja)
Tako da verovatno si mislio deca-patuljci jer su mala deca pa patuljci su isto mali.
Pa zovi te patuljke i pusti fb, tj decu, tj ne da lustis decu tj znas bre?
Deca ce ti ta naci sve ribe, samo u mom slucaju ne, ja previse razmisljam.
Mozda ja treba da imam decu koja su patuljci.
Nadam se da sam te oneraspolozio, glavu gore i uvek se onerasparalozi, jbg gramatike dece, tj greske. Tj deca nisu gramatke dece? Znas bre? Tj zmas li sta sam hteo da ti kazem? Tj sada ne bio sam hteo, nisam nista hteo, znas.
Lrevise razmisljam dobro je to za mozak, mozda izmisle ljude koji to nisu, ali onda kada ih ne bi postojali trebalo bi ih izmisliti
Alergorija na iluziju i humoremu...
Sta ako hoces da budes jak, e sad pitanje je biti ili ne biti, pa ne biti vec biti pristojan ne tuci se
 
I ja imam patuljke i zovem ih TJESKOBIĆIMA.
Ne pričam s njima .. već mi sjednu na pluca dok spavam i ne daju mi disati, ne vidim ih..ali čujem njihovo hihotanje.
Kad me posjete, znam jednu stvar - nešto me steže.

Nešto ti tvoj UM vrišti, poslušaj ga. Potraži i pomoć, nije to sramota. :)
 

Back
Top